Srpski trener Siniša Mihajlović oprostio se od navijača i momčadi Bologne vrlo emotivnim pismom objavljenim u listu "Gazetta dello Sport".

Mihajlović se osvrnuo na proteklo razdoblje provedeno u klubu, dosadašnji rad i rezultate, zahvalio se svima na dosadašnjoj podršci, a posebno je istaknuo odnos s navijačima.

“Ovo je bila avantura koja nije bila samo nogometna, nije bila samo sportska. Nikada neću zaboraviti poruke ohrabrenja koje sam dobio od naših navijača. Koji god dres budem nosio u budućnosti, neću vam biti protivnik, nego uvijek jedan od vas”, rekao je Mihajlović.

Istaknuo je da se u svojoj karijeri razišao s klubovima i navijačima, ali da je ovaj rastanak izuzetno specifičan i poseban.

“Često mi se događalo da se oprostim od navijača, igrača, klubova, gradova, da se pozdravim. To je dio karijere nogometaša i trenera, dogodi se prije ili kasnije. Sportski ciklus je takav da se rađaju, razvijaju, daju zadovoljstvo, ponekad razočaraju i onda neminovno dođu kraju. Ništa nije zauvijek. Ovaj put se dogodi da na sve gledam nekako s više tuge”.

Posebno se osvrnuo na razdoblje provedeno u bolnici, emocije, dosadašnje rezultate i rad u klubu.

“Moja avantura nije bila samo nogomet, već samo sport. Bilo je to sjedinjenje duša, zajednički hod kroz mračni tunel kako bi se ponovno vidjelo svjetlo. Osjetio sam to povjerenje u trenera i kao osobu. Tvoja me toplina grijala u najtežim trenucima. Pokušao sam se odužiti potpunom predanošću dresu, nikad se nisam štedio ni na terenu ni u bolničkom krevetu. Mnogo godina patnje u Italiji me omekšalo, ali me nije promijenilo. Prošao sam kroz određene krugove, ali sam ostao Srbin koji je često tvrdoglav, otvoren i oštar; Često nisam uspijevao izraziti taj osjećaj zahvalnosti.

Možda se ne znam dati. Previše slatkih riječi, ne znam kako bih se bacio u tolike zagrljaje, ali odgovorio sam svojim grozničavim osjećajem dužnosti, ne zanemarujući ništa u svom poslu, ispunjavajući svoj zadatak do kraja, čak iu najdramatičnijim okolnostima, pružiti navijačima Bologne zadovoljstvo koje zaslužuju.

Nadam se da sam uspio u tom zadnjem dijelu. U tri i pol godine zajedno smo došli do tog nevjerojatnog desetog mjesta, dva puta smo bili 12. i na kraju 13. Gurali smo mlade igrače i omogućili klubu kapitalizaciju na tržištu, što se pokazalo i zadnjih sezona. Jesam li mogao bolje? Može biti. Jesam li dao sve od sebe? Jesam, bez imalo sumnje. I to mi omogućuje da svakoga gledam uzdignute glave, a da se ne krivim”, piše Siniša.

“Nikad nisam bio licemjer, neću ni sada, ne razumijem tu iznimku. Prihvatio sam kao profesionalac, ali mislim da je situacija bila apsolutno pod kontrolom i da se mogla popraviti. Ljudi iz uprave nisu bili istog mišljenja. Tek smo u petom kolu, teško mi je shvatiti da je sve ovisilo o zadnjim rezultatima i poziciji, nije to odluka koja mi je dugo visjela nad glavom. Tako loša odluka.

Želio bih reći da sam dobrog zdravlja i da se ono stalno poboljšava. Ne brinem više toliko za sebe, povremeno idem na preglede. Pratio sam sve treninge zadnjih tjedana, jedina mana mi je što se nisam smio previše sati izlagati jakom suncu. Ali nisam propustio nijedan dan. Ništa me ne sprječava da radim i budem na klupi. Nije vrijeme da analiziram nogomet iz prošlog razdoblja, transfere i odluke uprave s kojima se nisam slagao.

Sada, prisjećajući se mnogih posebnih i nezaboravnih trenutaka, želim vam reći hvala. Hvala strastvenim navijačima Bologne. Klub, uz neke legitimne iznimke po mom mišljenju. Predsjedniku Šaputu koji mi je omogućio da radim tri i pol godine i ukazao mi dugogodišnje povjerenje…”, nastavio je Mihajlović zahvaljivati ​​svima s kojima je surađivao, a nije zaboravio ni bolničko osoblje i liječnike koji su ga liječili. .”

Posebnu poruku uputio je navijačima Bologne.

“Želim Bologni i navijačima sve najbolje u sportskom smislu. Svom nasljedniku ostavljam zdravu skupinu igrača, kulturu rada i vjerujem u važne vrijednosti koje smo dijelili u ovoj sredini. Vidjet ćemo se opet, nadam se, na terenu”, rekao je Mihajlović.