SAMO ZA STRPLJIVE Čeprkanje po Rogerovoj rani…

Uncategorized 19. ožu 20181:16 > 1:17
Kevork Djansezian/Getty Images

U finalu Indian Wellsa, slažemo se svi, vidjeli smo najbolji teniski meč ove godine. Toliko dobar i dramatičan da je zavrijedio malo više pažnje. Pa da vidimo, zašto je to 'najveći u povijesti' četvrti put u šest mečeva poražen od Del Potra u jednom finalu...

Kevork Djansezian/Getty Images

Tenis je sport postotaka. Ako si dozvolite dovoljnu količinu drskosti i prihvatite da ćete znatiželjom možda ubiti mačku u vama, uporna dedukcija dovest će vas do nosive strukture svega što postoji u ovom specifičnom sportu. Postoci. I očekivana uspješnost…

Osim toga, tenis je i sport iznimne zahtjevnosti za tijelo i um. Ako tijelo nije dovoljno pripremljeno, i um će posustati u presudnim trenucima. Ako mozak ne radi dobro, neće iskoristiti sve one sjajne mogućnosti koje tijelo može proizvesti…

Više od ičega, tenis je sport malih, sitnih detalja. Rijetki to znaju, ali Roko Karanušić čistio je s terena u trening mečevima Ljubičića i Ančića u danima kada su se spremali za jedno Davis Cup gostovanje. ‘Ludom’ Roku skupljali su gemove višestruko ostvareniji tenisači…

Razlike između pobjede i poraza, razlike između career higha 88 i vrha ATP ljestvice svode na pojedine odluke. Međa između povijesnih i ‘samo’ vrhunskih tenisača te vrhunskih i onih malo manje vrhunskih leži u tim odlukama…

Roger Federer postao je to što jest zato što je tijekom svih ovih godina donosio fantastične odluke u mečevima. I dok mu se dugo vremena prigovaralo da je na susrete uglavnom dolazio taktički u potpunosti nepripremljen, izdvajao se svojom nesusretnutom sposobnošću prilagodbe protivniku za vrijeme (!) igre! Moglo mu se, nitko nikada nije imao takav repertoar udaraca, nitko nikada nije mogao odigrao svaki potez iz svake pozicije na terenu na svaki tip lopte protivnika…

sportklub

Kada je prešao tridesetu, neke su se stvari u tom pogledu počele mijenjati, ali Federerova osnovna strategija igre još uvijek je ona koja je možda i jedina logična – izlazi na teren s namjerom da igra svoju ‘A’ igru, pod svojim uvjetima, u pravcima koji njemu odgovaraju. Ako stvari krenu pogrešnim tijekom, tada počinje “ispipavati” protivnika i tražiti mu mane…

Protiv Borne Ćorića u polufinalu Indian Wellsa cijelu je vječnost tražio načina da izađe iz, za njega smrtnonosnog, obrasca igre ‘bekend na bekend’. Pronašao ga je sredinom drugog seta, kada je i počeo njegov veliki preokret u toj dionici igre. Koje je bilo rješenje? Svaku loptu bekendom počeo je vraćati sliceom po dijagonali.

Vjerujem da ste dosad već naučili kakav je taj udarac kod Švicarca iz Basela. Ono što ga čini specifičnim jest da Federer može odigrati gotovo savršen slajs po plasmanu i visini (ili bolje reći: niskoći) odskoka čak i na visoke top-spin udarce protivnika na podlogama na kojima loptice odskaču nešto više nego drugdje. Kao što je ova u Indian Wellsu.

Dovraga, Federer je igrač koji bez problema kroti prve servise velikih servera slajsom i mijenja im pravce, usput pogađajući točno onu točku na terenu na koju je sekundu prije pomislio…

Jednom kada je uveo Bornu u taj žrvanj rezanih lopti s bekenda, naš tenisač počeo je neobično puno griješiti sa strane kojom gotovo da ništa dotad nije poklanjao i kojom je set i pol činio dramatičnu štetu svojem suparniku…

Do kraja meča, Ćorić je u sve više situacija takve lopte počeo preuzimati forhendom, jer lakše je ‘podići’ niske i napadačke lopte jednoručnim udarcem, bez obzira što je on u globalu puno nesigurniji kod Ćorića, nego dvoručnim, bekendom….

