Novu sezonu Formule 1 ekskluzivno od ove sezone možete pratiti na kanalima Sportkluba. Iz dana u dan uoči početka sezone predstavit ćemo vam momčadi i vozače u novoj sezoni.

Puno ime momčadi: Scuderia AlphaTauri
Službena web stranica: https://www.scuderiaalphatauri.com/en/
Sjedište: Faenza, Italija
Vlasnik:Dietrich Mateschitz
Šef momčadi: Franz Tost
Tehnički direktor: Jody Egginton
Menadžer: Graham Watson
Vozači: Pierre Gasly, Yuki Tsunoda
Šasija: AT02
Pogonska jedinica: Honda RA621H
Gume: Pirelli
Naplaci: APP Tech
Gorivo i maziva: ExxonMobil

STATISTIKA

Prva sezona: 2020.
Broj utrka: 17
Najbolji vozački plasman na kraju sezone: 10. (Gasly, 2020.)
Najbolji konstruktorski plasman na kraju sezone: 7. (2020.)
Pobjede: 1 (Gasly, VN Italije 2020.)
Najbolja pozicija na startu: 4 (Gasly, VN Emilije Romagne 2020.)
Najbrži krugovi: 1
Mjesta na pobjedničkom postolju: 1
Mjesta u prvom startnom redu: 0
Krugova u vodstvu: 26
Bodovi (svih vozača): 107

Biografija (Toro Rosso i AlphaTauri)

Nakon što je Paul Stoddart 2005. prodao Minardi, Dietrich Mateschitz odlučio je kupiti momčad iz Faenze i time utemeljiti drugu momčad Red Bulla koja se isprve zvala ‘Squadra Toro Rosso’, ali je ubrzo preimenovana u ‘Scuderia Toro Rosso’, donosi MAXF1.net.

Red Bull je ubrzo imenovao bivšeg BMW Williamsova menadžera za operacije na stazi Franza Tosta šefom momčadi, a u prosincu 2005. imenovali su i vozačku postavu koju su činili Talijan Vitantonio Liuzzi i Amerikanac Scott Speed. Rezervni vozač bio je Neel Jani. Bivši F1 vozač i BMW-ov direktor motorsporta Gerhard Berger kupio je 50% udjela u momčadi.

Momčad je na testiranjima u studenom i prosincu koristila Red Bullovu šasiju iz 2005., a Toro Rosso STR1 pojavio se u veljači 2006. i izgledom jako podsjećao na prošlogodišnji Red Bull. Ali FIA je bila zadovoljna i dala im zeleno svjetlo za nastup.

Kao da činjenica da koriste prošlogodišnju Red Bullovu šasiju nije bila dovoljna, Toro Rosso je u svojoj prvoj sezoni koristio Cosworthov V10 motor iako su sve ostale momčadi zbog promjene pravila morale koristiti 2,4-litrene V8 motore.

Minardiju je zbog manjka novca dopušteno koristiti ograničene V10 motore u 2006., a bez obzira što Toro Rosso nije imao isti problem FIA im je još jednom dala zeleno svjetlo, kao i u slučaju šasije.

Cosworthov V10 motor bio je ograničen na 16 700 o/min (u kvalifikacijama 17 000 o/min), ali imao je prednost nad V8 motorima zbog većeg okretnog momenta. Ali zbog većih dimenzija i težine motora kompromitiran je dizajn šasije, a time i aerodinamika.

Bez obzira na sumnjive poglede ostalih momčadi, tijekom sezone je postalo jasno da Cosworthov V10 motor zaostaje za V8 motorima koje su koristile sve ostale momčadi, posebno kako su motori napredovali tijekom sezone (2006. je posljednja godina u kojoj su razvoj motora i broj okretaja bili neograničeni pa su se vrtjeli na više od 20 000 o/min).

Toro Rosso zbog svih navedenih razloga nije bio konkurentan, bez obzira na znatno bolju financijsku situaciju od Minardijeve, a u poretku su završili 9. od 11 momčadi sa samo jednim osvojenim bodom kojeg je momčadi donio Liuzzi na VN SAD-a u Indianapolisu.

