Goran Ivanišević, Ivan Ljubičić i Marin Čilić. Moćna teniska transverzala kroz tri desetljeća.
I pojedinačni tenis, kao apsolutno dominantna preopkupacija svih tenisoljubaca. Jer, budimo iskreni, Hrvati igru u parovima doživljavaju kao – zanimaciju za penzionere. Sat i pol hakla, pa pivica u hladu, e to ti je igra u dublu ili mixu.
Pri analizi profesionalnih tenisača, od novinara i kritičara će se često čuti ovaj zaključak: “A, eno ga, otišao je igrati u parovima jer ne može sam”.
Nažalost, posve ću to iskreno reći da imamo tenisača kao što je jedan od najvećih svjetskih šampiona tog sporta Novaka Đokovića, još bi manje pisali o Ivanu Dodigu, jednom sasvim prosječnom tenisaču u pojedinačnoj konkurenciji, ali za to novom kralju igre u parovima.
U sjećanju mi je vožnja otvorenim Mercedesom kroz Međugorje u kojem je Marin Čilić slavio osvajanje US Opena, a negdje tamo u prikraju je bio i njegov prijatelj iz djetinjstva, njegov sumještanin Ivan Dodig. Pa, hajde, uskoči i ti, barem neka ostane u fotografijama.
Drag mi je taj Ivan Dodig, iako sam i njega više počeo cijeniti tek sad, negdje na kraju puta. Tih, nenametljiv, ponizan, skroman, uvijek spreman igrati za reprezentaciju čak i kad je zbog toga morao trpjeti bol. I nikad to nije nabijao na nos, nikad se u svim rezultatima Davis Cup reprezentacije nije niti gurao, niti isticao. A osvajao je ponekad i najbitnije poene.
E, takvi sportaši nisu za novo doba, ne rade skandale na terenu, a još više izvan njega, nisu atraktivni za društvene mreže, pa ni ovo nepretenciozno štivo neće biti klikano, lajkano, šerano.
To što je iza pet osvojenih Grand Slam naslova uložen cijeli sportski život, što je u tom iscrpljujućem sportu svo moguće odricanje tenisača vezano ponajprije za roditelje, a kasnije i vlastitu obitelj, nažalost svi skupa shvaćamo kao zdravo za gotovo. I pritom nam je uvijek u glavi – igra za penziće.
Hrvatska je u pojedinčnoj teniskoj konkurenciji ostvarila povijesne dosege, sada imamo društvo koje u parovima osvaja najveće turnire, stanuje na vrhovima ljestvica igrača u parovima. Pavić, Mektić, Dodig, Škugor. Eto, za vađe karijere dajem jedna veliki – ne lajk, nego duboki naklon.