Borna Ćorić je tijekom polufinalne utakmice s Martonom Fucsovicsem prošle godine u Rotterdamu jedva servirao pri brzini od 180 km/h, a rame mu je "otkazalo". Pokazalo se da je to njegov posljednji meč u sljedećih više od godinu dana. Razgovarao: Saša Ozmo

Nakon operacije desnog ramena, nakon koje je uslijedio višemjesečni oporavak, bivši 12. tenisač svijeta konačno je spreman za povratak na ATP tour. Ćorić će igrati na Indian Wellsu, na turniru na kojem je 2018. godine izborio polufinale, čime je započeo njegov najveći iskorak do sada.

Uoči povratka na teren Ćorić je za Sport Klub govorio o tome koliko je rehabilitacija bila izazovna i kako se nosio s nedoumicama koje su se pojavile kada je sve trajalo duže od očekivanog.

Također, 25-godišnji hrvatski tenisač otkrio je da nije mijenjao pokret tijekom servisa, da sada radi s novim trenerom, kao i da mu je neplanirana stanka omogućila da se podsjeti koliko voli tenis

Kako se osjećaš sada kada si se vratio, s čime bi to mogao usporediti?

Ne mogu ni s čim usporediti, prvi put sam izvan terena godinu dana. Imao sam dugu pauzu i kada sam s 12-13 godina slomio ruku i operirao zglob, godinu dana sam tada bio bez tenisa.

Osjećaj je naravno super. Igram već neko vrijeme, počeo sam 1. studenog, iako tada još nisam mogao servirati. Dakle, igram tri mjeseca, a posljednja dva puno ozbiljnije serviram. Ponovno sam se sprijateljio s loptom, osjećaj je prekrasan, budući da nisam ni taknuo reket od sredine ožujka do sredine rujna, što mi je najduže u karijeri.

Već nekoliko dana treniraš u Kaliforniji, kako su te dočekale kolege?

Sjajno. Puno njih sam vidio i na Australian Openu – nisam bio siguran do zadnjeg trenutka hoću li igrati pa sam otišao. Tamo sam tada radio dodatnu rehabilitaciju, od početka prosinca. Tu sam vidio većinu svojih kolega, posebno najbližih i s njima sam u kontaktu.

U razgovoru za Novu TV rekao si da si se u jednom trenutku bojao da nećeš moći nastaviti igrati tenis. Možeš li nas provesti kroz to razmišljanje, kako je to prošlo?

Na koju god operaciju ode profesionalni sportaš, nema garancije da će se vratiti onakav kakav je bio prije. Nakon operacije sam imao male komplikacije, jer me boljelo duže nego što smo očekivali. U ovom razdoblju to se možda i očekivalo, ali tada mi se učinilo da sam dosta zakasnio s oporavkom.

Nisam se osjećao sigurno, servirao sam nešto lagano i boljelo je, imao sam i grčeve mišića, a trebalo je proći. Tada su se pojavile sumnje, ali znao sam da svaki dan moram učiniti sve da se fizički vratim na mjesto gdje sam bio, pogotovo kada je u pitanju servis. Najavljivali smo da se mogu vratiti na US Open, a liječnik koji me operirao rekao je da imam priliku za tako nešto. Onda je došlo to vrijeme, a ja još nisam uzeo reket u ruke, logično je da se pojavi sumnja.

Koji je bio tvoj najmračniji trenutak u prethodnih godinu dana?

Nakon operacije sam bio dobro, jer sam mislio da ću se puno brže vratiti. Bio sam izuzetno motiviran da se što prije vratim na teren, cijelo vrijeme sam bio u formi. Najteže mi je bilo kada sam shvatio da neću biti spreman za US Open, tj. da nisam bio ni blizu, a onda sam uzeo dva tjedna odmora od svega.

Išao sam prvi put na ljetovanje, na more, nisam radio nikakve vježbe niti trenirao. Možda je to bio najteži trenutak, ali s druge strane, dobro sam se proveo na odmoru, da budem iskren, pa sam sve lakše podnosio.

Tko ti je u svemu najviše pomogao?

Najviše mi je pomogao moj fizioterapeut Yianni, to uvijek naglašavam. Bez njega sigurno ne bih bio tu gdje jesam – dobro radi, posvećen je, znao mi je reći prave riječi u teškim trenucima. Nije bilo lako, jer rehabilitacija je trajala osam ili devet mjeseci, a bilo je uspona i padova – boli li, zar ne boli… Dobro se nosio sa svime.

Nije me napustio u trenucima kada nismo imali garanciju kako će sve to izgledati. Ostao je uz mene, vjerovao je u oporavak koji radimo, kao i da ću se fizički vratiti 100 posto, te da će mi rame biti bolje nego prije – kad ja nisam vjerovao, on jest, i uvjeravao me.

Gurao me da radim čak i kad mi se nije dalo. Rad nije problem, prije sam svaki dan igrao tenis i radio teške vježbe, a sad odjednom imam dva sata rehabilitacije, jedino lagano pomicanje ramena gore-dolje i naprijed-natrag. Bilo je to prilično izazovno za moj um.

Indian Wells je idealno mjesto za povratak. Tamo si igrao jedan od najboljih turnira u karijeri, 2018. umalo si u polufinalu pobijedio Rogera Federera. Kakva su tvoja sjećanja?

Fenomenalna. Volim Indian Wells – i prije nego što sam stigao do tog polufinala, rekao sam da mi je to jedan od omiljenih turnira. Mislim da je ovaj turnir za mene označio iskorak u više društvo, na sljedeću razinu – do tada sam bio od 40. do 60. mjesta, a onda sam ušao među 30 i potom bio 12. na ATP listi. Lijepe uspomene – odličan turnir i odlično mjesto, a onda i Miami koji također obožavam.