Veselin Vujović trenutno je bez angažmana, s Vardarom se razišao nakon poraza od hrvatskog prvaka krajem prošle godine, stoga je bio idealan sugovornik za analizu svega što se u momčadi Ivice Obrvana događa u posljednje vrijeme.

Niz poraza trajao je jednostavno predugo – posljednja utakmica na klupi makedonske momčadi bila je ona 8. prosinca u kojoj je PPD došao do druge pobjede u skupini (23:22).

“Zagrebova prošla sezona ako mene pitate, nije za neku analizu jer se dogodila ta grozna pandemija i tu je teško bilo zadržati neku konstantu. Naravno da možemo reći da je COVID pogodio sve, ali u slučaju Zagreba ipak je puno teže zadržati neku razinu jer Zagreb nije klub iz Španjolske, Francuske ili Njemačke… Ova sezona je ipak nešto bolja, dovedeni su neki prekaljeni, iskusni igrači tako da je i dojam odmah mnogo bolji. Poraz koji ste spomenuli, usput da kažem, još boli, jer smo do deset minuta prije kraja imali kontrolu, a onda smo se raspali.” 

Kako ste ih vi doživjali osobno na terenu – igrali ste s njima u Ligi prvaka, na kraju ste se razišli s Makedoncima poslije poraza od PPD-a?

“Zagreb je momčad s puno potencijala, ali još se uvijek dosta luta. Ostao mi je dojam da se nije potpuno usuglasilo u klubu koja će biti uloga ovih iskusnijih igrača, a koja mlađih pa znaju djelovati sinkronizirano na terenu i možda ne iskorištavaju do kraja te iskusnije. Ne znam, teško je nešto reći sa strane, to je sve samo moj dojam. Možda i najgora utakmica bila je ona druga s Vardarom u Makedoniji kad mene više nije bilo, a kad su ostali na manje od 20 golova. Ali pobijedili su Szeged, odigrali odličnu utakmicu s Kielom, mislim da stvari nisu baš toliko crne kakvima se predstavljaju.”

Kako gledate na priču s trenerima Zagreba? Često ih mijenjaju, dosta su lutali, što mislite o njihovoj strategiji? 

“Ako mene osobno pitate, smatram da su Silvijo Ivandija, Ivica Obrvan, zatim jedan Branko Tamše bolji od brojnih razvikanijih trenera iz Europe, ali takva je situacija, nemamo mogućnosti i nemamo novca. Često se u lokalnim krugovima priča o Španjolcima kao najboljim trenerima, ali oni vode i najbolje svjetske klubove ili klubove koji spadaju u sam vrh. Ja kažem sljedeće – kad bismo imali desetak trenera s naših prostora u Bundesligi, onda bismo i o njima pričali bajke jer bi se uspjesi samo redali…”

Kakav je bio vaš odnos s ljudima u klubu, jeste li imali zadovoljavajuću dvosmjernu komunikaciju i dobru podršku?

“Moram reći da je struka PPD Zagreba, uključujući Božidara Jovića, Josu Valčića, Zorana Gobca i tako dalje jako i konstantno involvirana u rad trenera, komuniciraju i sa igračima i iz moje osobne perspektive, imao sam veliku veliku podršku i uvijek kad pričam s vašim medijima, volim reći da mi je Zagreb kao drugi dom.”

Što mislite, je li s mlađim i neiskusnijim trenerima ista priča? 

“Ah, što se tiče mlađih trenera, onih koji još nisu prošli brda i doline, mislim da su trebali imati veću podršku od ljudi u klubu. Međutim, to tako ide. Ja kad sam suvozač u automobilu i vidim da netko vozi brzinom i stilom koji meni odgovara, opustim se i zadrijemam, ali ako loše vozi postanem nemiran i nervozan i i poželim preuzeti volan. Tako vam je i u sportu, mislim da su Zagrebovi čelni ljudi svakog trenera u kojem su vidjeli taj rukometni šmek pustili na miru, ali ako vide da nije za to, ako im se ne sviđa smjer kojim priča ide, onda se miješaju.”

Kako biste usporedili Zagreb i Vardar po pitanju očekivanja, pritiska i medijskih natpisa, koje su razlike i gdje je teže raditi? 

“Ako ću uspoređivati Vardar i Zagreb, onda je to jako slična priča, pritisak je isti, očekuju se veliki rezultati jer su to dva kluba s ozbiljnim renomeom. Međutim i Vardar i Zagreb su sada u sličnoj situaciji. Sjećate se što je Vardar napravio nakon one investicije Sergeja Samsonjenka. Kad imaš sredstva, sve je moguće. Jer pazite vi igrače koji su u jednom periodu bili u klubu – Šterbik, Milosavljević, Maqueda, Canellas, Dissinger… Pa čovjeka zaboli glava kad se sjeti tko je sve bio u Vardaru i koliko su oni moćni bili.”

Kako se to može promijeniti? Može li neka sportska sredina rasti bez da se pojavi biznismen koji će čistim kapitalom sve preko noći promijeniti?

“Prije svega preveliku ulogu u sportu ima politika. Po meni se treba promijeniti zakon o sportu koji se, posebno u manjim sredinama, jednostavno treba rasteretiti. Političarima uvijek treba puno novca za izbore, za njihove kampanje, ali je li netko došao na ideju sportske predizborne kampanje? Zašto se neku veliku privatnu firmu ne bi rasteretilo oporezivanja sportskih ulaganja? Pola neka se oporezuje, pola neka ode čisto u sport, a političari se mogu slikati s mladeži tog kluba, ići na putovanja i to će im biti sjajna promocija. Tako ne bismo ovisili samo o dobroj volji milijunaša koji mogu spasiti neku sportsku sredinu.”

Osvrnimo se kratko na EURO – Hrvatska je bila jako kritizirana, kao i izbornik Horvat, kojeg sad čeka novi zadatak u obliku kvalifikacija za SP? Što će on naučiti iz svega?

“Meni je najgori naslov koji sam u periodu nakon EURA pročitao bio onaj ‘Horvat je preživio’, ljudi su pisali o njemu kao da je trebao na giljotinu. Čovječe, on je mlad trener, imao je pandemiju koja mu je itekako poremetila planove, evo ja vam kao čovjek koji nije vaš kažem da nitko nije imao tako tešku situaciju s COVID-om na EURU kao Hrvatska. Na kraju turnira je i sam Horvat priznao da je griješio i da je možda pogrešno birao igrače, tako da ajmo reći da je prebolio te neke dječje bolesti koje su nezaobilazan dio puta svakog trenera, ja mislim da će on samo rasti i napredovati i da će to biti u redu.”