No, večeras, u finalu protiv Del Potra, ta taktika nije funkcionirala. Argentinski tenisač, koji je prije kojih sat-dva došao do svoje prve Masters 1000 titule u karijeri, vraćao je sjajne rezane lopte natrag, pod oštrim kutom kojime je uglavnom tjerao Rogera izvan mogućnost da izmjenu preuzme na željeni način – forhendom! No, često bi se dogodilo da je prilika bila tu, ali je Fed nije iskoristio.

sportklub

Nemam podatak, ali prilično sam siguran da je prvi tenisač svijeta i danas bio na omjeru odigranih forhenda i bekenda kakvog je imao tijekom svog posljednjeg susreta u Tennis Gardenu. Protiv Zagrepčanina je bio prisiljen odigrati čak 66-67% bekenda iz igre, dok je do tada na turniru udarao samo 34% od svih udaraca sa te, svoje ipak puno manje opasnije strane!

DelPo je izmjenama bekendima bio barem u neutralnom položaju. I pri toj izjavi možda sam preoprezan, usporedite samo konačan broj neprisiljenih pogrešaka na bekendima…

JMDP je sve boljim topspin bekendom, koji mu je i bio važan kotačić u osvajanju US Opena 2009., ipak imao blagu prednost u odnosu na topspin bekend Federera.

Što je tada Federer mogao napraviti da izađe iz tih, za sebe ne baš povoljnih obrazaca i da preuzme dominaciju tijekom izmjena?
Prva opcija bila je bekend paralela uz crtu. Jako važan udarac u svim uspjesima koje je zabilježio tijekom 2017., koju je počesto uzimao puno bliže terenu (a uglavnom i iz terena) nego u ranijim fazama karijere. No, ona ove godine nešto slabije funkcionira, a naročito nakon Australian Opena.

U posljednja dva meča, viđena je velika nesigurnost u udarcima kojima je pokušavao mijenjati smjer i pritom postizati izravne poene. To je vjerojatno bio jedan od razloga zašto nije toliko često pokušavao promijeniti obrasce izmjene i u finalu. Nesigurnost.

Drugi razlog je bio nerealan strah od DelPova forhenda iz trka. Definitivno je riječ o jednom od najboljih, a vjerojatno i najboljem running forehandu uopće, međutim, čak i takav stravično opasan udarac, nije nepogriješiv i njime nitko, pa ni Juan Martin, ne može stavljati dovoljan broj lopti u teren da bi se njegova eksploatacija dugoročno pokazala kao neisplativa. I kao bonus, tako velikog čovjeka tjeraš da jako puno trči, što nikad ne može biti loš plan…

Treća stvar – Roger je bio vrlo upitan u izboru udaraca u presudnim trenucima meča…

I na koncu, četvrto, prethodna tri faktora manifestirala su se možda i kao posljedica praznijih spremnika u presudnim trenucima susreta, a možda i tijekom cijelog turnira…

KRENIMO S ČEPRKANJEM
Nakon završenog finala, pojavilo se nekoliko zanimljivih statističkih podataka. Prvi je zaista frapantan, a dosad nismo na njega obraćali mnogo pažnje:

Federer je u karijeri u finalima turnira ostvario omjer 1-8 (uključujući ovaj poraz) u tie-breakovima odlučujućih setova!??

https://twitter.com/obodur/status/975496399201755136

Zvuči nestvarno, jel tako? Kao što bi ljubitelji američkih sportova rekli, u total clutch timeu nije se baš pokazao vrlo racionalnim. I možemo reći – proračunatim…

U završnim fazama finalnog susreta protiv fantastičnog Argentinca i sȃm sam primijetio nekoliko vrlo neobičnih, da budem blag, odluka u pogledu izbora udaraca. Odlučio sam ih za vas ovdje izdvojiti i pokušati malo analizirati u kontekstu svega što je napisano u ovom najduljem uvodu u povijesti novinarstva…

PRVA SITUACIJA, 5-4 u trećem setu, servis za pobjedu Federera, 40-30

sportklub

Roger je servirao u forhend Del Potra. Već taj izbor je vrlo neobičan, no hajde. Neki razlozi su sigurno postojali.
DelPo je sjajnio vratio, duboko, čvrsto, praktički u tijelo Rogera i to su situacije u kojima se ne igra kratka lopta! Tako piše u svim priručnicima na ovom svijetu…

No, je li Fedex igrač iz priručnika? Apsolutno ne!
Bi li ikada postao ovo što jest da je igrao predvidljive udarce i da nije koristio svoju maštovitost i sav asortiman udaraca koje posjeduje? Ne bi!