Kontroverze oko korištenja Red Bullove šasije nastavile su se i 2007. kada je Toro Rosso koristio praktički istu šasiju kao i sestrinska momčad i Ferrarijev V8 motor, a iako je Gerhard Berger tvrdio da je bolid legalan, Williams i Spyker prijetili su tužbom od koje na kraju nije bilo ništa.

Jedno od najvažnijih tehničkih pojačanja uoči 2007. bio je Giorgio Ascanelli, bivši McLarenov i Ferrarijev inženjer koji je imao zadatak utemeljiti tehničku strukturu momčadi koja neće samo kopirati Red Bull, nego u budućnosti dizajnirati vlastitu šasiju.

Toro Rosso STR2 je, kao i Red Bull, bio uglavnom spor i nepouzdan, a jedine bodove u sezoni osvojili su u Kini gdje je Vettel završio četvrti dok je Liuzzi bio šesti. Scott Speed napustio je momčad nakon navodnog fizičkog obračuna s Franzom Tostom na Nurburgringu, a priliku je sjajno iskoristila buduća F1 zvijezda Sebastian Vettel.

Osam bodova osvojenih u Kini pokazalo se ključnim jer su time prestigli Spyker, Super Aguri i Hondu, a sezonu su završili sedmi nakon diskvalifikacije McLarena zbog posjedovanja Ferrarijevih tehničkih dokumenata.

Momčad je puno prije kraja sezone objavila da će i 2008. zadržati Sebastiana Vettela, a Liuzzija je zamijenio četverostruki prvak Champ Car serije Sebastien Bourdais.

Novi STR3 nije bio spreman za početak sezone pa su Vettel i Bourdais prvih pet utrka vozili sa starim bolidom, a jedine bodove u tom periodu osvojio je Bourdais sedmim mjestom u Australiji iako je imao kvar tri kruga prije kraja.

Vettel je pokazao potencijal novoga bolida petim mjestom u Monaku, a otkako su počeli koristiti novi STR3 momčad je bodove osvajala na 9 od 13 utrka.

Novi aerodinamički paket koji su predstavili u Francuskoj nije im pomogao osvojiti bodove, ali je popravio konkurentnost bolida koji je u drugom dijelu sezone bio brži od Red Bulla koji je koristio Renaultov motor.

S obzirom na istu šasiju i iste gume, glavna razlika bila je u razumijevanju bolida i izvlačenja maksimuma njegova potencijala, a Red Bull se rano usredotočio na novu sezonu budući da je za 2009. planirana velika promjena tehničkog pravilnika.

Jedna od glavnih snaga Toro Rossova STR3 bila je stabilnost na kočenju što su Vettel i Bourdais sjajno iskoristili i na kišnoj Monzi se kvalificirali na prvo (Vettel) i četvrto (Bourdais) mjesto.

Vettel je bio sjajan i slavio s pole positiona čime je postao najmlađi pobjednik i najmlađi osvajač pole positiona u povijesti F1 i time nagovijestio blistavu budućnost.

Toro Rosso je na posljednjih sedam utrka 2008. čak šest puta osvajao bodove i na kraju završio na šestom mjestu u poretku konstruktora, jedno mjesto i deset bodova ispred Red Bulla i 17 bodova iza Toyote koja unatoč silnim milijunima u osam godina u Formuli 1 nije pobijedila nijednom.

Vettel je 2009. prešao u Red Bull, a Toro Rosso zadržao je Bourdaisa i doveo još jednoga Sebastiena čije prezime počinje slovom ‘B’, Buemija.

Mateschitz preuzeo potpunu kontrolu

Gerhard Berger prodao je svoj udio u momčadi koja je ponovno bila pod potpunom kontrolom Dietricha Mateschitza.

Nakon što su 2008. ostvarivali rezultate daleko bolje od očekivanih i pobijedili sestrinsku momčad Red Bulla, Toro Rosso se 2009. vratio u stvarnost, a to je osvajanje pokojeg boda dok je Red Bull postao redoviti pobjednik na utrkama.

Red Bullova rana usredotočenost na bolid za 2009. se isplatila jer su prvu pobjedu i to dvostruku ostvarili već na trećoj utrci sezone u Kini, a do kraja sezone pobijedili su još pet puta.

Buemi i Bourdais osvojili su bodove na prvoj utrci sezone u Australiji (Buemi sedmi, Bourdais osmi) i ništa nije dalo naslutiti da će Toro Rosso 2009. završiti posljednji u poretku niti da će im tri osvojena boda u Melbourneu biti najbolji rezultat sezone.

