Postoje operativne i simboličke funkcije, a Zagrebački nogometni savez u praksi objedinjuje obje dimenzije. S jedne strane, riječ je o sustavu koji okuplja gotovo 18 tisuća sportaša i upravlja infrastrukturom raspršenom po gradskim četvrtima i rubnim dijelovima Zagreba.

S druge, ZNS je godinama bio važan faktor u raspodjeli utjecaja unutar hrvatskog nogometa. Na njegovu čelu trenutačno je Tomislav Svetina, bivši glavni tajnik HNS-a, koji je tu dužnost nedavno napustio, a paralelno se suočava i s pravnim prijeporima vezanima uz statutarnu problematiku. Čeka se potvrda optužnice koja se odnosi upravo na Statut, sjednice i zapisnike, dakle, na funkcioniranje ZNS-a.

U takav ambijent ulazi Juraj Fabijanić, zagrebački odvjetnik i nogometni zaljubljenik, jedan od osnivača te aktualni sportski direktor Futsal Dinama. GNK Dinamo ga je početkom tjedna i službeno podržao kao kandidata za uključivanje u strukture Zagrebačkog nogometnog saveza, čime su potvrđene informacije koje su kružile već neko vrijeme.

Sve češće se spominje i kao potencijalni kandidat za predsjednika ZNS-a, što ne čudi s obzirom na njegov profesionalni i sportski profil te otvorenu potporu matičnog kluba. Ovaj 44-godišnji Zagrepčanin u javnim nastupima ne koristi zapaljivu retoriku; govori smireno, pravnički precizno, bez poziva na obračune. Ipak, njegova nogometna pozadina vezana je uz kvartovske klubove, rad s djecom i svakodnevne izazove poput članarina i terena. Ako njegova kandidatura ima političku težinu, ona je formulirana kroz pojmove infrastrukture i zajedništva. U razgovoru za SN predstavio je svoje planove.

Prisjetio se i svojih početaka: nekada, u Miškecovu prolazu, nije razmišljao o funkcijama ni kandidaturama. Bio je mladi odvjetnik i futsal entuzijast koji je sa svojim Cvjetnim sanjao nastup na Kutiji šibica. Petnaest godina poslije našao se u ulozi koju rijetko tko iz navijačkog ili kvartovskog nogometa dosegne kao osoba koju je Dinamo ovlastio da uđe u sustav koji desetljećima funkcionira po vlastitim pravilima i interesima.

“Nogomet je najljepša igra. I kad odrastemo, svi u sebi nosimo tog dječaka, tu zanesenost igrom. Ja sam uvijek nastojao većinu slobodnog vremena provoditi uz nogomet ili futsal. U međuvremenu sam postao otac, suprug, odvjetnik, ali ta strast nikada nije nestala”, rekao je Fabijanić.

Na pitanje je li ikada razmišljao o odustajanju od futsal projekta, odgovorio je:

“Naravno da je bilo. Počeci su bili iznimno teški. Funkcioniranje unutar sustava bilo je sporo, sport je bio u razvoju, a privatne i poslovne obveze postajale su sve veće. U jednom trenutku zapitao sam se ima li sve to smisla. Ali pomogli su ljudi oko mene, ideja i energija koja se stvorila. Presudan trenutak bio je osnutak Futsal Dinama, spoj mojih dviju velikih ljubavi, nogometa i Dinama. To mi je dalo novu snagu i odgovornost.”

Futsal Dinamo započeo je bez institucionalne potpore i adekvatne infrastrukture, no s jakom podrškom navijača.

“Točno. U početku nismo imali podršku Grada, sustava ni Saveza. Imali smo tada, kao i danas, podršku više tisuća navijača i to je bilo presudno. Ta energija nosila nas je kroz sve prepreke. Naš cilj nije bio nekome dokazivati da smo bolji, nego pokazati da se klub može graditi na zdravim temeljima, transparentno, stabilno i bez ovisnosti o (ne)formalnim strukturama. S vremenom su, ipak, rezultati, broj gledatelja i razvoj omladinskog pogona učinili da nas se više ne može ignorirati. Pogled na futsal se promijenio. Pokrenute su lige mlađih kategorija, reprezentativne selekcije, razvojni programi. To je rezultat dugogodišnjeg rada cijele zajednice, ne samo jednoga kluba.”

Promjene u GNK Dinamu, kaže, snažno su utjecale na njegovu odluku da se aktivnije uključi u rad Saveza.

“Iznimno. To je za mene bila i osobna pobjeda. Napokon sam mogao gledati svoj klub isključivo kao sportski klub. Raspravljati o nogometu, o igri, bez svega što je godinama opterećivalo taj odnos. Veliku ulogu u tome imali su ljudi poput Zvonimira Bobana i Velimira Zajeca, ali prije svega navijači, koji nikada nisu odustali. Tada se prirodno nametnulo pitanje, može li se nogomet u Zagrebu dodatno unaprijediti? Nakon analiza, razgovora, mogućnosti, shvatili smo da je odgovor potvrdan.”

Vizija za ZNS, ističe, postoji, ali ne podrazumijeva radikalne rezove.

