Carmelo Anthony jedan je od najboljih ofenzivnih igrača koje je NBA liga ikada vidjela, istovremeno Melo iza sebe ostavlja masu neraščišćenih računa i propalih odnosa.

“Bilo je dana kada nisam znao da li ću se živ vratiti kući iz škole, sve oko mene bilo je prepuno nasilja i droge, košarka je bila jedino svjetlo koje sam vidio,” jednom prilikom govorio je Carmelo Anthony.

Rođen u teškom okruženju, kao i mnogi profesionalni sportaši u Americi, Anthony je vidio sve ono najgore u čovjeku, istovemeno znao se od rane dobi pobrinuti za sebe. Košarka je ponudila spas, posebno kada si talentiran. Anthony je u 15-oj godini života narastao čak pet centimetara do visine od 198cm i tada je postao sila na terenima srednjoškolskog prvenstva. Bio je dominantan, posebno kao strijelac. Već u to vrijeme oko njega su se počeli vrtjeti skauti raznih sveučilišta.

Ipak, zbog problema s ocjenama u školi postojala je ozbiljna opasnost da neće moći upisati niti jedno sveučilište, čak i uz eventualnu školarinu. Njegova je majka tada učinila ključan korak, ispisala ga je iz srednje škole Towson Catholic u New Yorku i preselila ga u Virginiju, odnosno u poznatu školu Oak Hill Academy koja se sezonu prije nego je tamo došao Anthony okitila naslovom državnog prvaka. Ta je škola poznata kao vrlo rigorozna po pitanju discipline, posebno kad je riječ o akademskom dijelu školovanja. Iako je u početku imao velikih problema s prilagodbom, Melo je uspio podići ocjene do potrebne razine što mu je omogućilo miran nastavak košarkaškog razvoja. U posljednjoj godini škole figurirao je kao najbolji srednjoškolski igrač u Sjedinjenim Državama, redala su se zainteresirana sveučilišta, no Anthony je održao riječ i upisao Syracuse. U toj jedinoj NCAA sezoni, 2002/2003. odveo je Orangemen u veliko finale March Maddnessa gdje su se okitili prvim i za sada jedinim naslovom prvaka.

U toj sveučilišnoj sezoni Anthony je prosječno postizao 22 poena uz deset skokova. Iako je planirao ostati na sveučilištu dvije do tri godine, zbog ranog uspjeha odlučio se okušati u NBA ligi. Ugled koji ga je pratio sve te tinejdžerske godine bio je igrača koji je prije svega šuter, koji će učiniti sve što je potrebno da dođe do lopte i riješi akciju. U srednjoj školi, odnosno na sveučilištu takav stav se podrazumijeva, nedostatak talenta oko njega natjerao ga je bude “ubojica” na terenu. No, kroz NBA karijeru pratio ga je drugačiji ugled, onog “ubojice franšiza”.

https://youtube.com/watch?v=S8pBXHDDSV0

NBA draft u ljeto 2003. godine jedan je od najrazvikanijih u povijesti lige. Te je godine LeBron James bio prvi pick, Detroit Pistonsi tada su napravili jednu od najvećih pogrešaka u povijesti kada su kao drugi izbor uzeli Darka Miličića, talentiranog, ali premladog igrača iz Hemofarma koji je bio daleko od mogućnosti da pomogne Pistonsima koji su u to vrijeme bili jedna od najboljih momčadi lige. Iza njega birani su Anthony (Denver), Chris Bosh (Toronto) i Dwyane Wade (Miami).

Anthony je karijeru u Nuggetsima započeo idilično. Već u svojoj rookie sezoni radio je nevjerojatne stvari. Od momčadi koja je u sezoni prije nego je draftiran zabilježila tek 17 pobjeda uz 65 poraza (najgori u ligi uz Cavse), Anthony je Nuggetse pretvorio u ekipu od 43 pobjede. U samo jednoj sezoni u klubu doveo ih je do playoffa. Dalje od prve runde nisu prošli, no Anthony je pokazao kakav je talent. U idućih sedam godina u Denveru, Melo je od Nuggetsa učinio momčad sposobnu za velike rezultate, no jedna stvar u cijeloj toj priči upadala je u oko. Samo jednom, Anthony je klub odveo dalje od prvog kruga doigravanja, u proljeće 2009. godine u finalu Zapadne konferencije poraženi su od kasnijih prvaka Lakersa. Iako se Carmelo postavio kao senzacionalan ofenzivan talent, kako se košarka razvijala, posebno u NBA ligi, postepeno se mijenjao stil igre, od sporije izolacijski orijentirane igre, prelazilo se u brži, gotovo kao run&gun sustav koji su kasnije doktorirali Golden State Warriorsi.

