Najbolji hrvatski paraplivač Dino Sinovčić (29) osvojio je treće mjesto na 100 m leđno u kategoriji S6 na Paraolimpijskim igrama u Tokiju osvojivši četvrtu medalju za Hrvatsku u glavnom gradu Japana.

Sinovčić je do bronce stigao u dramatičnoj završnici prestigavši u posljednjim metrima Kineza Hong Yanga. Dino je na koncu bio treći s rezultatom 1:15.74, srebro je osvojio Argentinac Matiasa de Andrade (1:15.40), dok je zlato osvojio Kinez Hongguanga Jia (1:12.72). Isti je poredak bio i u jutrašnjim kvalifikacijama.

“Ovo je nešto fenomenalno, trenutno nema nitko sretniji od mene. Znam da će mnogi misliti da to tek bronca, ali treba biti ponosan što sam uopće ovjde. Zatim što sam ušao u finale, a borit se za medalju i osvojiti je iznad toga nema ništa,” kazao je plivač splitskog Mornara.

Sinovčić je u Tokio stigao kao aktualni svjetski, bivši europski i aktualni europski doprvak. I u Tokiju je bio jedan od kandidata za medalju.

“To ništa ne znači, jer sam bio svjetski prvak prije dvije godine. Svaka utrka je novo dokazivanje. Osvojiti medalju na natjecanju koje je san svakog sportaša, za mene je ovo ostvarenje svih snova i da više ne otplivam metra, ja sam svoje odradio.”

Sinovčić je na okretu bio četvrti i u posljednjih 25 metara je počeo dostizati Kineza. Na koncu je dohvatio broncu, a bio je i blizu srebra.

“Računao sam na okretu da ću biti peti jer oni imaju dobar start, ali sam i znao da ću imati snage za drugih 50 m. Plivao sam svoju utrku i nisam sam se obazirao na druge,” dodao je.

Plivač splitskog Mornara je 2018. osvojio europsko zlato u Dublinu, godinu dana kasnije je u Londonu postao svjetski prvak, a 2020. je bio cilj napasti zlato na paraolimpijskim igrama. No, umiješala se korona “zaustavivši svijet”.

“Da nije bilo korone sigurno bi ovaj rezultat bio sekundu bolji. Bio sam u vrhunskoj  formi, a onda je došla korona. Sve je poremetila. Žalim i što nije bilo navijača jer mene oni pokreču.”

Na prvom velikom natjecanju nakon povratka u bazen osvojio je srebro na EP u Funchalu u svibnju ove godine.

“Spojio sam fantastične četiri godine. Da mi je netko to rekao prije nekoliko godina ne bi mu vjerovao niti za jednu od tih medalja, a kamoli za sve ove.”

Ovo u za njega druge POI. Prvi put je sudjelovao u Rio de Janeiru 2016. godine. Nastupio je pred 10.000 gledatelja, a ugođaj ga je oduševio. U Riju je otplivao i najbolje vrijeme u karijeri (1:14:46 min) osvojivši peto mjesto.

“Kada se vratim bit će fešta u mom malom mjestu Gradac gdje smo već slavili dva puta kada sam bio europski i svjetski prvak. Sve ih sada pozdravljam, molim te napiši to” dodao je Sinovčić zahvalivši se HPO-u, klubu, obitelji koji su mu bezuvjetna podrška, roditeljima, prijateljima..

“Kada znaš koliko je ljudi iza tebe, nemaš opciju iznevjeriti ih,” poručio je.

Dino od rođenja ima artrogripozu, rijetku bolest zglobova zbog koje ne može potpuno ni ispružiti ni saviti noge. Uglavnom je u invalidskim kolicima, ali može i kratko samostalno hodati, a u posebnim situacijama nosi i ortoze.

Prvu operaciju je imao kao jednogodišnje dijete, a do 2003. bilo ih je 15. Od 2003. kada je posljednji put operiran njegovo stanje je nepromijenjeno, artrogripoza nije progresivna.

Počeo je plivati 2004. u sklopu rehabilitacije, a njegov talent su prepoznali treneri iz PK Mornar. Od 2006. je bio član plivačkog kluba za plivače s invaliditetom Cipal, a potom se vratio u Mornar. Kada ne pliva, voli igrati košarku u kolicima. Vozi i automobil, a vozački ispit položio je sa 18 godina iz prvog pokušaja. Jedan je od osnivača KK invalida Split.

Diplomirao je na Kineziološkom fakultetu u Splitu, a nakon paraolimpijade trebao bi početi raditi kao trener plivanja.

“Sada se želim dobro odmoriti, prošla godina je bila udarna. Imao sam preko 160 dana priprema izvan Splita, bez natjecanja. Treba mi malo odmora,” poručio je na kraju.

Njegov trener Slobodan Glavčić nije mogao sakriti emocije.

“Iza ove medalje stoji jako puno truda, uloženog rada, prepreka, ali i lijepih stvari. Ovom medaljom smo naplatili sve što smo uložili,” kazao je Glavčić sa suzama u očima.

“Znali smo da će utrka biti neizvjesna, No, njegove duge ruke kada ih je raskrilio odradile su posao. Dino je najjači kada je najpotrebnije,” dodao je zahvalivši se klubu Mornar što mu je dozvolio da godinu dana radi isključivio s Dinom.