U prosincu 2024. ste došli na Hajdukovu skupštinu iako Vas tada nitko nije prozvao. Je li Vam žao što niste došli i na ovu?

Da, došao sam odgovoriti dioničarima na bilo koje pitanje, s obzirom na to da me je udruga ‘očešala’ na prethodnoj, međutim, nisu me ništa pitali. Vi ste sjedili kraj mene, vidjeli ste da imam brojke, papire, argumente, ali kako nitko nije otvarao pitanja, nisam htio biti taj koji ‘muti vodu’.

Nisam znao da trebam dolaziti na svaku iduću. Nije nikakav problem, rado ću doći i na Skupštinu NH, čiji sam član, ako treba. Kao netko tko je živio klub iznutra, skloniji sam tome da se između sebe raspravimo ako ima nejasnoća. Nakon prve javne prozivke tražio sam razgovor s Torcidom i s Našim Hajdukom, ali za razliku od Torcide, tadašnji predsjednik Dino Marković je poručio da se nemaju oni što nalaziti s bivšima.

Zamislite da sam se ja tako postavio ili da se sadašnja Uprava unutar hajdučke obitelji tako postavi. Prihvaćam i to, ali ne da se onda s mojim imenom koristi kad god zaškripi.

Hajduk je 2023. ostvario gubitak od 11.84 milijuna eura. Taj je definitivno Vaš rezultat…

Hajduk je takav klub da je predsjednik odgovoran i za puno manje stvari, a kamoli ne za financije, iako po statutu Nadzorni odbor mora odobriti svaki iznos veći od 200.000 eura i dulji od tri godine. Predsjednik je taj koji ima težinu, koji vodi, daje takt i snosi odgovornost.

Hajduk je to već nekoliko puta iskomunicirao i više-manje je svima poznat razlog. U dogovoru s Nadzornim odborom i uz znanje dioničara išli smo ciljano u gubitak jer se prodaja Luke Vuškovića u iznosu većem od 11 milijuna eura mogla proknjižiti tek kad on napuni 18 godina, a to je ove godine.

Da ne podcjenjujem nikoga, ali tko god da je ove godine predsjednik, Hajduk bi bio u velikom plusu. Ako je gubitak 2023. moj, onda je prihod i dobit 2025. moja zasluga, s tim da ćemo se složiti da je klub od nečega živio prethodnih 14, 15 mjeseci, bez nekih značajnih izlaznih transfera do Prpićeve prodaje.

Bivši čelnik NO-a Aljoša Pavelin je izjavio da je sportski neuspjeh jedan od razloga Vaše smjene, te da nisu tražili boljeg nego drugačijeg predsjednika?

Kada sam došao krajem 2020., to je bila godina korone, Hajduk je imao samo za još dvije plaće i bili smo šesti. Iako nisam izabran jednoglasno (kasnije su dva člana NO-a izišla i ostalo ih je četiri), uz pomoć vizije i hrabrosti Benjamina Perasovića, Marka, Sergija i Tina, uspjeli smo preokrenuti stvar.

I ustvari sve što sam rekao na prvoj presici smo i napravili. Kako sam rekao da ću se ponašati i voditi, tako sam i radio. Htjeli smo moćan klub. Ako se sjećate, tada su djeca navijala za Messija i Ronalda, a dolaskom Lovre i Marka pa onda i svih ostalih, danas djeca, ali i odrasli nose dresove naših igrača. Preko 25% gledatelja na stadionu su žene.

Uz staloženost i mudrost Bore Primorca igrali smo juniorsku Ligu prvaka. S vremenom ćemo se možda kao klub sjećati i prizivati Kup Ili finale Youth League. I da napomenem da je tu kao vertikala dugi niz godina prije mene i tada bio Vinko Radovani koji nam je davao ozbiljnost, sigurnost, ali i konkretnu pomoć. I tadašnji Upravni odbor NH je bio uz nas.

Svi smo se bili uhvatili za jedan štap. Zašto to spominjem? U kratkom vremenu smo napravili dosta i perceptivno i konkretno. Onda je došla promjena Upravnog odbora NH, a posljedično i novi Nadzorni odbor kluba. Na krilima dotadašnjih uspjeha u brojnosti članstva, dolaskom trofeja, boljih vremena, osvojio se je novi Kup i promovirali smo dodatno akademiju u Ligi prvaka.