https://youtube.com/watch?v=wWgR24anrY4

Anthony je nakon tog konferencijskog finala postao sve više nepoželjan u Denveru, kako među navijačima, tako i u upravi kluba. Vodeći ljudi franšize davali su sve od sebe kako bi izgradili kvalitetniju momčad oko Anthonyja, čak su riskirali narušavanje kemije u momčadi dovođenjem tada vrlo problematičnog Allena Iversona koji je izgubio na brzini, posljedično i kvaliteti. Njih dvojica nisu uspjeli stvoriti pozitivan odnos, a sezonu prije nego je Anthony odveo Nuggetse u konferencijsko finale, klub je transferirao Iversona u Detroit za paket igrača koji je uključio Chaunceyja Billupsa. Upravo je sjajni playmaker bio suigrač koji je pomogao Melu da za Nuggetse učini nešto što navijači kluba nisu doživjeli od 1985. godine. No, niti taj odnos nije bio idiličan. Koliko je Anthony volio držati loptu u rukama, toliko je Billups postao nezadovoljniji. S Pistonsima je osvojio prvenstvo 2004. godine u sustavu koji je implementirao nesebičnost kao osnovni postulat uspjeha. Došavši u Nuggetse njegova se karijera i percepcija igre promijenila. Iso Melo kako je dobio nadimak, nije bio zainteresiran dijeliti loptu. Ta se njegova karakteristika pogoršavala kako su sezone prolazile. Od sjajne ofenzivne persone koja je podigla Nuggetse iz prašine neuspjeha do igrača s kojim nitko ne želi igrati. Konačno, početkom sezone 2010/2011. pojavile su se informacije kako Anthony želi napustiti Denver i preseliti u New York.

Naravno, vodeći ljudi Nuggetsa prvenstveno su gledali interes kluba, mjesecima su tražili deal koji bi njima odgovarao, no problem je bio što Anthony nigdje osim u New Yorku nije garantirao produženje ugovora. Na koncu, Nuggetsi nisu imali izbora, u velikoj razmjeni s Knicksima, Anthony se vratio kući. S njim u paketu otišao je i Billups, jedan s drugim izdržali su dva mjeseca, sve do ispadanja u prvom krugu playoffa kada je Billups ozlijedio koljeno i završio svoju epizodu u Knicksima.

Tijekom posljednje Anthonyjeve sezone u New Yorku, medije je šokirala knjiga Georgea Karla koji se opširno bavio vremenom provedenim u Denveru, šest godina uz Carmela Anthonyja.

“Carmelo je bio prava zagonetka. Bio je najbolji ofenzivni talent kojeg sam ikada trenirao, no imao je tamniju stranu, volio je iskorištavati ljude, bio je bitan samo on, ovisan o svjetlima pozornosti koja su morala biti usmjerena samo u njega.”

Linsanity i jedinstveni Iso Melo

Anthony je u Knicksima proveo turbulentnih šest godina praćenih ljubomorom, svađama sa suigračima, navijačima, medijima i u konačnici raspadom sustava u eri Phila Jacksona.

U prvoj pravoj sezoni u dresu Knicksa, 2011/2012. Anthony je pretrpio ozljedu zbog koje je propustio jedanaest utakmica, na njegovu nesreću tada se pojavio Jeremy Lin. Svjedočili smo eri koja je dobila naziv Linsanity. Jeremy Lin je prije tog povijesnog preokreta, dvije godine bio prolaznik u NBA ligi. Igrom slučaja, tadašnji trener Knicksa, Mike D’Antoni zbog niza ozljeda odlučio je Linu pružiti priliku. Ovaj je uzvratio sjajnom serijom utakmica, a on sam je postao globalna senzacija. No, problem u toj priči još jednom bio je Anthony. Ljutit, furiozan što jedan igrač za kojeg donedavno nitko nije znao preuzima svu pozornost koja je njemu bila namijenjena. Djelovao je smireno dok je s klupe u odijelu gledao utakmice i Lina kako postaje nova zvijezda Knicksa, no u sebi je gorio. Kada je cijeli taj cirkus završio, Anthony je čelnicima Knicksa diskretno poručio “ja sam ovdje glavni, ne zanima me Jeremy Lin“. James Dolan, kontroverzan vlasnik kluba, poslušao ga je, nije izjednačio ponudu koju su Rocketsi pružili Linu i dečko koji je završio Harvard, napustio je New York. U medijima se puštala druga priča, kako Knicksi nemaju planove zadržati Lina iako je Dolan u više navrata poručio kako će izjednačiti svaku ponudu koju Lin dobije, ako zbog ničeg drugog, onda zbog nevjerojatnog komercijalnog potencijala koji je mladić rođen u Kaliforniji počeo privlačiti.

https://youtube.com/watch?v=-9YRaDI7W4U

Ipak, Anthony je bio jači, Lin je završio u Rocketsima. No, Lin nije bio jedina Anthonyjeva žrtva. Mike D’Antoni i njegov sustav igre visokog ritma s kratkim dodavanjima i završavanjem akcije unutar sedam sekundi nikako nije odgovarao Melu koji je konstantno slao poruke razočaranja u upravu, na koncu D’Antoni više nije mogao izdržati stalna ogovaranja iza leđa, pa je sam predao ostavku. Kasnije je otkriveno kako je Carmelo otišao do samog Dolana i zaprijetio ukoliko D’Antoni ostane trener naredne sezone, on odlazi.

