Neven Cvijanović javio nam se iz Engleske, pročitajte što tišti našeg Cviju u ovim teškim danima.

Obećao sam da neću više pisati o koroni, ali ne mogu izdržati, to je, jednostavno jače od mene i ta se prokleta korona petlja u sve dijelove moga života. Također, obećao sam da neću više pisati o lokalnim običajima, ali i to je, jednostavno jače od mene, i ti se jebeni Englezi petljaju u sve pore mog života.

U stvari, i nije neka posebno zanimljiva priča, kao u gotovo svim mojim blogovima, uključuje glupe Engleze, alkohol i nogomet. Apsolutno savršena kombinacija za katastrofalan tekst. Ne očekujte ništa, ako ste dovoljno inteligentni prestat ćete čitati već ovdje i posvetit se nečemu što ima više smisla, uštedjet nekoliko minuta svojeg dragocjenog vremena. Pravite se kao da imate nešto drugo za raditi u samoizolaciji, kao da je vaš život prožet uzbuđenjima i kao da i dalje ima smisla. Napišite dolje u komenataru da sam glup i da nemate vremena za čitati te moje gluposti, to je jedino što normalan i razborit čovjek može napraviti nakon što ovo pročita (ako pročita).

No, da ne lupetam više, o čemu se u stvari radi. Otišao sam večeras u kupovinu i odlučio, između ostalog, kupiti i nešto što bi moj život u izolaciji učinilo svrsishodnijim. Polako sam se probijao između redova polica na kojima su se nalazila raznorazna krizna dobra; tariguza ponovno ima, a ja baš nisam takav seronja, pa se nisam tamo niti zadržao. Nakon toga slijedi red sa finim narescima i svakakvim sirevima, smrdljivim i mirišljavim delikatesama.

Originalno, ja sam iz Gospića i što će to meni, pa ja sam seljačina koja ne zna razliku između fine salame i parizera, meni je to sve isti ku…. I onda sam stigao do polica s finim vinima, a ja si utvaram (kako bi to Ćiro Blažević rekao) da nešto znam o tome. Znate da je kriza udarila kad Englezi pokupuju i ona bolja vina, a ne samo ekvivalent našem zagorskom tudumu i cvičeku. Pa na tim policama nema ničeg. Rekoh, ajde da kupim koju bocu pive. Znam da sam pao na niske grane, ali sila Boga ne pita. Ako nema nekih finih vina, poslužit će i koja vulgarna boca pive, koju također cijenim. Kad tamo niti pive nema, police poluprazne, ostale samo neke pivske egzibicije, koje ne bi niti moj bivši susjed Drago probao. Odoh red dalje, a tamo situacija još teža. Od žestice ostalo par nekakvih opskurnih pića i nekoliko gin-ova koji su su ostali kao zadnja rezerva.

Na banalnim primjerima, u pravilu se, uvijek može najviše naučiti. Ovdje se ništa ne može promijeniti. Nikakva uredba nikoga ovdje neće ni na što primorati i sad mi je, otprilike, jasno što je Bobo Johnson htio napraviti sa svojom taktikom ‘krda’. Pa, kad i nismo ništa drugo, nego krdo! Za razliku od nas Balkanaca, ovo je krdo teško kontrolirati, ovo je krdo naviklo na demokraciju i da se s njima lijepo postupa. Da im se govori ‘izvolite’ i ‘molim’, a ne ‘odmah’ i ‘moraš’.

Ovdje su zatvoreni pubovi, ništa ne radi. Englezi, posebno oni bezubi, navikli su prije posla, nakon posla, a bogami i za vrijeme posla, skoknuti na pokoju pintu. Sad pokupuju sav alkohol sa svih polica, svih dućana u gradu i, umjesto u pubu, loču kod kuće. Katastrofalna taktika! Mislim da je Johnson toga bio svjestan kad je pubove htio ostaviti otvorene, ali i on je, jadan, morao popustiti pod pritiskom belosvetskih probisvjeta. Zatvoriše Englezima jedinu crkvu u kojoj su se masovno molili, sveti pub!

Znao je stari pokvarenjak Bobo da je bolje da piju u pubovima, pa i pod cijenu koje korone (ne u boci), nego da sve svoje frustracije donose kući. Pijani Englezi zatvoreni među svoja četiri zida su tempirana bomba, tik-tak, tik-tak! U slijedećih nekoliko mjeseci više će ljudi poginuti od obiteljskog nasilja, nego što će ih ubiti korona! Postotak smrtnosti korone se kreće oko 3%, a kad babo pije kod kuće postotak smrtnosti je 100%. Zato, Bobo, otvori birtije ako Boga znaš, neće ovo na dobro!