Jedan od najružnijih dana u povijesti svjetskih prvenstava bio je onaj 12. lipnja prošle godine - tada je Christian Eriksen doživio srčani udar na utakmici Danske i Finske (0:1).

Cijeli svijet tada je bio ujedinjen, svi smo čekali dobre vijesti iz Danske. I srećom, dočekali smo ih. Da mi je tada netko rekao da će Eriksen već za devet mjeseci zabiti za Dansku, vjerojatno bih ga smatrao ludim.

Taj bi netko danas bio u pravu – Eriksen je u subotu zabio Nizozemskoj u prijateljskom dvoboju u kojem je Danska poražena rezultatom 4:2. Ušao je Christian u igru na poluvremenu, a samo dvije minute bile su mu potrebne da se upiše u listu strijelaca.

“Povratak u reprezentaciju odradio sam sjajno. Što se tiče ovog stadiona – igrao sam ovdje puno puta dok sam bio u Ajaxu, a oduševljen sam toplom dobrodošlicom koju su mi priredili navijači“, rekao je Eriksen za Sky Sports pa dodao:

“Radujem se Svjetskom prvenstvu u Kataru, no do toga je preostalo puno utakmica na koje se moramo fokusirati.”

Danska ‘desetka‘ kao da je dobila novi život – na njegovu karijeru možemo gledati kroz dvije ‘ere‘. Era prije srčanog udara i era poslije. U eri prije bio je zvijezda Tottenhama, Intera i Danske, a u eri poslije ne smatra ga se zvijezdom već miljenikom svih ljubitelja nogometa. Ma ne samo ljubitelja, miljenikom svih ljudi koji su imali nesreću da svjedoče nemilim događajima s ranije spomenute utakmice protiv Finske.

Lagao bih kad bih rekao da mi je svejedno ponovno ga vidjeti na terenu – kad god ga ugledam, kroz glavu mi prođu ‘ružne‘ scene. Kad god je na terenu, strahujem da bi se nešto ponovno moglo dogoditi.

No srećom, to sam samo ja – Eriksen ne strahuje, on uživa u nogometnoj igri, to je nešto što ga najviše ispunjava. Jer kako inače objasniti ovaj povratak nogometu s ugrađenim defibrilatorom? U svojoj karijeri zaradio je ogroman novac, to zasigurno nije motiv. Jedini njegov motiv za povratak jest ljubav prema najljepšoj igri na svijetu – ljubav prema nogometu.

Christian Eriksen danas je prvotimac Brentforda, vratio se u reprezentaciju svoje domovine.

“Odlično mi je u Brentfordu, dobro brinu o meni. Svi su sretni i pomažu mi. Ono što je najvažnije, svi su mi ovdje. Moja obitelj, roditelji, djeca, ali i doktori koji mi svakodnevno pomažu. Mislim da je mojoj obitelji teže nego meni palo sve što se dogodilo“, objasnio je Eriksen.

On trenutno uživa u životu, a to bismo trebali činiti i mi – uživati u prezentacijama ovog majstora, pokušavajući pritom potisnuti sjećanja na 12. lipanj.