AVATAR 2020. Premiership kao u sci-fi filmu, zašto ne?

Uncategorized 28. ožu 202018:20 > 18:28
Ross Land / Stringer

Utakmice vašeg omiljenog natjecanja sada su sanak pusti, ali što ako netko pametan i dovoljno bogat (khm, Elon Musk stalno nešto izmišlja, eto mu prilike) prepozna potencijal u sportskim natjecanjima koja bi se odvijala u dnevnom boravku sportaša...

Vladimir Rys / Staff

Globalni sport trebao je težiti rekordnih 614 milijardi dolara dvije godine od danas. U kontekstu nedavnih događaja, jasno je da se ta svota može doseći samo u slučaju manifestacije čuda na tragu onih kakva su bilježena između 1. i 33. godine nakon rođenja Krista…

Udio sporta u globalnoj ekonomiji nije nešto što možeš izguglati za nekoliko minuta, iako me malo sram priznati da sam upravo to htio napraviti. Pa vam se onda ponosno praviti važan podatkom kojeg, vi eto, niste znali.

Nije jednostavno ni utvrditi koliko je sentimentalno-duhovno-emotivno-zdravstveni njegovoj značaj. Posebno u krizi kakva je zadesila čovječanstvo. Usudio bih se reći – najvećoj krizi naše civilizacije.

Lige, natjecanja, veliki sportski događaji se ili otkazuju ili se njihovi termini pomiču do “daljnjega”. Sve nas je više koji s velikom skepsom, čak i s dozom sažaljenja gledamo na one koji iz dana u dan kuju planove kako privesti sezone kraju.

Ajmo prestati gajiti lažnu nadu – upozorio je neki dan Tony Parker.

Međutim, svaki dan donosi nešto novo pa tako je i meni ova subota zasjala s nešto vedrijom vizijom od one s kojom sam dan prije krenuo na počinak.

Sport, koliko god se sada činio sporednim, nevažnim, malo izvjesnim, možda postane zamašnjak koji će nam održati glavu iznad vode. Ne mislim samo na doprinos na psihičko stanje, koji je neupitan. Važna je i ekonomija sporta…

Julian Finney, Getty Images Sport

Je li moguće, iz današnje perspektive kad tisuće ljudi umiru u Italiji i Španjolskoj, a uskoro će i u Engleskoj te Americi, pričati o reaktiviranju najvećih svjetskih sportskih liga?

Moguće je. Najprije je važno raščistiti jednu stvar – gledatelja na tribinama neće biti još dugo, dugo i to je nova realnost s kojom će se trebati naučiti živjeti. Tribine će biti prazne, ali to ne znači da klubovi neće moći ubirati novac na to ime.

Navijači, oni pravi navijači, i dalje će voljeti svoj klub i htjet će ga pratiti, financijski obogaćivati. Već danas postoje mnoge grupe koje uplaćuju novac za ulaznice utakmica koje se ne igraju.

Ali, zašto bi tako trebalo biti?
Danas su mi u glavu ušle neke čudne ideje, možda su to prvi znaci karantenskog bunila, možda u njima ima nade za nešto. Kako god, odlučio sam ih podijeliti sa svijetom. Vi odlučujete koliki će taj “svijet” biti…

1) Što ako bi, nakon povratka Premier i drugih liga, utakmice ipak bile igrane uz prisustvo gledatelja? Ali ne njihovo tjelesno, već samo zvučno?

U vrijeme moderne tehnologije, što bi onemogućilo sve zainteresirane u svojim domovima da spoje svoje glasove u jedan zajednički kanal koji će se emitirati na razglasu na stadionu i tako naprave istu onu atmosferu koju bi napravili da su na licu mjesta?

2) Oni koji bi to mogli priuštiti, utakmicu bi pratili u posebnom 3D-VR doživljaju! S posebnom opremom i prijemnikom dovoljne kvalitete, s kamerama odgovarajuće tehnologije postavljenim na i oko samog sportskog borilišta, imali bi potpuni dojam da se nalaze tamo gdje se zapravo ne nalaze!

