Ljudi moji, pa tko tu koga farba? Borna Sosa nije bio na vidiku posljednjih pet godina, a ne bi primirisao reprezentativnom kampu niti još najmanje toliko

Navečer, prije nego što ode u krevet igram se sa sinom. Mali je i zajeban, pravi izdanak loze. Niti jedna igračka ga ne zanima dok je se ja ne dohvatim. Vatrogasni auto niti ne pogleda dok ga ja ne uzmem. ‘U redu, ajde da onda vidim ovaj plavi autić’. Eto ga, u sekundi, baš taj hoće i on. Naravno, to je igrica koja nam odgovara. Djeca k’o djeca, ništa im nije zanimljivo dok to ne poželi netko drugi. Za razliku od djece, takvi ne bi trebali biti odrasli.

Borna Sosa nikome godinama već nije bio zanimljiv. Bolio nas je k***c za njega, što radi i čim se bavi sve dok za njim nije drugi posegnuo. Odjednom, ne možeš otvoriti niti jedne novine, upaliti niti jednu televiziju, a da odnekud ne iskoči ozloglašeni Sosa. Svi ga prozivaju, svi mu se čude kako nije pravi Hrvat i kako u njemu ne diše srce junaka od stoljeća sedmog. Odjednom se svi kunu kako bi baš slijedeće sekunde, nakon što se obećao Švabama, dobio poziv hrvatskog izbornika. Samo da je imao strpljenja još tih dodatnih par sekundi, jer Dalić je već birao njegov broj kad ga je Švabo preduhitrio.

Ljudi moji, pa tko tu koga farba? Borna Sosa nije bio na vidiku posljednjih pet godina, a ne bi primirisao reprezentativnom kampu niti još najmanje toliko. Ne znam, niti me briga, o čemu se tu točno radi. Neki me uvjeravaju da se radi o ‘pogrešnom’ menadžeru, koji nije na popisu omiljenih iz HNS vrhuške, a s druge strane govore da mu je otac izgubio živce i odlučio se na ovakav potez. Kako bilo, mislim da je Borna povukao jedini logičan potez i iskoristio priliku koja mu se pružila.

Sad se povlače raznorazne analize; tko je napravio propust i dozvolio da nam takav talent ode, tko je kriv za to što u ‘malom’ nije bilo pozitivnog nacionalnog naboja? Javljaju se razni bivši reprezentativci koji su stadion dizali na noge starim narodnim pozdravom iz najmračnijeg doba hrvatske povijesti, HNS funkcioneri objašnjavaju da oni nisu ništa krivi jer ‘mali’ jednostavno nije bio taj. Od svih njih ipak su mi najdraži navijači iz službenog kluba, koji su Sosi poslali jednu prilično mučnu poruku. Usporedili su ga s izdajnicima iz Domovinskog rata i opteretili ga dodatnim utegom kako su ‘mladići njegovih godina ginuli za ovu zemlju’, a on ne može igrati niti tamo neki pišljivi nogomet.

Ništa se nije promijenilo, mi smo jedna mala, licemjerna zemlja. Mi smo mali, prizemni ljudi koje veseli nečiji neuspjeh. Pa taj dečko nije bio niti u širem krugu reprezentativaca i da se ne preziva tako upečatljivo ‘nehrvatski’ nitko ne bi uopće niti znao o komu se radi. Sva ova pompa koja se podigla oko ovog slučaja potpuno je nepotrebna i bespredmetna, i to iz samo jednog, prokleto jednostavnog razloga; Borna Sosa Hrvatskom nogometnom savezu je nevažan igrač. Nisu ga uzeli u obzir niti u jednoj varijanti, te bi se našao na terenu samo u slučaju da se ozljede četvorica koji su u prednosti u odnosu na njega na toj poziciji.

I, na kraju, još nešto zbog čega mladom Borni skidam kapu. Ovakve situacije su mučne, a i mi novinari znamo biti dosadna zanovijetala. Koliko čujem i, u raznim medijima, vidim Borna se svima javio na telefon i objasnio svoje viđenje. Nije se povukao u mišju rupu, kako to rade političari i ‘velika, provjerena’ nogometna imena. Zaista mi nije jasno otkud toliko gorčine kod većine medija, sportskih djelatnika i bivših igrača? Ovaj dečko se nije odrekao hrvatske reprezentacije već ga je ona odbacila. Dragi Borna, želim ti sve najbolje i sretno!