Svejedno, ovakav potez, s obzirom na težinu lopte i činjenicu da je praktički tek završio petlju servisa i ‘rekuperao’ se iz iste, bio je jako težak i imao je malu vjerojatnost za uspješnost. Uostalom, Del Potro je ranije tijekom meča opetovano hvatao skraćene lopte u kojima je trebao trčati po dijagonali, kao što bi trebao ovdje.

Federer je poduzeo nepotrebni rizik. Je li htio završiti meč u atraktivnom tonu ili je izgubio usredotočenost…
Možda je samo odigrao po automatizmu udarac kojeg je jako često koristio od drugog seta nadalje. Kratke lopte sigurno da su bile dobro rješenje za DelPa, kao i česte promjene smjera.

No, na potonje nije se u dovoljnoj mjeri odlučivao što zbog težine suparničke lopte (prosječna Juanova rotacija na udarcima bila je tek 12% manja od Rogerove), što zbog izuzetnog respekta prema Martinou forhendu.

Činjenica je da je ovdje, s obzirom na poziciju Del Potra i svoju poziciju, bekend paralela bila gotovo pa idealno rješenje. Ta lopta (zelena crta) išla bi pravcu s visokom očekivanošću za uspjeh, a sigurno područje označeno zelenim krugom, kao što primjećujete, dovoljno je veliko da ga takva veličina pogodi s barem 80% uspješnosti.

Nakon tog poteza bio vrlo blizu pozicije na koju bi se morao prilagoditi, dok bi DelPo više metara morao trčati kako bi došao do forhenda. Solidna je vjerojatnost da bi u sljedećem udarcu RF odigrao udarac u dominantnom položaju u izmjenu…

No, eto, Roger je odigrao kratku loptu, izgubio bod, kasnije i meč…

DRUGA SITUACIJA: 5-4 u trećem, servis za pobjedu Fedexa, 40-40

sportklub

Federer je iz svog bekend kuta prisiljen odigrati ‘stražnjak’. Na suprotnu stranu šalje top spin udarac (crvena crta), međutim plasman je vrlo problematičan. Del Potrovo tijelo otvoreno je za forhend, jer je isti udarac udario i prije toga. Lopta odsjeda pratkički na reket Argentincu, međutim on također čini pogrešku u odabiru sljedećeg udarca i odlučuje se za vrlo oštru dijagonalu (žuta crta), što je za mjesto na terenu gdje se trenutno nalazi previše riskantan udarac.

Logičnija opcija, s neusporedivo većom očekivanom vjerojatnošću za uspjeh (i winner ili prisiljenu pogrešku) bio bi inside-in udarac prema drugoj trećini Federerova deuce polja. To područje označio sam zelenim krugom…

Roger je ovdje imao sreće i osvojio bod te došao do nove meč lopte na servisu…

TREĆA SITUACIJA, 5-4 u trećem setu, servis Rogera za pobjedu, prednost Del Potro

sportklub

Možda najbolji primjer da Roger tijekom meča uglavnom nije imao jasnu viziju što bi trebao činiti. Moguće je da je pred kraj počeo osjećati umor, nedostatni energetski kapaciteti dovode do toga da tijelo racionalizira resurse i smanjuje dotok krvi prema mozgu, što posljedično dovodi do lošijih odluka. Postoji nekoliko indikatora da je Federer pred kraj meča zaista imao problema sa spremnicima snage, no neću previše o tome…

Dakle, ova odluka (crvena crta su Rođini udarci, već smo to shvatili), bila je loša. Pitat ćete se
“Kako sad loša, na prvom snimku zaslona rekao si nam da je paralela bila najbolji izbor?”.

