U po mnogima tmurnom razdoblju hrvatskog tenisa, čiji je obraz na Olimpijskim igrama osvjetlao zlatno-srebrni četverac (Mektić, Pavić, Čilić, Dodig), a koncem sezone na ATP i WTA Touru Marin Čilić i Donna Vekić, mlada Čakovčanka Antonia Ružić predstavlja veliki zalog za optimizam.

U ovom trenutku u svijetu ženskog tenisa teško ćete pronaći djevojku koja je spojila dvoznamenkasti broj pobjeda. Finalistica WTA Finalsa u Guadalajari Annett Kontaveit do posljednjeg je meča u skupini završnog turnira nanizala njih 12 – zaustavila ju je Muguruza, baš kao i u borbi za Billie Jean King trofej u noći sa srijede na četvrtak.

Teško ostvariv i impresivan, no ne i nemoguć podvig. Dokazala je to svojevremeno naša Petra Martić po povratku nakon ozljede leđa, a sada nešto slično na nižim teniskim razinama radi Čakovčanka Antonia Ružić. Jedna od mladih nada zbog koje ne gubimo vjeru u hrvatski tenis! Nije Antonia jedina. Bljesnuli su na trenutke u ovoj tmurnoj 2021. godini u juniorskoj konkurenciji Mili Poljičak, Petra Marčinko, nekoliko solidnih rezultata imala je i Lucija Ćirić Bagarić, no ono što je uspjelo 18-godišnjoj Antoniji van je svake konkurencije.

Ona je naime, usred niza od 14 uzastopnih pobjeda! U srpnju je postala prva naša europska prvakinja do 18 godina, što je podvig kakav su prethodno u svijetu ženskog tenisa ostvarila imena poput Conchite Martinez, Ane Kurnjikove, Martine Hingis, Barbore Krejčikove…. Na tom impozantom popisu sada je i naša Tonka! Nedugo nakon toga, ove jeseni, stigla su i dva naslova na ITF Touru – Ružić je osvojila turnire vrijedne 25.000 američkih dolara u portugalskom Lagosu i njemačkom Hamburgu, a na posljednjem navedenom turniru stigla je i prva pobjeda protiv tenisačice iz Top 100 društva.

S Antonijom sam prvu interakciju imao na prošlogodišnjem Adria Touru u Zadru. Imala je tada svega 16 godina, a nastupila je na tzv. Pozivnom turniru HTS-a, koji je bio uvod u vikend spektakl na kojem su se okupili najbolji tenisači svijeta predvođeni Novakom Đokovićem. Pred kamerom je ostavila dojam povučene, pomalo sramežljive, ali strahovito predane, koncentrirane i prizemne djevojke. Jučer je pristala ponovno podijeliti par dojmova za Sportklub, nakon nove, upravo te 14. pobjede u nizu. Antonija u ovom trenutku igra još jedan turnir, ovog puta na portugalskom otoku Madeiri, u gradiću Funchalu. Konkurencija nije nimalo neozbiljna. Prva nositeljica je Kristina Kučova, druga Martina Trevisan, nastupaju i Jodie Burrage i Chloe Paquet… Za razgovor sam je zamolio prije nego je stigla pobjeda u prvom kolu, u kojem je stradala Šveđanka Caijsa Wilda Hennemman, u ovom trenutku 505. tenisačica na WTA poretku.

„Može, čut ćemo se oko 6,7 ako vam odgovara“, rekla mi je Antonija uoči meča, koji se igrao u 14 sati. Novi podsjetnik nije bio potreban – oko 18:30, Antonia me ugodno iznenadila pozivom.

„Hvala, puno hvala…“ – srdačno, ponovno i malo sramežljivo je uzvratila na moju čestitku.

„Bio je dobar meč, nisam ništa znala o svojoj protivnici tako da sam se morala pouzdati samo u svoju igru i svoje znanje. Dobro sam osjećala loptu i udarce, podloga je doduše, nešto brža od standarda pa je potreban period privikavanja, ali mislim da je ovaj jedan meč riješio te probleme.“

Krenuli smo s retrospektivom – zanimalo me kako je Antonia dočekala srpanjsko Europsko prvenstvo i s kakvim je nadama zakoračila u tu bitku. Uspjeh na europskoj smotri došao je unatoč činjenici kako je Tonka morala proći stresnu fazu polaganja mature u srednjoj školi.

„Krajem petog mjeseca mi je trebala pauza jer sam imala maturu, tako da sam cijeli šesti mjesec provela kod kuće dok su ostale juniorke igrale mečeve. S jedne strane je prednost bila ta što sam na Europsko došla odmorna i svježa, s druge strane nedostajalo mi je mečeva u odnosu na konkurenciju. Ušla sam jedino s naumom da se borim i dam sve od sebe, bilo je puno dobrih cura ondje, ali što da kažem, nagrada je bila bolja no što sam mogla zamisliti.“

Nakon Europskog su došle i dvije osvojene 25-ice, kao što smo ranije napisali, prvo Lagos, nakon toga i Hamburg. Na potonjem navedenom sve pobjede je ostvarila protiv bolje rangiranih igračica od sebe, no Antonia će jednu ipak izdvojiti.

