Hrvatsku je koštala činjenica što Trionda nije sasvim obična nogometna lopta.

Hrvatska je završila nastup na Svjetskom prvenstvu porazom 2:1 od Portugala u šesnaestini finala, a dramatična završnica donijela je situaciju o kojoj će se još dugo raspravljati. Joško Gvardiol u 13. minuti sudačke nadoknade zatresao je mrežu za 2:2, no pogodak je nakon dugotrajne VAR provjere poništen zbog zaleđa Marija Pašalića.

Iako se isprva činilo da je riječ o “običnoj” provjeri zaleđa, ključnu ulogu odigrala je tehnologija ugrađena u službenu loptu Svjetskog prvenstva, adidasovu Triondu.

Akcija je započela ubačajem u kazneni prostor, nakon kojeg je Igor Matanović pokušao glavom proslijediti loptu prema Pašaliću. On ju je zatim poslao pred gol, gdje je Gvardiol zabio za izjednačenje.

Problem je bio u tome što je Pašalić u trenutku Matanovićeva kontakta s loptom bio u zaleđu. Međutim, u stvarnom vremenu nije bilo potpuno jasno je li hrvatski napadač uopće dotaknuo loptu ili je ona samo preletjela iznad njegove glave.

Zbog toga je glavni sudac pozvan na VAR monitor kako bi utvrdio postoji li kontakt. Na ekranu mu nije prikazana samo videosnimka, nego i podaci koje je u realnom vremenu zabilježio senzor ugrađen u loptu. Nakon pregleda potvrđeno je da je Matanović ipak glavom dodirnuo loptu, čime je Pašalićev položaj postao kažnjivo zaleđe. Pogodak je zbog toga poništen.

Što su zapravo pokazali “valovi”?

Tijekom pregleda gledatelji su na VAR monitoru mogli vidjeti grafički prikaz nalik valovima. Riječ je o očitanju senzora ugrađenog u loptu koji registrira svaki kontakt s njom.

Adidasova Trionda koristi najnoviju verziju tehnologije Connected Ball Technology. U jednu od četiri plohe lopte ugrađen je IMU (Inertial Measurement Unit) senzor koji prikuplja podatke o svakom dodiru, ubrzanju, rotaciji i promjeni smjera čak 500 puta u sekundi. Ti se podaci trenutno šalju VAR sustavu i kombiniraju s kamerama koje prate položaj igrača.

Kada igrač dotakne loptu, senzor registrira naglu promjenu ubrzanja i vibracije. Na VAR monitoru to se prikazuje kao karakterističan “šiljak” odnosno val, koji sucima potvrđuje točan trenutak kontakta. Upravo je taj signal u slučaju Matanovića dokazao da je hrvatski napadač ipak igrao loptom.

Lopta koja “osjeća” svaki dodir

Trionda nije obična nogometna lopta. Osim što ima samo četiri termički spojene plohe, u sebi skriva 500-hercni senzor koji tijekom utakmice bilježi svaku promjenu kretanja. Budući da se podaci prikupljaju 500 puta u sekundi, sustav može s iznimnom preciznošću odrediti trenutak kontakta, što je presudno kod zaleđa, igranja rukom ili dvojbenih dodira. Prije svake utakmice lopta se čak mora puniti, a jedno punjenje omogućuje približno šest sati rada senzora.

Tehnologija je prvi put predstavljena na Svjetskom prvenstvu 2022., no za turnir 2026. dodatno je unaprijeđena. Novi bočno postavljen senzor precizniji je od prethodne verzije, a podaci koje šalje postali su sastavni dio donošenja VAR odluka.

Upravo je zato u Torontu nekoliko milisekundi i signal iz unutrašnjosti lopte bilo dovoljno da Hrvatska ostane bez pogotka koji bi je odveo u produžetke.