Novi ljudi su htjeli aktivnije sudjelovati u svim procesima kluba, a ja sam bio mišljenja da jasna podjela mora postojati. Iako to mislim i danas, možda sam trebao biti malo taktičniji jer svi ti ljudi su prije svega hajdukovci i vole klub, ali nisu imali iskustva u radu sportskog kluba. Iako smo imali drugačije poglede na način upravljanja, čak bih se i složio s njihovom konstatacijom koju spominjete – da su htjeli drugačijeg predsjednika. To su i dobili.

Da bi dioničari i šira javnost imala cjelovitiji uvid, 28. siječnja 2024. na sjednici NO-a, na dan famozne utakmice s Rijekom, prvi put u mandatu mi je uskraćena suglasnost. Radilo se o kapetanu Lovri Kaliniću. Čak nije bilo nešto strateški, ali sam procijenio da je za nastavak prvenstva i atmosferu u svlačionici to ključno. Uz iznenađenje cijele Uprave i sportskog direktora, nakon iscrpne argumentacije pred NO-om i nedavanja suglasnosti, izjavio sam da odlazim odmah nakon tekuće sezone (30. svibnja) i naveo razlog – miješanje u rad Uprave.

Znao sam da neće stati. To sam tražio da se stavi u zapisniku NO-a i u arhivi je. To je bilo pokazivanje mišića s njihove strane, htio sam prekinuti tu trakavicu jer sam vidio da nema tu uspjeha. Iako smo uspjeli. Ali nema onog najvrjednijeg trofeja koji bi došao kao kruna rada.

Za trofej je bitno da se SVI (velikim slovima stavite) drže zajedno. Tako je u obitelji, firmi, klubu. S obzirom na to da su izjavili da su od rujna bili u potrazi za novim predsjednikom, dosta sam se i održao, više od sedam mjeseci. Moram naglasiti da su oni donijeli odluku legitimno i bilo bi licemjerno bilo što im zamjeriti jer čak i ne mislim da je bilo išta osobno.

Njihov je posao izbor, kontrola i smjena, oni su je s punim pravom odradili. O vremenu i načinu samog otkaza može se razgovarati, ali to je samo stvar tehnike i ne mijenja ništa. Oni su ostavkom preuzeli odgovornost, a ja to volim. I ja sam to radio. Benjamin Perasović i tadašnji NO mojim imenovanjem su prebacili odgovornost na mene, a Aljoša Pavelin i tadašnji NO je mojom smjenom preuzeo odgovornost na sebe. To je realnost dioničkog društva.

Kada govorimo o Vašoj smjeni, treba spomenuti i da ste sami rekli da ćete otići ako ne osvojite naslov…

Sad znate da bih otišao i da smo ga osvojili.

Je li Vaš način vođenja kluba bio preriskantan? Bezbroj puta smo čuli da ste 2024. išli na ‘all in’… U tom smislu se minus od 10,74 milijuna eura u 2024. stavlja dijelom i Vama na dušu, iako ste smijenjeni početkom travnja 2024.

Oni koji su me doveli znali su koji je moj stil vođenja. Došao sam iz poduzetništva. Činjenica je da me je od prvog dana pratio taj epitet jer su bila teška vremena, a javnost je pratila klub kroz prihode i rashode od transfera i Europe. Zbrajala svaki vidljivi euro. I u izostanku toga nije im bilo jasno odakle pare. Činjenica je, a to će Vam svi potvrditi u klubu, da nikad u skoro četiri godine koliko sam tamo bio nismo zakasnili dana plaću. Činjenica je da Hajduk nema imovine, a da se prava i vrijednost igrača ne mogu založiti, pa se samim time ne može dobiti kredit. Nismo uzimali ni pozajmice.

Uz transfere smo imali veliki rast prodaje. Od početnih 700.000 eura došli smo do 7 milijuna eura u trgovini i od toga smo živjeli. Više smo prihodovali od prodaje robe nego što je proračun šest klubova HNL-a. Nismo se zaduživali već smo ponekad koristili faktoring da bismo premostili neke obaveze. Faktoring se koristi kada imaš nenaplaćena potraživanja pa dok dođu sredstva od transfera koristiš financijske institucije da bi imao uredan cash flow. Žao mi je da prilikom smjene predsjednik NO-a Aljoša Pavelin nije izašao s konkretnim financijskim podacima, iako su vrlo korektno i on i član Uprave Ivan Matana izvijestili da je klub stabilan i da financije nisu razlog smjene. Da po prvi put plastično prikažem: kada su me smijenili imali smo potraživanja od preko 11 milijuna eura samo za Luku Vuškovića, od čega smo do tada povukli na faktoring samo 4 milijuna eura. Ostatak je ostao za manevriranje. U konačnici, ne optužujući nikoga jer nisam više unutra i ne mogu znati što je najbolje, ali moram ponoviti da se nisu do prije mjesec dana dogodili ozbiljniji transferi, pa je klub živio preko godinu dana od zaliha, a ne novostvorene vrijednosti.

