Tko će dovraga garantirati da nogometaši koji će sudjelovati na utakmicama nisu zaraženi? Svi oni testovi koji su dostupni čija sigurnost je različita od 100-postotne?

Osmišljavam večernju smjenu, preslagujem prioritete u glavi, sortiram vijesti i tako naiđem na vijest da je Bundesliga objavila datum nastavka lige. Ok, nije da sam potpuno šokiran s obzirom na sve što se događa u zadnje vrijeme. Uostalom, mogli ste vidjeti da su se treninzima vratili Schalke, Bayern, drugi klubovi.

I tako, čitam da će se – prema sadašnjim planovima – 9. svibnja nastaviti sezona, a tjedan kasnije kreće i ‘Drita’ koju ste mogli od početka pratiti u programu Sport kluba.

Pa čitam kako će sve utakmice biti igrane bez prisustva gledatelja, ali ne u potpunoj pustoši. Točno je definirano koliko ljudi može biti prisutno na svakom stadionu – njih 126!

Odakle taj broj? U njega su uključeni igrači, liječničko osoblje, zaštitari, predstavnici klubova i maksimalno 30 novinara. Pitanja samo iskaču, posebno me svrbi ovaj dio s novinarima, ali tada nailazim na dio zbog kojeg mi naglo iskoči žila na čelu…

“Na svakoj utakmici bit će prisutna i četiri dječaka za dodavanje lopti”.

A je li?

Baš me zanima što će na to reći njihovi roditelji. Inače, tema skupljača lopta i djece-maskota vrlo je zanimljiva i otkriva mračno naličje profesionalnog nogometa. Bolje reći onih koji njime rukovode. Neću dublje zalaziti u tu sferu ovom prilikom, samo ću reći da sam posebno alergičan na svaki oblik korištenja djece u bilo kakve profitne svrhe, posebno ako od toga sama djeca nemaju nikakve koristi.

U normalnim vremenima možemo raspravljati o tome da djeca-dodavači lopti sama žele obavljati tu ulogu, da se za nju grabe i nadmeću, iako nitko ne dobiva nikakvu financijsku niti ikakvu drukčiju zadovoljštinu. A koliko znam ni njihovi roditelji. Ili barem ne adekvatnu blještavilu pozornica…

Ali, nije to sad važno. Ono što im je diglo tlak jest da se i u ovakvoj situaciji namjerava koristiti jeftinu, bolje reći besplatnu radnu snagu… bolje reći, iskorištavati je…

…kada nije zajamčena nikakva sigurnost. Jer, tko će dovraga garantirati da nogometaši koji će sudjelovati na utakmicama nisu zaraženi? Svi oni testovi koji su dostupni čija sigurnost je različita od 100-postotne? Ispravite me ako griješim, ali još nisam čuo da postoje testovi na koronavirus koji daju neupitne rezultate!

Dakle, već tu imamo ozbiljan problem, od tih 126 ljudi prisutnih na utakmici određeni postotak bit će širitelj zaraze. Jer, prema dosad prikupljenim podacima, najmanje 50% svih oboljelih nema nikakve simptome!

Čak i kada bi se prije svake utakmice primijenjivali testovi s 95% pouzdanošću, kakvi ne postoje (koliko znam), opet bi 5% testiranih ostalo u sferi nepoznatog. Iz tih 5% određeni dio populacije bit će pozitivan. Bit će širitelj zaraze.

Bit će u neposrednom ili posrednom (putem lopte!) kontaktu s tom djecom. S tim vražjim djelatnicima. Sa čitavom svitom novinara. I eto vam opet problema.

Biste li vi poslali svoje dijete da dodaje loptu na nekakvoj stupidnoj nogometnoj utakmici u ovakvim uvjetima? Biste vraga.

Nitko normalan ne bi na to pristao kada se poslože stvari na papir.

Baš kao što nitko normalan ne bi svom djetetu dozvolio da bude dodavač ručnika ili skupljač loptica na teniskim turnirima, jednom kada se teniska sezona ponovno nastavi. Tamo negdje u siječnu 2022. godine. 

Da, nemojte me čudno gledati, potpuno je moguće da će pauza toliko dugo trajati. Osim ako nam u međuvremenu dosad strašno ‘pouzdana’ Svjetska zdravstvena organizacija ne podastre pouzdane i čvrste dokaze o tome kako se to koronavirus zapravo širi.

Koliko se, nepobitno, zadržava u zraku, kolika je vjerojatnost infekcije ako se diše u takvom inficiranom zraku, kolika je vjerojatnost zaraze ako se prođe na 2-3 metra od inficirane osobe itd itd itd…

Sve u svemu, svaka čast Bundesligi na optimizmu, znam da je kao i u drugim ligama vjerojatno stvar u slanju pozitivnih signala sponzorima, ali dajte nas najte…