Na Etihadu zazivaju što brži oporavak Rodrija, jer kriza je dostigla neviđene razmjere, iako se barem malo kupio mir pobjedom protiv Leicestera. U plavom dijelu Manchestera bit će zanimljivo u drugom dijelu sezone.

Više od dva mjeseca nakon izbora Zlatne lopte u kojem je Rodri, prema mnogima, iznenađujuće pobijedio Viniciusa, tenzije se i dalje nisu smirile. Real je, podsjetimo, priredio farsu i bojkotirao dolazak na dodjelu Zlatne lopte, ponašajući se kao djeca koja ne dobiju lizalicu pa počnu plakati.

Da se strasti barem malo ublaže na Bernabeuu, ‘pravda’ je zadovoljena neki dan na spektakularnoj ceremoniji u Dubaiju gdje su dodijeljene nagrade Globe Soccer Awards i gdje je Vinicius dobio nagradu za najboljeg igrača i tako je pridružio nagradi FIFA Best.

Brazilca je očito koštao njegov temperament koji je na terenu izražen gotovo svaki put, svađa s navijačima, sucima te igračima, i to je nešto što zvijezda Kraljeva mora riješiti sam sa sobom ako u narednim godinama želi uzeti toliko željeni Ballon d’Or, uz dobre brojke, ali i titule. I to je možda najviše što je presudilo u ovogodišnjem izboru, po meni, iako su nekima vjerojatno igrali ulogu i neki drugi detalji.

Duga je sezona, Vinicius bi trebao biti u užem krugu favorita za Zlatnu loptu već u sljedećem izboru (ali, kako igra Salah…) iako u Madridu malo ‘kašljucaju’ po pitanju Lige prvaka, dok su se u La Ligi stabilizirali i počeli izgledati bolje. Ruže ne cvjetaju previše i u skoro tri sata letom udaljenom Manchesteru, i to u plavom i crvenom dijelu, iako smo na Old Traffordu navikli na krizu, ali ne i na Etihadu, koji se najviše tiče naše tematike.

Pepova družina krenula je odlučno u obranu naslova, upisali su četiri pobjede u prva četiri kola i lagano se tek zagrijavali, iako u tim utakmicama nisu bili toliko poletni, kao što znaju biti. A onda je u petom kolu Premier lige Arsenal stigao na Etihad. Poveli su Građani već nakon devet minuta igre, opet se očekivao lagodan put do pobjede, a onda je sve zanijemilo u 20. minuti.

Rodri je ozlijedio ligamente desnog koljena, crne slutnje su se obistinile i europskog prvaka neće biti nekoliko mjeseci na terenu. Ta ozljeda stigla je samo tjedan dana nakon što je Rodri osudio povećanje broja utakmica po sezoni zbog posljedica na zdravlje igrača.

Građani su se mučili u prvenstvu, u Ligi prvaka su upisali dvije super uvjerljive pobjede protiv Slovana (4:0) i praške Sparte (5:0) koji, uz dužno poštovanje, teško mogu parirati Haalandu i društvu. Samo se čekao kiks koji će ‘uroniti’ City u krizu, a dogodilo se to krajem listopada porazom od Tottenhama u osmini finala Liga kupa.

Hajde, nije ni Pep svemogući, dogodi se tu i tamo neki poraz, ali Građani su u sljedećim utakmicama izgledali kao oni studenti koji dođu na prvi rok eto tek tako, da vide pitanja, kao prolaznici. Studeni je bio za zaborav, Sporting 1:4, Tottenham 0:4, pa onda kada su imali 3:0 protiv Feyenoorda do 75(!) minute i na kraju se ‘zadovoljili’ bodom.

Nije ni prosinac bio nešto bolji, Liverpool ih je u derbiju počastio s dva komada u mreži, kao i Juventus, Manchester United i Aston Villa, a godinu su zaključili u pozitivnom tonu protiv Leicestera i najavili bolju 2025. Iako, kako Liverpool izgleda ove sezone, samo čudo se može dogoditi da naslov engleskog prvaka završi na Etihadu.

A sad, statistika koja ne laže. Otkako je Rodri debitirao u Premier ligi u kolovozu 2019., Manchester City je izgubio trećinu svojih ligaških utakmica bez Španjolca na terenu – sedam od 21 (do kobne ozljede).