“Naravno da vizija postoji. Ali dopustite da nešto istaknem u startu: ne radi se o kompletnom redizajniranju sustava, nego o unapređenju. Skupina od dvadesetak stručnjaka i ljudi iz nogometa posljednjih mjeseci razgovara o izazovima i rješenjima. Jedna od ključnih stvari jest da Savez postane pravi servis klubovima. Danas, među klubovima, često postoji dojam da su oni tu zbog Saveza, a ne obrnuto. To se mora promijeniti. Savez mora pomagati klubovima u svakodnevnim problemima, od infrastrukture do komunikacije s Gradom Zagrebom, koji je ključan izvor financiranja.”

U protekla četiri mjeseca intenzivno komunicira s ljudima iz sustava, od predsjednika i trenera do pravnika i ekonomista. Smatra da postoji značajan broj onih koji žele unaprijediti postojeći model.

Na pitanje o komunikaciji s aktualnim predsjednikom odgovorio je kratko:

“Ne, nisam.”

Kao pravnik, osvrnuo se i na Statut Saveza:

“Statut je temeljni dokument i mora biti jasan i razumljiv svima. Trenutačno je vrlo složen i teško čitljiv, čak i pravnicima. To je dokument koji se mora prilagođavati vremenu. Sport se razvija, uvode se novi procesi i tehnologije. Statut bi trebao biti temeljni alat koji služi prije svega klubovima u organizaciji bavljenja nogometom na korist svih članova i sportaša. Tu ima mjesta za poboljšanja, ali iznimno je važno da se bilo kakve izmjene provedu na transparentan način i u skladu s propisanim procedurama…”

Posebno naglašava važnost rada s lokalnom bazom i školama.

“Uz dodatni napor u podizanju klubova iz nižih liga, moramo se vratiti zajednici, školama i igralištima. Nekada su školska natjecanja bila ogroman motiv djeci. Igralo se za školu, za prijatelje, za kvart. To stvara ljubav prema sportu. Nogomet ima društvenu odgovornost. Može pomoći obrazovnom sustavu, organizaciji školskih natjecanja, povezivanju djece sa sportom i sredinom u kojoj žive. Djeca se moraju razvijati kao sportaši i kao osobe, bez pretjeranog pritiska rezultata u najranijoj dobi. Poanta jest spojiti se s obrazovnim sustavom, vratiti ono što smo nekoć imali; da su profesori tjelesnog u osnovnim i srednjim školama partneri ZG-sportu, koji će djecu i usmjeravati prema onome gdje prirodno naginju. Tako je bilo i kad smo mi odrastali…”

Kvartovski klubovi, smatra, čine temelj cijelog sustava.

“Oni su temelj sustava. To su klubovi koje vode entuzijasti i volonteri. Savez mora postati njihova čvrsta i stalna podrška. Bez te baze nema ni vrhunskog nogometa. Klubovi su ti koji stvaraju igrače, ali i zdrave ljude.”

Zagreb, kao najveći nogometni centar u državi, prema njegovu mišljenju treba biti motor razvoja i na nacionalnoj razini.

“Zagreb ima najveći nogometni sustav u Hrvatskoj i logično je da bude pokretač razvoja. To se može postići samo kroz suradnju svih klubova. Promjene su moguće ako postoji volja klubova. S time da postoje i otegotne okolnosti. Prvo, naravno, infrastruktura, igrališta, uvjeti, rintamo u “podrumu” koji javnost ne vidi, a zapravo je ključna baština sporta. Onog bazičnog, rekreativnog, a onda i profesionalnog. Sporta zajednice. Potom, a pričali smo već o tome, uz današnje životne troškove, troškovi bavljenja sportom i dalje rastu. Bojim se da time nogomet postaje nedostupan dijelu djece. A nogomet mora ostati dostupan svima. Jer, ako postane privilegij, izgubit ćemo njegovu suštinu.”

Na pitanje može li Savez pomoći, zaključuje:

“Može i mora. Kroz suradnju s klubovima i Gradom, kroz razvoj infrastrukture i transparentan sustav potpore. Prvi korak jest priznati da problem postoji. S time da ovo nije priča mene kao pojedinca, već šire mreže ljudi, od volontera do predsjednika klubova, onih koji grade i žive zagrebački nogomet. Radi se o klubovima, zajednici i ljudima koji žele unaprijediti nogomet. A Futsal Dinamo i Dinamo pokazali su da se stvari mogu graditi drugačije. U svakom slučaju, nisam utopist, znam da promjene nisu lake, ali uz konstruktivan pristup te znanja i iskustva koja postoje — možemo jako puno”, reći će Fabijanić.

Zagrebački nogomet oduvijek je bio više od same igre — prostor utjecaja i kontinuiteta, ali i entuzijazma i kvartovske pripadnosti. Između tih dviju krajnosti danas se pozicionira Juraj Fabijanić, pravnik koji zagovara infrastrukturni i organizacijski pristup, a dolazi iz projekta nastalog kao odgovor na potrebu za drukčijim modelom upravljanja. Hoće li uspjeti ući i napredovati unutar struktura ZNS-a, ovisit će o spremnosti klubova da preispitaju postojeće odnose i podrže promjene. No sama inicijativa već upućuje na to da Savez treba osvježenje i daljnji razvoj.