Na preostalih 16 utrka Toro Rosso je bodove osvajao još na samo četiri utrke, a ukupno osam osvojenih bodova ostavilo ih je na posljednjem, 10. mjestu u poretku konstruktora.

Bourdaisa je od VN Mađarske zamijenio prvak britanske Formule 3 iz 2008. Jaime Alguersuari koji na osam utrka nije osvojio ni bod, a na istoj utrci Toro Rosso je dobio Red Bullovu inačicu dvostrukog difuzora kojeg su na početku sezone imali samo Brawn, Williams i Toyota.

Sebastien Buemi pokazao se vrlo dobrim u svojoj prvoj F1 sezoni pa ga je Toro Rosso potvrdio za 2010. puno prije završetka 2009., a Alguersuari je potvrđen tek u siječnju.

Posebna 2010.

Sezona 2010. za Toro Rosso je bila posebna jer su prvi puta dizajnirali vlastiti bolid iako su kao bazu koristili Red Bullovu šasiju iz 2009. Tehnički direktor Giorgio Ascanelli ojačao je tehnički kadar, povećao broj ljudi i utemeljio novu tehničku strukturu, a momčad je koristila Red Bullov zračni tunel u Bicesteru.

Novi STR5 nije bio posebno dobar bolid, ali bio je konkurentniji od svoga prethodnika i Buemiju i Alguersuariju omogućio da se češće bore za bodove.

Osmo mjesto Sebastiena Buemija u Kanadi rezultat je sezone za momčad iz Faenze koja je bodove osvajala sedam puta na 19 utrka, a u crnom nizu između Njemačke i Singapura na šest uzastopnih utrka nisu osvojili nijedan bod. Sezonu su završili na devetom mjestu, a iza njih su završile tek tri nove momčadi – Lotus, HRT i Virgin.

Dvije glavne tehničke inovacije u 2010., ispušni difuzor i F-duct, Toro Rosso nije u potpunosti iskoristio budući da su ispušni difuzor prvi puta koristili tek u Monzi, a vlastitu inačicu F-ducta nikad nisu koristili jer je, prema Ascanellijevim tvrdnjama, funkcionirala samo u zračnom tunelu.

Buemi nije bio impresivan kao u prvoj sezoni, a Alguersuari je ostavio solidan dojam pa su oba vozača zadržana i za 2011., a testni i rezervni vozač bio je mladi Daniel Ricciardo koji je čekao svoju priliku.

Za razliku od 2010. kad poboljšanja nisu kontinuirano stizala do kraja sezone, Toro Rosso je novi STR6 redovito poboljšavao što se izravno odrazilo na broju osvojenih bodova i plasmanu na kraju sezone.

Toro Rosso je sezonu započeo nešto lošije, ali kasnije su se približili suparnicima iz sredine poretka i sezonu završili na osmom mjestu (41 bod), samo tri boda iza sedmoga Saubera. Bodove su osvajali na 10 od 19 utrka, a najviše bodova osvojili su u Koreji gdje je Alguersuari završio sedmi, a Buemi deveti.

Buemi je bio uspješniji u kvalifikacijama (13:6), ali Alguersuari je osvojio više bodova (26:15). Bez obzira što nijedan od njih nije istinski oduševio, Toro Rossova odluka da ih oboje izbaci iz momčadi šokirala je većinu ljudi u Formuli 1.

Novi vozači za 2012. bili su Australac Daniel Ricciardo i Francuz Jean-Eric Vergne, ali na njihovu žalost novi STR7 bio je jedan od lošijih bolida momčadi iz Faenze. Ricciardo i Vergne osvojili su 15 bodova manje od Buemija i Alguersuarija 2011. i to uz jednu utrku više, a momčad je završila na devetom mjestu u poretku konstruktora, velikih 50 bodova iza Williamsa koji je također imao lošu sezonu unatoč Maldonadovoj pobjedi u Španjolskoj.

Odluka da i 2013. zadrže istu vozačku postavu bila je svojevrsno iznenađenje s obzirom na događaje od prije godinu dana, a svijetla točka 2012. je dovođenje Jamesa Keya iz Saubera koji je postao novi tehnički direktor.

