Komentator Sabahudin Baho Topalbećirević, autor filma "Nikad ispričana priča" o legendarnom treneru Ćiri Blaževiću, gostovao je u N1 Newsnightu.

Topalbećirević je bio Ćirin prijatelj.

“Jutros u 9 sati sam ustao i imao sam propuštena 92 poziva. Ne znam da li sam ikad imao više i onda sam pomislio odmah na najgore. Dolazile su poruke za porukom – znaš li da je umro Ćiro. Jako sam se teško pomirio s tim jer je zaista, ali zaista on bio moj prijatelj. Imali smo odnos 40 godina, od 1983. godine do dana današnjeg. Napravio sam dva filma o dva velikana s ovih prostora. Ćiro nije htio da se radi film o njemu. Rekao je da se to radi nakon smrti”, ali naposljetku je pristao, priča Topalbećirević za N1.

Film prati Ćirinu iskrenu priču o putu od siromaštva do slave.

“U filmu se otvorio o onome što dotad nikad nije rekao, o svom teškom djetinjstvu i o braći koja su poginula sa 17 i 19 godina. Govorio je o tome kako je otac maltretirao majku i kako je on sa 17 godina ojačao i uhvatio oca za ruke i rekao mu – nećeš ti više moju majku maltretirati. A onda ga je majka pukla drvetom po glavi i njemu rekla – kako ćeš na hranioca? Naprosto nevjerojatna jedna priča iz tih godina. On brani majku, a ona brani oca jer zna da je on hranioc. Takva su vremena bila. Pričao je o tom siromaštvu i bijedi, ali i bogatstvu i o druženju s Charlijem Chaplinom i svim zvijezdama koje je dostigao”, opisuje autor.

“Ćiru su svi doživljavali kao neodoljivog šarmera, a on je spojio sve u jedno. On je bio jedan pravi zagrebački gospodin sa bosanskim manguplukom. Mješavina svega. On je točno znao što reći. Ja ga zaista nikad nisam vidio da je bio neljubazan prema ljudima. On je dijelio osmijeh. Svakoga je pokušao uveseliti. Ja nisam nikad s njim prošao ni u Sarajevu ni Zagrebu pored nekog starca ili bake siromašne da on nije stao i dao im nešto da pomogne”.

Prisjetio se i Ćirinog dolaska u Bosnu i Hercegovinu na poziciju izbornika.

“Svi u Hrvatskoj znate što je učinio s Dinamom i reprezentacijom, ali doći u BiH u vrijeme kada nitko nije želio biti izbornik. Kad je dolazio odigrala se jedna utakmica u Zenici. Zbog bojkota je bio jedan gledatelj na stadionu. Ćiro je došao i sve preokrenuo u mjesec dana. Ljudi su osjetili iskrenost kod njega. Njemu nije teško ući u srca ljudi”.

“Dovoljno je pogledati anketu o tome što ljudi misle o njemu u Sarajevu i shvatiti da je on omiljen. S njim odlazi jedan ogroman dio nogometne legende i ljudske legende sa ovih prostora. Njega nema tko zamijeniti”.

No, Ćiro je uvijek navodio da je njegov najveći uspjeh to što je doveo Dinamo do titule prvaka Jugoslavije.

“On je volio i živio Dinamo. I onda se dogodila ta generacija. Nikad u povijesti Jugoslavije se nije desilo da jedan stadion od prvog do zadnjeg kola bude ispunjen od prvog do zadnjeg mjesta i da ima 40 tisuća gledatelja kao u to vrijeme. On je postao simbol tog vremena sa svojim bijelim šalom. Ja mislim da je to čovjek koji je, uz neke popularne pjevače na ovim prostorima najviše intervjuiran čovjek, a daleko napopularniji i daleko najvoljeniji”, zaključuje Topalbećirević.