Hrvatski skijaški savez je u četvrtak dodijelio nagradu za životno djelo Anti Kosteliću - Gipsu, ocu i treneru skijaških velikana Janice i Ivice, za sve one uspjehe koji su Hrvatsku stavili na svjetsku mapu, uz bok skijaškim velesilama.

Uz članove Antine obitelji, suprugu Maricu i kći Janicu, svečanosti u Kristalnoj dvorani hotela Westin Zagreb nazočili su predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac te brojni uzvanici.

Nagrada za životno djelo, koju su Anti Kosteliću uručili direktor hrvatskih skijaških reprezentacija Vedran Pavlek i predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza Miho Glavić, prikazuje Kostelića u svojstvenoj mu pozi, u skijaškom odijelu i s lopatom u rukama, simbolizirajući da se do uspjeha može doći samo napornim radom. Brončanu statuu je izradio hrvatski umjetnik Ivica Propadalo, a nagrada nosi ime Ante Kostelića.

“U tih nekoliko riječi ne mogu izgovoriti sve što bi bilo potrebno i što se i očekuje da jednoga dana opišem što sam doživio u ovih 30 godina, koje su postale manje ili više uspješne. Moram ljudski priznati, da su, kao i većina naših života, završile kao zbroj iluzija, koje bi bilo bolje izraziti u nekoj pjesmi“, rekao je Kostelić na početku svog svečarskog govora u kojem je na kraju istaknuo i ono što ga najviše boli:

“U ocjenjivanju sportskog rezultata ponižavajuće da se kaže koliko će netko na tome zaraditi milijuna na tome. To je bijedno. Nijednu stvar koju sam napravio, nisam napravio zbog novca.”

Kroz Janičine i Ivičine uspjehe, u koje je ugradio svoju trenersku i životnu filozofiju, Ante Kostelić je sudjelovao u osvajanju četiri zlatne i šest srebrnih olimpijskih medalja, peta naslova svjetskih prvaka, četiri Velika kristalna globusa za ukupnu pobjedu u Svjetskom kupu te sedam Malih za pojedine discipline, 56 pojedinačnih pobjeda u Svjetskom kupu i ukupno 115 postolja.

“Nagrada mome ocu je i nagrada meni, mojoj obitelji, jer sve što smo učinili, učinili smo zajedno“, poručio je Ivica Kostelić putem video obraćanja iz austrijskog Semmeringa, gdje su istoga dana Leona Popović i Zrinka Ljutić nastupale u slalomskoj utrci za Svjetski kup.

“Jedna vatra koju je zapalio naš Prometej i dalje gori. I dalje se borimo za vrhunske rezultate u skijanju, na temelju nečega što smo postavili 90-ih, kad su skijaški rezultati izgledali kao čista tlapnja”, rekao je Ivica.

Vedran Pavlek se 24-godišnje suradnje prisjetio kroz nekoliko anegdota, od Janičinog veleslalomskog nastupa u Salt Lake Cityju 2002., Ivičine borbe za Mali slalomski globus s Bodeom Millerom u Flachauu iste godine, do telefonskog poziva u 3.30 ujutro, kad ga je Ante nazvao sav u panici s pitanjem koliko je sati, a kad je dobio odgovor samo je odahnuo i rekao:
“Dobro je, bojal sam se da bum zakasnil na trening.”

“Ante je otvorio viziju i oči meni, a isto tako i brojnim našim skijašima i skijašicama. Uz njegovu viziju probili su se Ana Jelušić, Nika Fleiss, Natko Zrnčić-Dim, Filip Zubčić, a danas imamo Leonu Popović i Zrinku Ljutić. Predanim i upornim radom, uz viziju, mogu se postići vrhunski rezultati. Ante, hvala ti na tome”, poručio je Pavlek.

Hrvatski premijer Andrej Plenković je istaknuo Kostelićev doprinos hrvatskom sportu.

“Ono što ste vi učinili za hrvatsko skijanje i hrvatski sport, ne može se usporediti s ničim, a sjajni smo u u mnogim pojedinačnim i kolektivnim sportovima. Kao sad se sjećam Salt Lake Cityja, svih utrka i dočeka. Hrvatska tada postaje skijaška velesila. Nitko od nas nije sanjao da bi se moglo dogoditi takvo čudo. Ostvarili ste to velikom upornošću, znanjem, talentom. Svi koji se imalo razumiju u sport znaju koliko je to veliko postignuće.”

Nekadašnji dekan Kineziološkog fakulteta u Zagrebu dr. Igor Jukić, bio je mentor Anti Kosteliću kod obrane diplomskog rada koji je dovršio više od četiri desetljeća od početka studija.

“Uvijek je svima pokazivao da se stvari moje privoditi kraju. To je doktorski, a ne diplomski rad. To je rad koji bi trebalo pretvoriti u počasni doktorat. Govoriti o Antinim metodama je izlišno. Rezultati su sve pokazali”, poručio je Jukić.

Svečanost je završila Kostelićevim govorom, u kojem je svoj opus sažeo u nekoliko stihova.

“Samo uspomena od života osta, živjeli da smo i kockali, igrom samom dobili smo dosta, premda smo zlato prokockali.”