I još nešto, taj moj perceptivni preriskantan način rada je bio kalkulirani rizik. Za mene. Nisam to vidio kao ‘all in’ već kao moj način rada. Taj način rada koji su svi gurali je podigao prihode, privukao igrače koji su promijenili snagu kluba na terenu i izvan njega i rezultirao nikad brojnijim članstvom. To je bio moj stil vođenja koji je očigledno u prvoj polovici mandata bio više nego uspješan i odgovarao je većini jer nije bilo novca ni rezultata, a kasnije je postao opterećenje za neke dionike i to prihvaćam, ali dok sam bio u klubu i dugo nakon toga Hajduk je uredno servisirao svoj proračun i nismo se zaduživali.

Moja vizija i nit vodilja je bila moćan Hajduk u svim segmentima. Nemojte zaboraviti da smo odmah stavili novi hibridni travnjak i uložili u HDTV, ojačali marketing i prodaju na svim poljima. Posebno smo ulagali u sportski segment i podigli vrijednost kluba. Kada smo bili jesenski prvaci imali smo preko 53 milijuna eura tržišne vrijednosti igrača po Transfermarktu. Više nam je nedostajala Europa nego naslov. Naslov je važan za navijače, ali za klub je važniji plasman u Europu. Plan nam je bio podići proračun da bude na razini do 50 milijuna eura. I sigurno bismo to postigli.

Hajduk je pod Vašim vodstvom napravio rekordne transfere s kojim je pokrivao rekordne troškove, ali kod prodaje ne možete sve kontrolirati, odnosno puno se više pita klub koji kupuje. Moglo se dogoditi da se Stipe Biuk ne proda, kao i da na Luki Vuškoviću ne uprihodimo 11 milijuna eura. Eto, očekivao se veliki iznos za Marija Vuškovića, a na kraju je otišao na posudbu, te je Hajduk zaradio od otkupne klauzule koja nije bila obavezna…

Vi znate i već sam rekao koliko smo podigli sve prihode kluba u tom periodu, no najveći prihodi koje klub s tržišta veličine Hrvatske može ostvariti je prihod od prodaje igrača. Ako tu ne izvlačite maksimum, a  kad niste prvak i kad ne igrate Europu jako je teško promovirati međunarodno igrače i postići cijenu koju mislite da oni imaju, onda jednostavno ne radite posao dobro. Kao da ribar priča kako ima super brod, udice, mamce, štapove, ali nikako da uhvati ribu. Činjenica je da je ovom razgovoru povod na prozivanje ‘nikad se ne ponovilo’, a mi smo napravili transfere kojih se svaki hajdukovac može ponositi. I s protekom vremena. Da Vas malo ispravim, upravo nam je transfer Marija Vuškovića i prijevremeni otkup HSV-a omogućio preživljavanje teških vremena. Nije bio najveći, ali je možda u mom mandatu bio najznačajniji. Stipu Biuka prodati za preko 6,5 milijuna eura ili Luku Vuškovića za preko 11 milijuna nije malo, pogotovo kada se zna da su to naša djeca koju nismo, nažalost, promovirali kroz europska natjecanja. Luka Vušković je imao 16 godina kada se transfer dogodio. I sada ću Vam otkriti da je sve bilo dogovoreno sa PSG-om i da smo razmijenili ugovore, ali nakon finala Lige prvaka oni su se povukli. Uključio se je Tottenham i u direktnom razgovoru s predsjednikom Danielom Levyjem postigli smo najveći iznos u povijesti. Nije bilo provizije za agente koje je mogla iznositi i do 10% transfera. Preko 11 milijuna eura je Hajduk uprihodovao i to ga čini najvećim transferom i po apsolutnom iznosu i po primljenim sredstvima. Ujedinjeno Kraljevstvo nije više članica Europske unije i transfer se nije mogao zaključiti prije 18. godine, a da se realizirao odlazak u PSG, 2023. godina bi bila i u bilanci pozitivna i život bi išao u drugom smjeru. Treba zahvaliti cijeloj obitelji Vušković, a posebno tati, koji su uz pomoć Hajduka najzaslužniji da su njihovi sinovi takvi kakvi jesu i koji su bili baš onakvi kakva hajdučka javnost očekuje da budu kada je Hajduk u pitanju.