Od tog kolovoza 2019. City je odigrao 174 utakmice s Rodrijem i 21 bez njega. Pobijedio je u 129 navrata s njim, pobijedio u 13 slučaja bez njega. S Rodrijem u momčadi upisao je 26 remija i jedan bez njega. Građani su izgubili 19 puta s Rodrijem u momčadi i sedam puta bez njega.

Nakon rujanskog ogleda s Topnicima, Građani su odigrali točno 21 utakmicu u svim natjecanjima bez maestralnog Španjolca, pobijedili su u samo osam utakmica, četiri puta remizirali i devet puta izgubili.

Kad iz tih utakmica izdvojimo samo Premier ligu, u samo tri mjeseca su u 14 odigranih utakmica izgubili skoro svaku drugu utakmicu, točnije, u njih šest. Nevjerojatan podatak, ako se pogleda statistika Rodrija u ovih pet godina. Prije 10-ak dana Pep je ispalio zanimljivu izjavu:

“Igramo bez dobitnika Zlatne lopte, bez najboljeg igrača prošle sezone u Engleskoj. Koliko su Chicago Bullsi osvojili prstenova bez Michaela Jordana? Nitko ne može igrati bez srednjih braniča, isto tako mi baš ne možemo bez najboljeg igrača prošle sezone.”

Njegova priča ne drži vodu, kao prvo, nije isti sport, a kao drugo nije baš da Španjolac u momčadi ima jednu ili dvije zvijezde, nego ih ima nekolicinu. Osim toga, Pep, perfekcionist kakav je i to dokazano već ohoho puta, svako malo eksperimentira s taktičkim postavkama gdje želi dobiti savršenstvo, ali dojam je da se i španjolski stručnjak izgubio u svemu tome.

Manchester City bez Rodrija je, naravno, nezamisliv, Španjolac je ljepilo koje nosi momčad jer ovo što sada gledamo kod Građana je neobjašnjivo loše. Igra im je pročitana, gotovo svaka utakmica je obilježena bezbrojnim dodavanjima koja ne donose apsolutno ništa u napadu. Jednom kada protivnički igrači krenu u tranziciju, Rodri je bio taj koji bi ih zaustavio, a sada navijači plavog dijela Manchestera strepe svaki put kada se ‘potegne’ napad prema njihovom golu. Mislima kao da su negdje drugdje igrači Cityja, pristupaju svaki put napadu kao se žele ograditi od potencijalne krivice kasnije, a pravog vođe – jednostavno nema.

Ne treba previše ovdje ići u detalje da se spozna kako igraju Građani, a za više savjeta zapratite tekst kolege Klarića koji je precizirao probleme na Etihadu.

Na Etihadu su nužna pojačanja, a vjerujem da se i priprema teren za ‘odriješiti kesu’ kako bi se osvježio roster. Dolazak dvojice, trojice igrača zasigurno bi donijelo i širinu u ekipi, barem do Rodrijevog povratka. I ne samo to, pojačanja su potrebna i zbog nenormalnog broja utakmica koji je sve veći i veći svake godine. Kriza će doći i proći, isto kao što će i idila ponovno vladati Etihadom. Ali, zasigurno je tu i jedan upitnik kako će Rodri izgledati kada se ponovno vrati na travnjak.

I u zadnjoj utakmici protiv Leicestera vrlo lako se moglo okrenuti na stranu Lisica što bi možda Pepa bacilo na burzu, ali izvukla se pobjeda uz dosta sreće. Svi se pitaju kako će to izgledati u 2025. jer Rodrija sigurno neće biti barem do ožujka. A opet ako sve ovisi o jednom igraču uz toliko zvijezda, neka ide sve kvragu.

Da se vratimo na Viniciusa. Loš Cityjev niz pokazao je koliko je momčad ovisna o jednom igraču, i koliko je bitno ne imati taj kaos koji je prisutan kod Brazilca. U Salahu će Vinicius imati ozbiljnu konkurenciju, s obzirom da je brazilski ofenzivac drugi favorit odmah iza Egipćanina. Ali, ako korigira spomenuto i fokusira se isključivo na nogomet, možda 2025. bude njegova godina. Do sljedeće Zlatne lopte…