Još jedan pothvat hrvatskog sportaša koji nas je baš razveselio

Rekao je kolega, eh ti Francuzi! Uvijek nam pokvare veselje. U ovom slučaju baš nije tako. Filip Zubčić, skijaš koji je gradio svoj put u najvećoj mogućoj sjeni nezaboravne dinastije iz Medvedgradske ulice ulazi u naj klub svjetskih odličnika. Nakon Janice Kostelić (pet zlatnih medalja), Ivice Kostelića (zlato, sebro i bronca) i Natka Zrnčića Dima (bronca), opet na postolju stoji hrvatski skijaš.

Filip se etablirao u skijaškom cirkusu, postao je veleslalomaš iz takozvane VIP kategorije. Prije SP-a u Cortini d’Ampezzo je bio jedan iz kruga koji bi mogli. U paralelnom veleslalomu i veleslalomu. U Svjetskom kupu je ove sezone pobijedio u Santa Catarini, tamo je dodao još jedno treće mjesto, a ima i dva druga mjesta iz Adelbodena. Ukupno sedam postolja, dvije pobjede. Ali 16. veljače 2021. je stigao do prve svjetske medalje. I najavio petak. U kojem je legitimni kandidat za još jedno odličje.

Kako sam stariji sve više se veselim medaljama iz pojedinačnih sportova. Jer u našem je genetskom kodu ipak momčadski i ekipni sport, pa sve drugo kada dođe na red. A mi smo od osamostaljenja zapravo dobili neke nove velike junake u takozvanim malim sportovima. Odriču se strašno puno, nekad i više od momčadskih i ekipnih društava s obzirom na specifičnu težinu sporta. I to još u zimskom sportu u kojem ipak moramo prijeći granice da bi uspjeli. U ovom tmurnim i turobnim vremenima medalja Filipa Zubčića vrijedi možda i više. Budi nadu i vraća vjeru. Koju nam, nažalost žele oduzeti.

I nije srebro zlatnog sjaja, ali je srebro koje će još jednom potvrditi da se skijanje nakon Kostelića nije ugasilo. I to je je zapravo najveća moguća pobjeda svih skijaških radnika i Vedrana Pavleka svakako kohezivnog faktora u održanju jedne malene nacije, koja na svjetskim padinama i smotrama opet može do postolja.