“Jednostavno sam otišao do ureda predsjednika i predao ostavku. Nisam više želio biti u takvoj situaciji, ako nemate podršku glavnog igrača momčadi teško je tražiti rezultat,” priznao je D’Antoni.

https://youtube.com/watch?v=AwWZtQQk21c

Iduće sezone, Anthony je uspio prvi i jedini put odvesti Knickse u doigravanje pod vodstvom trenera Mikea Woodsona. New York je u prvom krugu pobijedio Celticse, dok su u polufinalu Istoka poraženi od tada vrlo snažnih Indiana Pacersa. To je bila praktički posljednja prava, pozitivna sezona, rezultatski i na osobnoj razini za Anthonyja u New Yorku. Iako je godinama kasnije srušio nekoliko klupskih rekorda, čak je prihvatio produženje ugovora u srpnju 2014. godine, pritisak koji se povećavao na njegovim leđima nije jenjavao. Ubrzo su ga počele sustizati i ozljede, teško je prošla jedna cijela sezona, a da nije pretrpio težu ozljedu. Problemi s koljenima i leđima pratili su ga do samog kraja karijere u Knicksima. Taj je kraj započeo onog dana kada je Phil Jackson stigao u klub kao predsjednik. U dvije godine, legendarni i najtrofejniji trener lige nije napravio apsolutno ništa, u međuvremenu je uspio okrenuti cijelu navijačku bazu protiv sebe, čak i učiniti Anthonyja žrtvom. Jackson je želio da Knicksi igraju tzv. triangle offense koji je koristio u godinama dok je bio trenerom Chicago Bullsa i LA Lakersa, no dva su bila problema u tom zahtjevu, Jackson nije bio trener, igrači uključujući Anthonyja nisu prihvaćali takvu formaciju. 

Niti novi trener Jeff Hornacek nije mogao doprijeti do svog najrazvikanijeg igrača, Iso Melo je bio izraženiji nego ikad, počeli su stizati komentari poput “napad završava kada lopta dođe do Carmela“, a obzirom da niti u obrani nije bio najaktivniji, bilo je jasno kako Knicksi pred sobom imaju veliki problem. Kada je konačno Jackson dobio otkaz, mnogi su pomislili da će Melo ostati u New Yorku. Bili su u krivu.

Naime, ispostavilo se kako je Anthony zaratio s cijelom upravom, čak i nekim bivšim igračima Knicksa, legendama kluba poput Allana Houstona i Johna Starksa. U lipnju ove godine zatražio je trade. Kako je imao tzv. no trade klauzulu koja mu je omogućila da odbije svaki trade koji mu ne odgovara, Knicksi su imali prilično problema pronaći odgovarajućeg partnera za posao. Stvar je na kraju spasio Sam Presti, mladi generalni menadžer Oklahoma City Thundera koji je želio Anthonyja pridružiti Russellu Westbrooku i Paulu Georgeu. To mu je i uspjelo, a u Knickse su prešli Enes Kanter i Doug McDermott.

Kao i na kraju priče u Denveru, Anthony je iz New Yorka otišao u lošim okolnostima, na stražnji izlaz, bez prevelike pompe, samo s mnogo gorčine. U nedavnom posjetu OKC-a New Yorku, Anthony je dobio ovacije navijača koji su mu bezbroj puta uputili zvižduke posljednje tri sezone, no čini se da su mu oprostili sve grijehe prošlosti. Sada ostaje vidjeti što će Melo ostaviti iza sebe u Oklahomi. Sezona nije počela dobro, no postoji nada u preokret. Anthonyju ugovor ističe na kraju sezone, tada će mnoge stvari biti jasnije. Sam Presti je riskirao s čovjekom koji je dobio nadimak Ubojica franšiza, čovjekom koji je stvorio povijest odlazaka iz klubova u ratu praktički s cijelim sustavom, najprije Denver, zatim New York. Oklahoma je sljedeća na redu, ili će Anthony napokon preokrenuti priču. Poslovica kaže “vuk dlaku mijenja, ali čud nikada”, ako smo nešto naučili kroz Anthonyjevu karijeru, onda bi bilo upravo to, Anthony niti jednog trenutka nije nagovijestio mogućnost promijene vlastite prirode. Oklahomu čeka opasna vožnja.