Toni Kukoč, specijalni gost Sport Kluba, pratio je uzbudljivu utakmicu u "Areni" koju je Partizan na kraju izgubio od Olympiacosa, ali i nasmijao izjavom o potencijalnom trenerskom angažmanu Željka Obradovića u NBA ligi.

Legenda europske i svjetske košarke imao je samo riječi hvale za Željka Obradovića, a otkrio je i može li se legendarni trener crno-bijelih snaći u NBA ligi:

“Bilo mi je jako drago da su ga tako dočekali u Splitu. Nije tajna da je on možda i najbolji trener ikada, pogotovo u zadnjih 20 godina. Poznavao ju je i dok je bio playmaker reprezentacije. Nema sumnje o kakvom se treneru radi. Mnogo je igrača koji su samo igrali, ali njega je zanimao i trenerski posao. Ne sumnjam da bi uspio u NBA. Ako se uzme njegovo košarkaško znanje, sigurno bi uspio. “Ako uzmete njegov način komunikacije, ne znam bi li igrači u Americi to preživjeli, iako je na njima. Igrači su danas razmaženi…”, rekao je Kukoč.

Legendarni košarkaš iznio je svoje dojmove nakon utakmice između beogradskog kluba i Olimpijakosa, a osvrnuo se i na prijem navijača Partizana:

“Hvala im na tome. Svaki put sam bio srdačno dočekan u Beogradu. Ne može se uvijek pobjeđivati, atmosfera je jednostavno bila takva. Svi igrači imaju želju igrati dobro u ovoj atmosferi, samo su neki igrači malo jače pogođeni. Imao sam osjećaj da Partizan kontrolira utakmicu, bilo je 13 koševa razlike i pomalo su me iznenadila nonšalantna dodavanja i izgubljene lopte. Olympiakos je agresivnom obranom preokrenuo utakmicu u svoju korist. Nakon toga Partizan je izgubio ritam, to se ne bi smjelo dogoditi. Kada uđete u posljednje dvije minute u neriješenom rezultatu, tim sa zamahom pronalazi način da dobije utakmicu. Partizan je imao dobre šuteve na kraju, ali su išli van obruča. Sve u svemu, Grci su zasluženo pobijedili.”

Legendarni košarkaš je naglasio koliko je važno prenijeti znanje na igrače i cijelu košarkašku organizaciju, što mnoge zvijezde ovog sporta nisu uspjele:

“Da bi danas bio trener, moraš biti i roditelj, i trener, i psiholog. Jedno je imati košarkašku loptu u malom prstu, a drugo to znanje prenositi dalje. Michael Jordan će za mene uvijek biti najveći, ali nije bio baš uspješan kao generalni menadžer. Kad su on i Phil Jackson došli u nove uloge, nisu se najbolje snašli. To je razlika.”