„Pobjeda protiv Oceane Dodin mi najviše znači, ona je ipak bila tenisačica iz Top 100 društva. Kad dođeš do takve pobjede, onda je to pravi poticaj za ubuduće, vidiš da možeš. Ranije sam u Ostravi igrala protiv Astre Sharme i pitala sam se prije meča kako će to izgledati. I kad je krenulo, vidjela sam da to nisu neki spektakularni udarci, da ja mogu igrati s tim curama. Izgubila sam, ali svakako mi je to bilo neprocjenjivo iskustvo.“

U finalu je pak pala još jedna ozbiljna igračica, ma i više od toga. Timea Baboš je pravi pojam u ženskom dublu. Osvojila je četiri Grand Slama, na još tri igrala finala, a ni singl karijera nije za baciti. Svojevremeno je bila 25. igračica svijeta, a u karijeri ima tri osvojene WTA titule. I ona je u tom finalu, zanimljivo, baš kao i ranije u turniru Dodin, predala meč kad je već bilo jasno da povratka protiv Antonije neće biti. Jesu li u pitanju bile ozljede ili nemoć?

„Da, obje su predale pred sam kraj. Nemam pojma zašto. Nisam primjetila neke poteškoće u njihovoj igri, pa ne mogu reći je li se radilo o ozljedama ili nečemu drugome, ali to nije moja stvar nego njihova i u to ne bih ulazila.“

Od trijumfa u Hamburgu (finale se igralo 24. listopada), pa sve do kvalifikacija Funchala nije odigrala nijedan meč, iako je nakon Njemačke trebala na još jedan turnir u Istanbulu.

„Morala sam malo odmoriti, a u zadnja dva, tri mjeseca me malo muči i teniski lakat, tako da svemu pristupamo s dodatnim oprezom. Dobila sam nakon Lagosa i Hamburga puno bodova i nije bilo potrebe forsirati, mislim da je to bila pametna odluka.“

Od srpnja do današnjeg dana Antonia živi najbolje dane svoje karijere, no tvrdi da se u njenom životu nije mnogo toga promijenilo.

„Ništa se pretjerano nije promijenilo, ja mogu reći da sam ostala ista osoba i da sam nogama čvrsto na zemlji. Malo dobivam više poziva iz medija, imam više pratitelja na društvenim mrežama, ali ne dozvoljavam si da to utječe na mene. Jedini pravi put je ostati na zemlji, naporno raditi i tražiti put do novih uspjeha.“

Kažu da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena, a slično je i u tenisu. Iza svakog uspješnog tenisača i tenisačice stoji trener. Antonia trenutno radi s tročlanim timom kojeg čine Tomislav Hublin, Goran Karamarković i Dino Lepen, a Tonka ogroman kredit za svoje uspjehe daje i navedenom trojcu.

„Naravno, bez njih ne bih bila ovdje gdje sada jesam. Dino i Tomica su teniski treneri i s njima radim na tehničkim detaljima u svojoj igri, a Goran je kondicijski trener koji pazi da ne dođe do nekih ozljeda i da se ne preforsiram. Dino i Tomislav su uz mene od 14. godine, a Goran unazad posljednje dvije godine, dakle jasno je da je i njihova zasluga u mojim uspjesima ogromna.“

Za ovu godinu, priznaje Tonka, cilj joj je bio ući u Top 600. Prije turnira u Lagosu bila je 727. na WTA Touru, a nakon Hamburga prepolovila je renking! U ovom trenutku je 354. Kakvi su ciljevi do kraja ove godine, a kakvi za iduću 2022. godinu?

„Ove godine ću još odigrati 25-icu Milovice u Češkoj, a možda i još jedan turnir iz iste serije poslije toga u Italiji, no za taj još nisam sigurna. Iduće godine cilj je ući u Top 200, a onda po mogućnosti zaigrati u kvalifikacijama za Grand Slam turnir. Svjesna sam da će to biti malo teže ostvariti u Australiji, ali zašto ne na Roland Garrosu, Wimbledonu ili US Openu. Mislim da je to sasvim realan cilj.“

Na pitanje o idolima tijekom odrastanja, Antonia izdvaja po jedno ime iz muške i ženske konkurencije.

„Novak Đoković i Simona Halep su mi top, njih najviše volim i kad ih gledam, stvarno dobivam istinsku inspiraciju.“

Prate li ostali hrvatski tenisači i tenisačice tvoje uspjehe, kakav odnos imaš s njima?

„Nadam se da su čuli za njih. S nekima sam u jako dobrim odnosima, to su sve super dečki i cure. Primjerice, pola sata nakon pobjede u finalu Hamburga mi se na WhatsApp javio Marin Čilić koji mi je čestitao na naslovu. Nije on bio jedini, i ostali su kasnije čestitali, od tenisača i tenisačica, do Vedrana Martića i Ive Majoli. Čujemo se s vremena na vrijeme, ako trebam savjet ili bilo što od njih, uvijek su na raspolaganju i naravno da mi to puno znači.“

Ružić danas čeka meč drugog kola – u Funchalu će na suprotnoj strani mreže stajati osma nositeljica turnira,  Andrea Lazaro Garcia, mnogo iskusnija igračica. 27 joj je godina, a po renkingu je za više od 100 mjesta ispred Antonije, na 234. poziciji. No, nakon Lagosa i Hamburga nevidljiva barijera je srušena i kod naše tenisačice to nadamo se, neće izazvati neki pretjerani respekt.

Sretno, Antonia!