Rafael Nadal ušao je u još jedno polufinale Roland Garrosa. To je vijest otprilike koliko i činjenica da je opet poskupio benzin. Doista nije novost kad isti igrač po 15. put u karijeri izbori polufinale nekog turnira pa makar to bio i jedan od četiri najveća turnira u svijetu tenisa. U ovom slučaju to je normalno. Piše: Antonio Baković

Ono što je zapravo bila vijest koja je proteklih dana prolazila ispod radara je podatak da su kladionice ulogu favorita dodjeljivale nekim drugim tenisačima, a jedan od njih je bio i Novak Đoković.

O Rafi Nadalu pisao sam u ovom tekstu pa nemam namjeru opet romantizirati sve ono što taj čovjek predstavlja u svijetu tenisa i sporta općenito. Doduše, taj tekst objavljen je nakon polufinala Australian Opena, a u međuvremenu Bik s Mallorce još je nekoliko puta zadivio teniski svijet (ako ništa onda zbog epskog preokreta u finalu istog turnira).

Zadivio je i sinoć u čudesnoj borbi protiv ozljede, izgleda, samog sebe i svoje babaroge, a ujedno i branitelja naslova – Novaka Đokovića. U meč je ušao dobro za razliku od Đokovića koji poprilično dugo nije igrao meč ovakve razine i ovakvog emocionalnog naboja (za to si je sam kriv…). Na kocki je bilo puno toga – od međusobnog omjera koji je sada 30-29 u korist srpskog tenisača, do otvaranja puta prema novom grand slam trofeju u utrci za najvećeg svih vremena. Jasno je, dakle, da se radilo o svemu samo ne običnom četvrtfinalu.

Nakon dobrog otvaranja te glatkih 6:2 u prvom setu i 3:0 u drugom činilo se da bismo mogli dočekati kraj meča u svibnju. No, Đoković ne bi bio to što jest da nije pokazao kako se u stanju vratiti u meč ne samo protiv Nadala nego i protiv vojske njegovih navijača na tribinama. Upalio je motore branitelj naslova, izjednačio na 1:1 u setovima i tu je jedan četvrtfinalni meč postao klasik. Klasik, koji će završiti u lipnju. U treći set Nadal opet ulazi s breakom i ponovno izgleda mnogo bolje. Vratio mu se forhend, počeo je bolje kupiti Đokovićeve reterne na osnovnu liniju, čak je odnio i više poena nakon dugih razmjena što posljednjih godina i nije bio tako čest slučaj. Kao u boksačkom meču prva runda pripala je Rafi, u drugoj je uzvratio Nole, u trećoj Kralj zemlje osvaja set za novi nokdaun protivnika… U četvrtom setu izgledalo je da Đoković može uzvratiti jer imao je break prednosti, imao je set loptu. Sve je bilo spremno za peti set i konačnu dramu, ali Kralj zemlje pronašao je one svoje brzine koje u svijetu tenisa ima još samo njegov rival s druge strane mreže. No, ovaj put ni on nije mogao pratiti takav ritam. Tie break bio je jednosmjerna ulica iz koje je Rafa izašao uzdignutih ruku.

Ali, da se vratimo na početnu tezu i ulogu favorita. Pitali su prije nekoliko dana Gorana Ivaniševića, Đokovićevog trenera, tko je po njemu favorit. Iskren i otvoren kakav je i kakav je uvijek bio, što je i razlog zbog kojeg ga volimo, Zec je ispalio – Rafael Nadal. Izjava je to koja nije dobro prošla u javnosti susjedne Srbije, ali može li se Goranu išta zamjeriti? Apsolutno ne. Novak je u meč ušao kao broj 1, aktualni branitelj naslova, favorit kladionica i čovjek koji jako dobro zna uzeti mjeru Nadalu. Uostalom, Rafa ima tri poraza na Phillipe Chatriereu, a dva su djelo upravo Đokovića. Znao je to Goran, ali svejedno svog igrača nije vidio kao favorita. I bio je u pravu. Prije svega zato jer zna koliko je teško igrati finala velikih turnira i koliko je još teže osvajati ih. Osvojiti jedan 13 puta… E, to zaslužuje status vječnog favorita bez obzira na trenutni renking, formu, ozljede i sve elemente koji formiraju kladioničarske koeficijente. Zna to Zec.

Da zaključim, od jutros je Rafa glavni favorit za osvajanje turnira jer kladionice su se predomislile. Koeficijent da će osvojiti je 1.45. Umjereni zicer rekli bismo. Tako je trebalo biti od početka. Nemojte me krivo shvatiti – uopće ne kažem da Zverev ne može u polufinalu doći do pobjede ili da netko s druge strane ždrijeba u eventualnom finalu ne može iznenaditi. Ono što tvrdim je samo da Rafa na crvenoj prašini Roland Garrosa mora biti favorit od početka pa dok ne ispadne ili ne osvoji. To je zaslužio.

Uostalom zapitajte se – kad biste imali zadnjih 100 kuna u džepu koje morate uložiti na nekoga od preostalih igrača u ždrijebu, tko bi to bio? Ja dileme nemam.