Dojma sam da ste dolaskom Ivana Leke računali da ste riješili pitanje struke, ali to nije bilo tako…

Točno. Otkaz njemu je bio i moj osobni poraz. Tako sam ga doživio, ali opet bih isto napravio. I doveli ga i smijenili kada bi bile iste okolnosti. Radio sam greške, da nisam, ne bismo ni vodili ovaj razgovor.

Mnogi su Vam zamjerili smjenu Valdasa Dambrauskasa. Što na to kažete s ove vremenske distance?

Drago mi je da ste me to pitali. Valdas je odličan čovjek i imali smo izvrstan odnos. Danas bih vjerojatno prespavao odluku i onda bih mu ujutro postavio isto pitanje. Budući da je on inteligentan čovjek, vjerojatno mi ne bi odgovorio isto. I ja sebi zamjeram, tako da sam i ja u toj većini.

Operacija povratka Ivana Perišića u Hajduk trajala je dugo, uspjeli ste ga nagovoriti da odjene bijeli dres, ali na kraju ta priča nije dobro završila… Dio navijača tu akciju smatra isključivo PR-ovskim potezom.

Ivana Perišića sam od svog dolaska u klub pokušavao vrbovati i on je bio poprilično hladan. Možda je ljepša riječ realan. Međutim, Livajamanijom i posebno dolaskom Nikole Kalinića i on je bio sve mekši. Činjenica je da smo u sklopu razgovora oko Vuškovića s Tottenhamom imali razgovore i o njegovom dolasku u Hajduk prije ozljede. Siguran sam da bi održao riječ i došao u siječnju i da se nije ozlijedio. Imao je jedan uvjet – da dolazi za 0 eura i da odlazi za 0 eura. Kako je Tottenham inzistirao na nekom bonusu za rezultatski uspjeh kluba, stavljena je klauzula koju je rekao on platiti ako neće neki drugi klub prilikom odlaska s Poljuda. Moj dogovor s njime je bio da dolazi na godinu i pol najmanje, ali smo stavili klauzule da može otići u svim prijelaznim rokovima. Razlog su česte promjene u Hajduku i njegova ozljeda. Napominjem da bi on dobivao plaću jedino ako bi Hajduk igrao Europu. Neću ulaziti u kasnije razgovore i događanja oko njegovog statusa, ali da sam bio u klubu, siguran sam da on ne bi otišao. Jasno Vam je da sam od početka imao isti modus operandi oko velikih igračkih imena iz našeg podneblja, tako da to sigurno nije bio PR. Marko, najbolja stvar koja se dogodila Hajduku, došao je na stisak ruke na dva mjeseca, ali je ostao jer je našao sebe i jer je vjerovao. Žao mi je kako je ovo s Ivanom završilo. I radi njega i radi Hajduka u konačnici. On je drugačija osoba i njegov životni put ga je formirao. Nije on laka osoba, ali tko je… Nisam ni ja.

Kako danas gledate na tu sezonu u kojoj smo bili jesenski prvaci, ali na kraju nismo uspjeli osvojiti titulu? Jeste li negdje pogriješili ili se dogodio splet nesretnih okolnosti, ozljeda ili nečeg trećeg…

Veliki trener Vlaho Bato Orlić imao je jednu zanimljivu teoriju koju je parafrazirao u razgovoru s legendarnim novinarom Slobodne pok. Miloradom Bibićem Mosorom: Kada igrač u zadnjoj minuti falije penal za naslov – tko je kriv?! Odgovor je: Predsjednik. Predsjednik mora znati koliko zna sportski direktor, sportski mora znati koliko zna trener, a trener mora znati koliko zna igrač. Eto Vam odgovor.

Što kažete na one koji smatraju da ste neiskusnom vozaču dali da vozi Formulu 1? Zašto se se odlučili za Karoglana?

