Hrvatski košarkaš Danko Branković, koji se bori za svoje mjesto u euroligašu Bayernu, jedva čeka okupljanje reprezentacije

Uz Maria Hezonju, Luku Šamanića i Antu Žižića, 217 cm visoki Zagrepčanin Danko Branković predstavljaju hrvatski kvartet u Euroligi.

Danko, nekada je broj hrvatskih košarkaša u europskim natjecanjima bio puno veći, a bolna je činjenica kako već dugo nemamo klub u nekom jačem europskom natjecanju poput Eurolige ili Eurokupa?

“Nekad se gledala košarka u Hrvatskoj i imali smo sjajnu atmosferu. Nažalost, sad se košarka praktički više ne gleda, pogotovo Hrvatska liga, što mi je baš jako žao. Ne znam točno koji je razlog, po meni su to najviše financije i zanimanje nekakvih investitora koje je potpuno splasnulo. Sve to dovelo je do toga da nema nekakvog dobrog programa za razvoj mladih igrača.”

Vi ste stasali u Ciboni, ali ste također osjetili kako se to radi u Srbiji. Bili ste član njihovog razvojnog kluba Mega?

“U Srbiji se na tome radi i više nije iznenađenje što velik broj igrača iz Hrvatske odlazi recimo u Megu. Bili smo Matej Rudan i ja, sad je tamo Andrija Jelavić, a u tom klubu su bili današnji NBA igrači Karlo Matković i Ivica Zubac. Sve to dovodi do zaključka da bi se nešto kod nas trebalo promijeniti. Svi mi sportaši navijamo da se pojave ulagači. Ali tu je očito problem oporezivanja o čemu ne znam previše.”

No, ima i lijepih vijesti u hrvatskoj košarci, s reprezentacijom ste bili na 40 minuta od nastupa na Olimpijskim igrama u Parizu?

“Da, bili smo jako blizu nastupa na Olimpijskim igrama, stvarno je malo falilo. Sad smo u misiji da pokušamo izboriti plasman na Eurobasket, ali eto dogodio se taj poraz u Sarajevu od 20 koševa razlike i sad treba dobiti Francusku i Cipar. Francuska dočekujemo u kultnim Jazinama i nadam da će dvorana biti totalna puna i mogu obećati da ćemo svi biti na 100%. Nama je pobjeda prioritet i samo o tom mislimo i za to se spremamo. Jedva čekam okupljanje. No, isto tako treba reći da ne ovisimo o sebi, moramo dobiti te dvije i nadati se da nam se poklope drugi rezultati.”

Za mnoge će biti tragedija ako Hrvatska propusti Eurobasket, ali činjenica je da su također propuštena dva Svjetska prvenstva za redom na kojima nastupa čak 32 reprezentacije. Olimpijske igre su posebna priča, ali tamo igra samo 12 reprezentacija?

“Neću reći ništa novo ako kažem da je svima nama san doći na Olimpijske igre. No, s druge strane problem su te kvalifikacije i preklapanje termina s utakmicama Eurolige. Na prošlu utakmicu smo Hezonja i ja došli tek dan prije i odradili tek jedan pravi trening. Na taj način se ne može poklopiti kemija koja je itekako potrebna. A što se tiče Svjetskog prvenstva često o tome međusobno pričamo kako bismo voljeli vidjeti gdje nam je mjesto da igramo u najjačem sastavu. Ja sam optimist i možda se s godinama nešto promijeni i nadam se da ćemo zaigrati na sljedećim Olimpijskim igrama u Los Angelesu. To nam je svima cilj!”

Koji su vaši ciljevi kada gledate unaprijed, kako zamišljate razvoj svoje karijere?

“Mislim da definitivno još nisam spreman za NBA, a to mi je oduvijek bila velika želja, ali sam svjestan da to još nije nešto dostižno. U sljedećih nekoliko godina sve se može promijeniti. Naravno, to je sport, zato ga i volim. Dakle, NBA je nekakav moj cilj, ali prije toga želim što bolje odraditi euroligaške utakmice koje imam ispred sebe.”

Kad smo već kod Eurolige svi govore kako je ovo najujednačenija sezona. No, isto tako vi ste promijenili nekoliko trenera u zadnjih nekoliko sezona i stalno se morate dokazivati. Trenutačno kod trenera Gordona Herberta koji se s reprezentacijom Njemačke bio svjetski prvak 2023. To zlato je mnoge šokiralo, a tajna uspjeha je upravo trener?

“Promjene klubova i trenera te stalno dokazivanje nikome ne pada lagano, pa tako ni meni. Bio je plan prošle sezone da budem pričuvni centar i da ulazim u rotaciju, ali je doveden Ibaka da je taj plan propao. Ove sezone je plan bio sličan, ali se poklopilo da je Booker počeo igrati stvarno fenomenalno. Ukratko, nekako se stvari nisu okrenule u moju korist, ali ja nastavljam i dalje naporno trenirati, raditi i čekati svoju priliku kod trenera Herberta. Kao i svaki mladi igrač, pogotovo u Euroligi koja nije liga za mladog igrača. Imao sam dosta razgovora i sa klubom i sa trenerom – kojeg izuzetno cijenim – i shvatio sam da trebam čekati svoju priliku. I još napornije raditi!”

Na čemu najviše radite na svojoj igri jer nema baš puno centara od 217 cm koji imaju tako dobar šut izvana. Koje igrače na svojoj poziciji volite pogledati i pokupiti poneki potez?

“Ove sezone se pokušavam što više dokazivati na treninzima i iskoristiti svaku minutu koju dobijem. Najviše popravljam igru ispod koša i igru s kontaktom. Inače, uvijek sam volio gledati Antu Tomića kako igra kojeg izuzetno poštujem. U NBA stvarno nemam nikakvog uzora, ali uživam gledati kako igra Nikola Jokić. On zaista briljira! Također mi se sviđa kako igra Domatas Sabonis koji je fenomenalan.”

Za kraj još nekoliko riječi Euroligi i velikoj gužvi u borbi za ulazak u play-off te je li vas netko iznenadio?

“Sezona je jako neizvjesna, jer jedna pobjeda te baca gore, a jedan ili dva poraza dolje. Pogledaj Partizan gdje je bio, a gdje je sad. Jedna pobjeda dijeli primjerice nekog s vrha i klub koji je na desetom, jedanaestom mjestu! Podatak kako je prvih 10 klubova unutar nekoliko pobjeda sve govori i stvari se brzo mijenjaju. Evo, Olimpyakos je na početku sezone neke utakmice gubio, a sad su na vrhu, dakle sve se može u dva kola promijeniti. Ukratko, baš svaku utakmicu treba ozbiljno shvatiti. Od iznenađenja bi istaknuo nas kao velike kandidate za play-off.”

Brankovića možete gledati u petak od 20.30 sati na SK 3 u sudaru Albe i Bayerna.