Vrlo jednostavno, stvar je pozicije Rogera i DelPa i njihova međuodnosa. Također, kad se bira inside-out forehand, što je ovdje slučaj, otvara se puno veći prostor u prestalom dijelu vlastite polovice terena. Argentinac je bio u blizini ove lopte i imao je lagan zadatak da svojim visokopostotnim udarcem preusmjeri lopticu dijagonalno i ostvari toliko željeni break za 5-5 i potpuni povratak u meč nakon četiri spašene meč lopte!

ČETVRTA SITUACIJA, meč lopta Del Potro u tie-breaku trećeg

sportklub

Del Potro je servirao u bekend, Federer je odigrao chip uz crtu. Po strelicama ćete zaključiti koja pripada kojem igraču. Mjesto odskoka je klasično kada Roger koristi ovakve opcije. Na ovaj način privlači protivnika mreži i otvara mu gomilu prostora na njegovom dijelu terena. Osnovni cilj ovog udarca je, međutim, pripremiti si opciju da prvi udarac nakon njega bude forhend, jer Del Potro je prisiljen igrati na visoki postotak u vrlo teškoj situaciji.

Tako je ovom prilikom i napravio, poslao je jednu vrlo konvencionalnu dijagonalu, s mjestom odskoka gdje je postavljena strelica na vrhu njegova pravca. Međutim, Federer nije dočekao tu lopticu forhendom, iako je imao dovoljno vremena da se na njega namjesti. To također može ukazivati da ‘teže’ noge u tim trenucima.
Promašio je i meču je bio kraj.

Osim istaknutih detalja, treba napomenuti da je na moguće pogreške u odlučivanju Federer bio uvelike prisiljen i zbog fantastičnog tenisa Del Potra i arsenala kojeg je posjedovao. Također, Argentinac je servirao gotovo bezgrešno tijekom cijelog susreta i napravio nevjerojatno malo pogrešaka s bekend strane (6!?) u odnosu na to koliko puta je tim udarcem udario lopticu.
Jednom rječju bio je – fantastičan!

I naravno, bilo je i puno smislenih i dobro izvođenih stvari koje je peterostruki pobjednik ovog turnira tijekom dvoboja proizvodio, što ću pokazati u primjeru za kraj. Problem je, međutim, što ih je koristio u premalom broju slučaja. Jer, tenis je igra postotaka. Ako postoji obrazac u kojemu osvajaš samo 55% poena u odnosu na protivnika, na kraju ćeš ostvariti ogromnu razliku u osvojenom broju bodova na uzorku cijelog meča…

sportklub

Nakon servisa Del Potra, obrazac igre je prebačen na izmjenu bekend slajsovima. Nakon drugog udarca, Federer je anticipirao što će uslijediti, otvorio se za forhend i plasirao loptu uz crtu (zeleni pravac na slici) jednim klasičnim inside-in udarcem koji i znatno netalentiraniji tenisači od njega mogu izvoditi u dovoljno velikom postotku da bi bio dugoročno isplativ.

Problem je što sam u ovom trenutku samog sebe priupitao:
“Je li ovo prvi put danas da je Fedex izveo tu kombinaciju udaraca?” 

Vjerojatno nisam bio u pravu što se tiče količine, ali prilično sam siguran ni da me opći dojam nije prevario.

I što ćemo sad sa svim tim slikama, crtama i konceptima? Ništa. Federer će i dalje biti prvi tenisač svijeta, a Del Potro od jutra šesti. Možda i najvrući igrač trenutno na Touru koji nije poražen otkako je nogom kročio u Acapulco.

Svijet teče dalje, ali iz nekog razloga je JMDP sedmi put u karijeri pobijedio Rogera, a ja sam ih pokušao pobrojati. Jer, ovo finale to je zaslužilo, Del Potro i njegova životna kalvarija to su zavrijedili.

Usput, Federeru je ovo bio 17. meč u karijeri u kojemu je izgubio nakon što je imao meč loptu, što su američki komentatori na ESPN-u odmah počeli naglašavati kao nevjerojatan podatak koji bi trebao potaknuti na razmišljanje. Pritom su zaboravili napomenuti da mu se u preostalih nešto više od 1100 to ipak nije dogodilo 🙂

Srdačan pozdrav i sretno u novom tjednu, u kojemu nas već čeka Master 1000 u Miamiju!
Želim vam još puno ovakvog tenisa kakvog smo u završnici gledali u Indian Wellsu.
I nemojte zaboraviti – gledati ga možete samo na Sportklubu!