Dinamo nije mogao dobiti boljeg protivnika. Možda će zbog priče kluba koji je malima pokazao da mogu sjesti za stol za velikima i Modri jednom odlučiti vidjeti gdje mogu doći kada bi jednom makar samo pokušali...

Večeras će Dinamo započeti svoju avanturu s ulogom od 24 milijuna eura, a prije prvog dodira s loptom na sredini maksimirskog travnjaka, mnogi će biti skloni označiti ga kao velikog favorita za prolazak u grupnu fazu natjecanja.

Čak su i norveški nogometaši priznali da im pripada uloga postranika, a njihov najsvježiji član, Ognjen Ožegović koji je do nedjelje bio igrač beogradskog Partizana, čak je rekao kako je Dinamo najjači klub na Balkanu. Kad to dolazi iz usta čovjeka koji je karijeru počeo u Crvenoj zvezdi…

Međutim, iako Rosenborg danas vrijedi 57 milijuna eura (!), odnosno četiri puta (!!) manje od svog zagrebačkog takmaca (74 naprema 17 prema Transfermarktu), a vrijednost najvrijednijeg igrača procjenjuje se tek na 1,5 milijun eura (što je 10 puta manje od, primjerice, Olma)…

…iako je vraški teško pronaći ijedan parametar po kojemu bi Rosenborg trebao biti ravnopravan suparnik, ovom prilikom htio bih vas podsjetiti na jedno lijepo razdoblje u povijesti europskog nogometa. Razdoblje u kojemu su i mali mogli ‘prismrdjeti’ velikima, primirisati njihovim stolovima s bogatim i raskošnim objedima, a tu i tamo bi im ponešto čak i oteli!

Upravo je Rosenborg BK bio perjanica tog društva, predvodnik – možda i začetnik – paradigme da elitni nogomet nije rezerviran samo za najskuplje klubove i nogometaše koji žive i zarađuju u najskupljim i najmondenijim gradovima Europe i svijeta.

Bio je to Rosenborg devedesetih, klub koji je čak osam puta zaredom izborio nastup u Ligi prvaka između 1995. i 2002. godine, što je bio apsolutni rekord dok ga nije srušio – Manchester United (9)! Eto, toliko je konstantan bio RBK, trebala je čarobna ruka Sir Alexa da ga makne s trona…

Ako slučajno mislite da se norveški klub tako često u grupnoj fazi LP u tom razdoblju pojavljivao samo zato što je bio apsolutno dominantan u domaćem dvorištu – mogli biste se gadno prevariti. Od tih 8 uzastopnih sudjelovanja, samo jednom su u skupine ušli izravno, na temelju koeficijenta države i(li) kluba!

Svih ostalih sedam puta morali su to napraviti vlastitim snagama, kroz kvalifikacijske runde! Učinili su to još i u preostala 3 puta kada su dolazili u skupine UCL-a, što vam samo govorili koliko su tih desetak godina bili konstantni, ali i sistematični!

Možemo raspravljati o nekim drugim vremenima, kad je malima bilo lakše sjesti za stol s velikima nego je to danas, unatoč Platinijevim zahvatima… Ali, ostat će zauvijek zapamćena činjenica da je olakotnim okolnostima unatoč taj ‘mali’ Rosenborg u proljeće 1997. godine igrao u četvrtfinalu najvećeg klupskog natjecanja svijeta!

Suparnik im je tada bio Juventus i zebre iz Torina nisu imale lagan posao, prošle su tek u uzvratnoj utakmici na domaćem stadion i to na mišiće sa 2:0!

Puno senzacionalnije od tog rezultata zvučat će činjenica da su u grupnoj fazi te sezone bili među prve dvije ekipe i to ispred jednog AC Milana! Rossoneri tada su još bili vrlo važan čimbenik na karti svjetskog nogometa, a zauvijek će ostati zapamćeno da ih je kao takve u posljednjem kolu skupine D, na vlastitom velebnom San Siru, izbacio upravo taj mali Rosenborg!

Bilo je tada 2:1 za Norvežane što je prenerazilo cijeli svijet, pa čak i nogometaše te žitelje omalenog, skrotivog, sramežljivog Trondheima odakle klub potječe!

Milan je koji mjesec ranije protutnjao sa 4:1 kroz Norvešku i očekivalo se još goropadnije ‘bezeciranje’ mjesta u četvrtfinalu, s bodom prednosti nad nedoraslim takmacom… a kad ono, Roberto Baggio, Boban, Panucci, Maldini mogli su samo u bolu promatrati izvjesnog Heggema kako im zabija dvadeset minuta prije kraja i preskače u konačnom poretku skupine!

Svi igrači koji su tada nastupali za Milaneze dan-danas poznati su velikoj većini pratitelja nogometa, ne samo u Italiji ili Europi… A Rosenborg? Pamtit ćemo tek Minija Jakobsena, legendardnu leteću tvrđavu norveške reprezentacije Jan-Agea Fjortofta i kasnijeg igrača Liverpoola Kvarmea!!

Biste li se ijednog sjetili da nije bilo ovog teksta? Biste vraga…

I baš to bit je kluba, bit je ideje koju je izgradio Rosenborg tih godina – može se! Može se i bez velikih ulaganja, bez velike tradicije, bez velikih imena.

Dinamo nije mogao dobiti boljeg protivnika. U boljem trenutku svoje povijesti. Prvi put otkako se ozbiljno nadmeće za skupine Lige prvaka, Modri su odbili prodati ono najbolje što imaju još za trajanja kvalifikacijskog ciklusa.

Možda je to naznaka novog vjetra, kada će i Dinamo pokušati barem jednom u povijesti nekoliko sezona sačuvati ono najbolje što ima na okupu i pokušati vidjeti gdje mogu doći kada bi jednom makar samo probali…