Bilo bi nepravedno prema Mislavu da kažem kako mi je u tom trenutku bilo skoro svejedno tko je ako nije Leko. Teško sam podnio tu smjenu, a prema Mislavu sam oduvijek gajio simpatije, kako ljudske tako i profesionalne. Nismo htjeli eksperimentirati. Htjeli smo nekoga tko poznaje klub, svlačionicu i tko ima dobar odnos s igračima. I pogodili smo. I ako se sjećate, nakon 23 godine smo postali jesenski prvaci. E to što je tad bila prednost, u nastavku prvenstva se pokazalo kao pogreška. Trebao sam napraviti promjenu. A nisam. Nisam bio onakav kakav sam bio protekle tri godine. Tako da Vam je odgovor u prethodnom pitanju.

Marko Livaja je obilježio današnji Hajduk. Možete li danas nešto reći nešto što se ne zna o tome kako se vratio u HNL, kakav ste imali odnos, kakav dogovor izvan onoga što je u ugovoru. Po gradu se pričalo da i on namjerava napustiti klub nakon što su Vas smijenili…

Da smo samo to napravili u mandatu – dosta smo napravili. Marko je poseban. U svakom pogledu. Nije lako s njim, a još je teže bez njega. Naš odnos je išao od toga da mi se nije javio na telefon do toga da mi danas čestita rođendan. I Božić. Nisam siguran da svoj rodbini čestita. Da moram u bilo koju životnu bitku – njega bih volio uz sebe. Najviše govori kad ne govori.

Prekjučer je objavljeno da ste favorit za funkciju glavnog tajnika HNS-a. 

To znači da nisam.

Jeste li s nekim komunicirali na tu temu?

Niti me je tko zvao, niti će me zvati. Znaju ljudi da sam ja za one organizacije kada treba promjena. I kada je loše. A tamo je dobro. A i nisam ja za tajnike..

Sada je aktualno pitanje gradnje novog stadiona, obnove Poljuda… Za koju opciju ste se Vi zalagali, što Hajduku treba, što je realno?

Vrlo aktivno sam sudjelovao na svim koordinacijama oko obnove Poljuda i posebno ističem suradnju i razumijevanje s nositeljem autorskog prava prof. Nenadom Fabijanićem. S njim i njihovim suradnicima suradnja je bila profesionalna, konkretna i obećavajuća. Ono što sam zagovarao tada mislim i sada, ali puno je važnije što misle oni koji sada vode. Još za informaciju, mjesec dana prije smjene sam dogovorio s ministrom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine g. Brankom Bačićem da se prostor u Spinutu od pomoćnih terena do INA-ine pumpe proglasi strateškim projektom i da država po principu Maksimira otkupi zemljište te ga da Gradu Splitu isključivo za izgradnju Hajdukovog kampa. Imali smo procjenu i nacrte, plan je bio da Hajduk to sam isfinancira i riješi najvažnije pitanje za budućnost kluba. Vjerojatno ministru neće biti drago da ga spominjem, ali, eto, nisam imao priliku mu se javno zahvaliti. To je aktualno i može se najprije od svega rješavati i ne ometa ostale projekte.

Došlo je ponovno do promjena u Hajduku, Ljubo Pavasović Visković je izabran za predsjednika Nadzornog odbora, Goran Vučević je šef struke…

Ljubo i Goran su prije svega prijatelji, dobri i iznimno stručni ljudi u svojim domenama te nisam objektivan kada su oni u pitanju. Ovo je njihov povratak u budućnost. Iz 2016. Pomalo zavidim sadašnjem predsjedniku što ima takve dvije persone kraj sebe.

S obzirom na vaš odnos, neki su očekivali da će Vas Ljubo Pavasović Visković pozvati da se vratite u Hajduk.

Niti me je zvao niti sam očekivao da me zove.

Poruka za kraj?

Iako je povod za ovaj razgovor bio drugi, vidim da su pred Hajdukom lijepa i uzbudljiva vremena. Novi trener, nova energija, rješava se pitanje stadiona, događaju se pozitivni pomaci. Ljubina, Goranova, ali vjerujem i priča u vodstvu Hajduka je sigurno iskrena, hajdučka i na svima nama članovima, navijačima i ostalima je da momčadi, treneru i vodstvu damo nešto čega Hajduku kronično nedostaje – povjerenje i strpljenje.