Ova ideja, naravno, morala bi se dobro uklopiti u priču mrežne propusnosti, opterećenja servera i drugih tehničkih pojedinosti, ali tko kaže da bi sve moralo propasti samo zato što smo svi kod kuće?! Bogati će vjerojatno ostati bogati (neki kažu – postat će i bogatiji), omogućimo da plasiraju svoj novac u optjecaj i tako održimo ekonomiju na zdravlju!

3) Sada dolazim do ključne stavke – već mi je dosta žalopojki (uglavnom dolaze iz moje glave) o tome kako nas čeka ekonomski sumrak, totalni pad sustava, razdoblje gladi i pljački, silovanja i paleži, brojnih bolesti i borbe za preživljavanje…

Oni koji putem medija perpetuiraju tu viziju, uvjeravam vas, ne žele vam dobro. Jer u današnjem svijetu, uvelike baziranom na stabilnosti financijskih tržišta, najvrijednija roba koju možeš posjedovati je – informacija.

Informacija o dolazećoj kataklizmi sigurno će tu kataklizmu i (su)kreirati. Zato nedajte se navući u zamku, ustanite protiv “propisane budućnosti”, suočite se s velikim bijelim zidom ispred sebe i želite li tako provesti sljedeće godine svog života?

Ross Land / Stringer

Naravno, ne želite. Ne želimo strijepiti, svakoga dana čekati Beroševe izvještaje o oboljelima i mrtvima, ne želimo čekati trenutak kad ćemo i mi postati dio statistike.

Sport, kao sporedna grana ljudske djelatnosti djeluje manje važnim, međutim, sjetite se radosti koju ste osjećali dok ste sa žarom iščekivali subotu da se možete isključiti od svega što nosi svakodnevica i svim osjetilima uroniti u derbi vašeg omiljenog prvenstva.

Zašto bismo sada živjeli drukčije?

Ne, baš u ovim danima moramo stvarati, smišljati ideje i nuditi ih svima oko sebe. Kako onih 600 milijardi dolara s početka priče, pa makar samo dio te svote, održati u sustavu.

KAKO? PRODUCIRANJEM SULUDIH IDEJA, ETO KAKO!

4) Sjećate li se filma Avatar iz 2009. godine? Je li došlo vrijeme da tako nešto zaživi u realnosti, u svijetu kojeg je pokorio mikroorganizam?

Avatar Premier liga 2020/2021. – kako vam ovo zvuči? Kombinacija virtualne stvarnosti i onoga što smo vidjeli u tom filmu Jamesa Camerona. Mašta genijalaca poput njega možda će biti presudan resurs u vremenima koja slijede, koji će redefinirati planet na kojem živimo.

Utakmice vašeg omiljenog natjecanja sada su sanak pusti, ali što ako netko pametan i dovoljno bogat (khm, Elon Musk stalno nešto izmišlja, eto mu prilike) prepozna potencijal u sportskim natjecanjima koja bi se odvijala tako da bi svaki igrač u vlastitom dnevnom boravku putem avatara, smještenog u simuliranu stvarnost, sudjelovao u pravoj, nekoliko milijardi teškoj utakmici, baš i njegovih 10 suigrača i 11 protivnika?

Pa, to bi bila potpuno nova ljudska djelatnost u kojoj bi posla moglo biti za sve nas! Bila bi to virtualna revolucija koja bi podigla svijet iz proricanog mu pepela.

Jer, čak i kad korona utihne, doći će druga korona i zar ćemo sve opet morati prolaziti ispočetka, zar ćemo opet morati ovisiti o dobroj volji i dobronamjernosti svjetskih vođa, onih lakih meta na svjetlu pozirnice i onih koji iz tame vuku konce?

Ne, dosta je. Želimo živjeti, želimo stvarati. Sport mora ići dalje, pa makar ga morali naviknuti na Premier ligu u kojoj će Liverpool i Manchester United svoj derbi odigrati s 22 igrača na terenu odjeva u “astronautska odijela“.

Vrijeme je za pomicanje granica, rušenje tradicija i izmišljanje toplih voda.

Samo tako, a ne dramatičnim rezanjem plaća igrača, imat ćemo izglede za spas stotina milijardi dolara koje kruh znače…