Nakon obitelji, druga najvažnija stvar u obitelji Vlašić je sport. Prvo je Blanka ispisala povijest hrvatske u skoku u vis, a sada s Vatrenima povijest hrvatskog nogometa piše njen najmlađi brat Nikola.

Svaka se utakmica u obitelji Vlašić pratila od kuće, a posebno je emotivno bilo u četvrtfinalu kada prvi penal protiv Japana pucao upravo Nikola, kaže za N1 njegov otac Joško.

“Kad je uzeo balun i išao prema bijeloj točki za penal baš sam po prvi put dobio poriv da se okrenem. Ali ja govorim – ovo ne smijem propustiti. Ovo je ipak jedna situacija i što god bude moram to vidjeti. Bilo je baš napeto”, otkrio je najstariji Vlašić.

Nas već po nogometu prepoznaju, kaže Vlašić kroz smijeh.

“Opet to ponavljam, kažu floskula je, ali manje nas je od četiri milijuna, a nižemo tako dobre rezultate. To nas svrstava, znate ono kako Brazilci imaju dobru kavu i nogomet, sad i nas pomalo po ljepotama i nogometu možda mogu već prepoznati.”

S Nikolom se, naravno, često čuje. Nakon pobjede nad Japanom najviše ga je, kaže, zanimalo je li bila njegova odluka da prvi puca jedanaesterac.

“To me najviše golicalo. Pretpostavljao sam da je, jer mi je to sličilo na njega. To je jednostavno on. Kasnije je to rekao i izbornik i potvrdio da je prišao klupi i rekao: Ja ću pucati prvi. Rekao mi je da među njima postoji to jedno zajedništvo.”

Srce je ipak najveće kad ga ugleda među prvih 11 ili kad ga izbornik u nekom trenutku uvede u igru, kaže Vlašić.

“Njih ima tamo 26, može se dogoditi da netko od njih niti minute ne bude u igri. Moglo se to i njemu dogoditi. Moglo mu se dogoditi da bude stalno starter, da je onaj gol protiv Maroka ušao, što bi vjerojatno 9 od 10 ušlo. Stvari su jako nepredvidljive. Ali navijaš, gledaš… Posebno kad on uđe, da vidiš u svemu tome i njegov obol. To ga ispunjava, jer on osobno kaže: ‘Slušaj da mi se ovo nije događalo i da nisam zabio ove golove, na neki bi se način osjećao da kao možda neravnopravan član reprezentacije’. Iako to nije dobro mišljenje. Svaki od njih koji je iti jednu minutu tamo, on sigurno zaslužuje respekt samim tim što je tamo, da je dobio povjerenje.”

Nikola nije bio s reprezentacijom 2018. u Rusiji. Joško se sjeća se da mu je tada rekao: „Želim probuditi takav osjećaj u drugima.”

“On tada nije išao na Svjetsko prvenstvo, bio je dosta mlad iako je bio u izboru. Međutim, išao je u Everton i neke minutaže tamo nije bilo. Mada su neki išli koji su imali manju minutažu od njega, ali nije bitno sad u svemu tome. Bitno je to da je on tada stvarno proživljavao ovdje na Rivi, na ulicama grada i rekao je da ne može vjerovati da je to tako, da želi probuditi takvo nešto kod drugih, u takvom jednom uspjehu. Sad se već takvo nešto slično događa, i iz njegovog doprinosa. Ali naravno, vidjet ćemo što će biti u sljedećih par dana.”