Državu imamo tri desetljeća, kao novinar radim 28 godina, a pokušat ću vam u sljedećim danima otkriti kroz što sam sve prolazio, koji su događaji i sportaši ostavili dubok trag u mojoj novinarskoj karijeri

“Halo, ja sam jedan od onih koji spadaju u rizičnu grupu. Na žalost moj imuni sistem nije tako dobar kao tvoj, što je sigurno posljedica moje tri transplantacije bubrega. Molim te nemoj ignorirati novonastalu situaciju i pokušaj se držati pravila. Liječnici i sav bolnički personal su dosegli svoj limit, nemojmo im raditi još više nepotrebnog posla!!! To je Ivan Klasnić napisao na svom Instagram profilu”.

– Bok, bok – broj urednika za zaslonu mobitela u 7:55 sati.

– Otvorio sam oči, reci.

– Brzo spremi torbu, onako, za dva tri dana.

– Gdje gori – pitam.

– Šefovi su rekli da kreneš u Bremen.

Nikad brže organizirano putovanje, ali situacija je doista bila alarmantna. Ivan Klasnić će ležao na intenzivnom odjelu bremenske bolnice, nakon što mu je zatajio rad jednog bubrega. Priča koju smo otvorili dan ranije je bila moja najkriznije situacija u dosadašnjem dijelu karijere. Ni sam se više ne sjećam, ali samo sam se odjednom našao ispred bremenske klinike. Dva dana sam pokušavao probiti se do Klasnića, koji je u tom trenutku bio čuvaniji od svih bolesnika ovog nesretnog koronavirusa. Etika i osjećaji su bili pomiješani, ali iz Zagreba stalno pozivi i poruke – imaš kaj. Stranica je čekala prazna, a trebalo je otkriti pozadinu drame u obitelji Klasnić.

U jednom trenutku sam se uspio probiti do tadašnjeg sportskog direktora Werdera iz Bremena Klausa Alofsa.

– Klub je sve poduzeo što možemo, ugovor mu je siguran, samo se nadamo da će sve biti u najboljem redu.

Brat Josip nas je dočekao u Hamburgu gdje je živio i radio. Pričalo se da je bio talentiraniji od brata, ali da nije imao njegovu upornost.

– Dugo sam razmišljalo da li se nađemo, naime, mediji su znatiželjni, a mi samo pokušavamo ostati normalni i pronaći najbolje rješenje za mog brata. Ono što vam u ovom trenutku mogu reći da je Ivan stabilno, te da je on jako uporan i ako postoji osoba za koju bi rekao da ovo može prebroditi onda je to svakako on.

Supruga Patricia je stalno bila uz njega, no ljubazno nas je odbila na izlasku iz bolnice. Tražio se donor, odluka je bila da bubreg donira majka Šima. Ona je to i učinila, no Ivanovo tijelo ga je odbacilo. Otac Ivan bio je novi donor, druga transplantacija bila je uspješna. Naš je reprezentativac prvi put javno izjavio:

‘Vratit ću se nogometu!

Godinu dana nakon nesretne dijagnoze, upisao se u strijelce! I to dva gola Bayeru, u pobjedi 5-2 odigrao je 85 minuta. Potpuno se vratio.

No, nogometno se vratio, ali mu je nogu ‘podmetnula’ afera u Boltonu. Naime, engleski mediji su ga optužili da je s prijateljem u jednoj zabavi s djevojkom pretjerao, odmah su ga i optužili za silovanje.

– Moj imidž je narušen. Ako odete na internet, naći ćete niz naslova u kojima stoji da je Ivan Klasnić optužen za silovanje, a to nije ugodno. Ne znam što bi se dogodilo da je moja kći malo starija. Što bi joj govorili u školi, kako bi je ljudi gledali.

Nasreću, optužbe su odbačene, a Ivana je čekala još jedna transplatacija i nova teška ‘utakmica’. I u ovom trenutku mu možemo samo poželjeti s obzirom na to da spada u rizičnu skupinu da sve što prije prođe a on nastavi živjeti sa svojim problemom koji nažalost ne može proći

.A da život često nije fer ipak otkriva sličica iz Beča. Hrvatska je protiv Turske igrala u četvrtfinalu Eura 2008. godine. Igrao se produžetak, a Ivan je zabio gol u 119. minuti koji nas je vodio u polufinale. U tom trenutku su mi suze došle na oči, naime kakva bi to bila priča da je Hrvatska njegovim pogotkom prošla u polufinale. I to samo godinu dana nakon što je otkriveno da bubreg više ne obavlja svoju funkciju.