S obzirom na minimalne promjene tehničkoga pravilnika 2013. Toro Rosso bio je očekivano nekonkurentan i 2013. pa su sezonu završili na osmom mjestu sa sedam bodova više nego 2012. i 28 bodova ispred Williamsa koji je imao najgoru sezonu u svojoj povijesti.

Nakon što je Webber objavio da će se na kraju sezone povući iz Formule 1 i voziti za Porscheovu LMP1 momčadi u WEC seriji, borba Vergnea i Ricciarda poprimila je puno ozbiljnije razmjere jer će bolji od njih 2014. zauzeti Webberovo mjesto u Red Bullu.

Vergne je završio osmi u Monaku i sjajan peti u Kanadi, ali do kraja sezone nije osvojio nijedan bod u preostalih 12 utrka. Ricciardo je osvojio sedam bodova više, ali još važnije, bodove je osvajao na sedam utrka za razliku od Vergnea koji je bodove osvajao samo tri puta.

Ricciardo je oduševio kvalifikacijskim krugom u Bahrainu i desetim mjestom u Belgiji nakon starta s 19. mjesta, a uoči iduće utrke u Monzi Red Bull je potvrdio da će upravo on 2014. zamijeniti Webbera i postati novi momčadski kolega četverostrukog svjetskog prvaka Sebastiana Vettela.

Jean Eric Vergne morao se pomiriti s razočaranjem, ali za utjehu ga je Toro Rosso zadržao i 2014. i doveo mu novog momčadskog kolegu, mladoga Rusa Daniila Kvyata.

Renaultova pogonska jedinica bila je daleko iza vodećeg Mercedesa pa je Toro Rosso imao težak zadatak popraviti svoj plasman iz 2013. kada su završili osmi u poretku. Ali na kraju su ipak uspjeli u tome.

Daniil Kvyat bio je jedno od otkrića sezone bez obzira na neiskustvo, a Vergnea je u kvalifikacijama pobijedio 12:7. Iako je Vergne osvojio više bodova (22:8), Red Bull je odlučio promovirati mladog Rusa u svoju prvu momčad budući da je Vettel uoči 2015. odlučio prijeći u Ferrari.

Kvyatov rezultat sezone svakako je peto startno mjesto na domaćoj utrci u Rusiji dok je Vergne briljirao u Singapuru gdje je završio šesti. Momčad je završila na sedmom mjestu u poretku i time popravila svoj plasman iz 2013. za jedno mjesto.

Sredinom kolovoza momčad je potvrdila da će 2015. za njih nastupati tada 16-godišnji Max Verstappen koji je 2014. nastupao na nekoliko slobodnih treninga petkom, a za drugoga vozača potvrđen je Carlos Sainz Junior čime je Toro Rosso 2015. imao uvjerljivo najmlađu vozačku postavu s prosjekom ispod 19 godina.

Novi STR10 bio je dobar bolid, posebno u jednome krugu, ali Renault je i dalje imao velikih problema s pouzdanošću i manjkom snage. Verstappen i Sainz su briljirali i svijetu pokazali da nisu premladi za svijet Formule 1.

Nizozemac i Španjolac Toro Rossu su pomogli da osvoji 67 bodova, najviše otkako je 2010. uveden novi bodovni sustav, i to unatoč brojnim odustajanjima zbog nepouzdanosti.

Verstappen je oduševio sjajnim pretjecanjima, a Sainz nije bio ništa manje impresivan iako je imao više problema s bolidom pa su mu i rezultati bili lošiji (Verstappen je osvojio 49 bodova, a Sainz 18).

Stoga ne čudi Toro Rossova odluka da i 2016. zadrži istu vozačku postavu, a koristit će i Ferrarijevu pogonsku jedinicu iz Austina 2015. za koju tijekom 2016. neće dobivati nikakva poboljšanja.

Ferrarijeva pogonska jedinica bila je trenutno poboljšanje u odnosu na Renault, ali kako je sezona odmicala tako je i Toro Rosso gubio korak za suparnicima koji su dobivali sve jače specifikacije svojih motora.

Verstappen šokirao sve

Nakon lošijih nastupa Daniila Kvyata u Red Bullu na prve četiri utrke sezone, Red Bull ga je zamijenio Maxom Verstappenom koji je tako neočekivano dobio priliku u prvoj momčadi i šokirao sportski svijet pobjedom na prvoj utrci za novu momčad u Španjolskoj.

