Bill Belichick je nedvojbeno bio prva zvijezda Sunset Sport Media Festivala u Zadru. Proslavljeni trener NFL-a stao je pred mikrofon Sport Kluba, a Ivan Ivković, naš komentator i zaljubljenik u američki nogomet dobio je priliku razgovarati uživo s čovjekom kojeg je pratio kroz drugi dio karijere, te komentirao njegove najveće uspjehe.

Gospodine Belichick, ogromno mi je zadovoljstvo razgovarati s Vama ovdje za Sport Klub.

Zadovoljstvo mi je biti ovdje, hvala vama.

Za početak, posljednjih ste 40 godina stroj i pokretač NFL-a, bilo da se radi o kampovima, treninzima, utakmicama ili bilo čemu drugome… Pritisak i napetost na visokoj su razini, ovo Vam je prvi pravi odmor. Kako se osjećate kad napokon imate priliku odmoriti?

Veselio sam se tome, čekao to iz neke druge perspektive. Ovaj vikend u Hrvatskoj bio je zaista sjajan – vidjeti državu, upoznati razna lica iz politike i sporta… jako je zabavno. Nisam uspio otići na ovakvo putovanje prilično dugo, ovo je sjajna prilika.

Koliko Vam znači što ste došli baš u Hrvatsku na duži period? Hrvatskog ste porijekla, uvijek nosite znakove poput zastavica, promovirate državu u SAD-u…

Moji baka i djed su oko 1910. stigli u SAD, radili su jako puno da nam omoguće bolji život i cijenim njihovo porijeklo i sav trud i rad koji su uložili. Puno su toga žrtvovali za buduće generacije, cijenim to i želim vratiti sjajnoj državi iz koje su došli.

Prelazimo na sport. Postoji ta era Patriotsa, nema što niste osvojili i to po nekoliko puta, knjiga se zove Način Patriotsa, i to je zapravo način Belichicka. Postoji li zaista Vaš način, radite li nešto drugačije od svih ostalih?

Da, nisam baš sudjelovao u toj knjizi pa ne bih puno o tome. Sve počinje s dobrim igračima. Oni su i u Giantsima i u Patriotsima uz dobar tim ono što je donijelo uspjeh. U sportovima poput hokeja, košarke, nogometa svi igrači sudjeluju u napadu i obrani, mi ih izmjenjujemo. Imamo posebne igrače za određene situacije i moraš biti dobar u svemu, a sve se mora poklopiti i tim se mora držati zajedno. To je ono što nas je činilo uspješnima, sjajnim timom.

Jedan dio Belichickovog stvaranja tima je pravovremeno biranje/izbacivanje igrača, godinu ranije nego što je potrebno umjesto godinu kasnije. Prava profesionalnost u izgradnji momčadi, morali ste otpisati veterane, zvijezde… Kako ste to podnosili što se emocija tiče?

To je najteži dio posla – govoriti ljudima da više ne mogu biti dio momčadi. Trude se kako bi tamo bili, ali netko mora otpasti. Imamo mlade igrače koji dolaze i čeka ih sjajna karijera, ponekad se mora napraviti mjesta za njih kako bi im se dao prostor za rast. Oni dolaze, a netko mora otići. Zaista je teško i za njih i za trenere, imamo izgrađene odnose, ali to je sve natjecanje. Najbolji igraju, a oni koji nisu toliko dobri traže mjesto drugdje. 

Što ako ste bliski s nekim igračem u privatnom životu, a svejedno treba donijeti profesionalnu odluku i otpustiti ga. Postoji li neka formula?

Teško je, ali kao trener morao sam razmišljati o tome što je najbolje za momčad i raditi u korist većine, a ne pojedinca. Uvijek sam se vraćao tome i odlučivao o onome od čega će tim imati najviše koristi. Može biti teško.

Često Vas se doživljava kao čangrizavog trenera koji uvijek mumlja pred mikrofonom, prozvalo Vas se i Sith Lord Belichick… Jeste li se pomirili s takvim ‘imidžem’? To je više bila inicijativa novinara ili je nekako došlo prirodno?

Ne znam, nekad na neka pitanja kao trener ne mogu potpuno otvoreno odgovoriti. Mogao bih ugroziti svoje igrače, uvrijediti druge timove, ne vjerujem u to… Pokušavam naći pozitivno u svojim igračima i poštivati protivnika, fokusirati se na izazove koji nas čekaju. 

Hoćemo Vas ikad ponovo vidjeti u trenerskoj ulozi?

Vidjet ćemo, ne znam.