Beograd je nekoliko mjeseci na početku godine pratio 'slučaj Periš'.

Tekst prenosimo sa srpskog izdanja Sport Kluba.

Nestanak Mateje Periša uznemirio je glavni grad, pokrenuo snažne emocije i nadanja oca Nenada da mu je sin ipak živ. Iako je bilo malo indicija da je tako nešto moguće i da je 28-godišnji Splićanin nesretno završio život, svi su se nadali da se čuda ipak događaju.

Zašto je Nenad Periš interesantan? Riječ je o vrhunskom vaterpolo sucu koji ima visok rejting u svijetu vaterpola, koji ima brojne prijatelje u svijetu. Svi su bili uz Nenada Periša koji je u svojoj tragediji kako kaže spoznao svu veličinu i toplinu Beograđana.

“Siguran sam da sam sada postao, nakon svega bolji čovjek”, govorio je teškim, ali ponosnim glasom kada je iz katoličke crkve na Vračaru ispraćao tijelo svog sina za Split.

Poručio je:

“Vidimo se dole.”

Periš je u Beogradu bio cijelo vrijeme u kući Igora Milanovića. Starom prijatelju iz bazena Igor je ukazao gostoprimstvo, našao mu se u muci u najtežim trenucimaa. O tome ni jedan ni drugi nisu htjeli pričati. Nije Periš nakon svega sudio F8 u Beogradu iz razumljivih razloga. Pričati s Beograđanima o vaterpolu u Splitu obavezno znači i spomenuti Periša. Priznaje se na svakom koraku širina ponašanja Beograđana i Srba o kojima je Periš govorio i gore i dole. I sam, tužni Splićanin je obećao gostoprimstvo svakom tko ga potraži, djelić zahvalnosti za podršku u danima tuge.

Najgore je kada u cijeloj priči, kada znate šta se sve događalo, tako ‘ubijenog’ čovjeka pitate kako je:

“Držim se, što ću. Nitko tko nije doživio ovakvu bol ne zna kako je, a opet nikom ne želim da je doživi. I Matej bi mi tako rekao ‘drži se’. Znate kada se navijač raduje golu, koliko god unio emocija ne unosi je kao onaj koji je postigao gol. Tako je i ovdje, ljudi sažaljevaju, ali ne znaju kako je obitelji i meni. I ne trebaju znati.”

Ne treba se pričati o danima tuge. I sam Nenad Periš kaže da život ide dalje, da je Matej živ dokle je on živ. Okrećemo temu o prvenstvu, vrhunski organoziranom

“Interes je ogromam, nema karata za Spaladium“, kažemo mu.

“Eh nema, možda bi se moglo naći, treba li vam?”

“Dvije ne bi loše bilo.”

“Probat ću.”

Sutradan poruka na mobilnom:

“Hotel Korner u Sinjskoj, na vaše ime. Budite mi zdravo i dobro.”

Ulaznice dobijene od Periša. Ipak drugačije od drugih, od čovjeka koji je zavolio Beograd u danima najveće tuge, čovjek kojem su Beograđani rekli da bi voljeli da ga vide kao ambasadora Hrvatske u Srbiji. Beograđani ne biraju lako, ali kada izaberu…