Sainz je bio očekivano razočaran ishodom situacije, ali je uzvratio sjajnim nastupom u Španjolskoj gdje je završio šesti. Daniil Kvyat teško se snalazio u svojoj bivšoj momčadi te je ostvarivao daleko lošije rezultate od novoga momčadskog kolege.

I dok je Sainz rano potvrđen za 2017., Toro Rosso je odugovlačio s potvrdom drugoga vozača, ali nakon nekoliko sjajnih Kvyatovih nastupa nakon ljetne pauze ipak su odlučili zadržati vozača koji je u tri sezone nastupao u obje Red Bullove momčadi, a ne promovirati GP2 prvaka Pierre Gaslyja.

Toro Rosso će se 2017. vratiti Renaultovim motorima, a za razliku od 2016. kada su koristili istu specifikaciju Ferrarijeva motora cijele godine, 2017. će dobivati najnovije specifikacije motora, kao i Renault i Red Bull.

Momčad iz Faenze dobro je započela novu sezonu i bodove su osvajali na šest od prvih osam utrka, a vrhunac je Sainzov nastup u Monte Carlu gdje je završio šesti ispred Hamiltona.

Na brzim stazama u Kanadi i Velikoj Britaniji Toro Rosso nije osvojio bodove, a na Silverstoneu je došlo do kontakta između Sainza i Kvyata. Rus napušta momčad nakon neprepoznatljivih nastupa i samo četiri boda na prvih 14 utrka, a od Malezije ga je zamijenio GP2 prvak Pierre Gasly.

Kad je uoči VN SAD-a Sainz prešao u Renault, Toro Rosso je doveo svog bivšeg vozača i WEC vozača Porschea Brendona Hartleya, a upravo će Gasly i Hartley voziti za momčad u 2018.

Promjene vozačke postave i neiskusni vozači Toro Rossu su otežali osvajanje bodova u drugom dijelu sezone pa su na posljednjih šest utrka osvojili samo jedan bod (ironično, osvojio ga je upravo odbačeni Kvyat na VN Singapura).

Toro Rosso će 2018. koristiti Hondine motore u sklopu McLarenova prelaska na Renault, a prvi puta će u svojoj povijesti imati status tvorničke momčadi i biti prva i jedina momčad nekoga proizvođača motora.

Toro Rosso je 2018. bio ‘pokusni kunić’ za Hondine motore uoči Red Bullove odluke da uoči 2019. također prijeđe na motore japanskoga proizvođača, a unatoč brojnim kaznama za nove elemente pogonske jedinice može se reći da je godina bila uspješna.

Gasly je u Bahrainu završio sjajan četvrti kao najbrži vozač iz sredine poretka, a briljirao je i u Monaku i Mađarskoj gdje je bolid bio vrlo brz.

Red Bull je nakon pozitivne prve nadogradnje Hondina motora u Kanadi odlučio da će i oni prijeći na Hondu 2019. što će pogodovati i Toro Rossu koji će moći dijeliti više dijelova s glavnom momčadi.

Gasly je zbog Ricciardova odlaska u Renault promoviran u prvu momčad, a u Toro Rosso je stigao trećeplasirani iz F2 2018. Alexander Albon dok je drugi vozač povratnik Daniil Kvyat koji je 2018. proveo kao razvojni vozač Ferrarija.

AlphaTauri

Toro Rosso je 2019. imao svoju posljednju F1 sezonu pod tim imenom, koju je završio na šestom mjestu, samo šest bodova iza Renaulta, a uoči F1 sezone 2020. Red Bull ih je preimenovao u AlphaTauri, njihov modni brend.

Za prvu pobjedu pod novim imenom nije trebalo dugo čekati jer je Gasly slavio u Monzi u kaotičnoj utrci koju je prekinuo Leclercov sudar, a sezonu su završili na sedmom mjestu u poretku konstruktora.

Umjesto Kvyata će 2021. voziti F1 debitant Yuki Tsunoda koji je 2020. završio treći u Formuli 2, a Gasly je zadržan kao vođa momčadi i 2021.

Novu sezonu Formule 1 pratite ekskluzivno pratite na kanalima Sportkluba.