Ivo Dragić, bivši igrač, trener i čelnik Rukometnog kluba hrvatske mladeži Dubrovnik, za Sport Klub se prisjetio dana kada im je iz Metkovića stigao Zvonimir Srna.

Rijetki su tada u tinejdžeru iz Metkovića vidjeli da se radi o nebrušenom dijamantu. No tadašnji šef dubrovačkog kluba Ivo Dragić i trener Zlatko Saračević u njemu su prepoznali svjetsku klasu.

I upravo je Zvonimir Srna bio jedan od ključnih igrača na posljednja dva velika natjecanja na kojima je Hrvatska osvojila medalje. No na Europskom prvenstvu u dvije ključne utakmice Hrvatska je, nažalost, zbog ozljede ostala bez njega…

Naime, nedavna bronca s Europskog prvenstva u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj te godinu dana ranije srebro sa Svjetskog prvenstva u Norveškoj, Danskoj i Hrvatskoj dokaz su kako se u hrvatskom rukometu radi vrhunski posao.

Podatak da je nedavna bronca s Europskog prvenstva ukupno već 16. medalja hrvatskih rukometaša s najvećih međunarodnih natjecanja dovoljno govori.

U razgovoru za Sport Klub Ivo Dragić prisjetio se svojih igračkih početaka u generaciji u kojoj je bio i Boris Jarak, koji je nakon odlaska u Zagreb izgradio vrhunsku igračku karijeru. No Dragić je ipak odlučio ostati u svom Dubrovniku, gdje je ostavio dubok trag kao igrač gotovo 20 godina te nakon toga kao trener i čelnik kluba koji danas, nažalost, više ne postoji. Klub je ugašen, ali povijest mu nitko ne može izbrisati…

„Nažalost, tu je jedna tema o kojoj bismo mogli snimiti još jednu emisiju, ali taj dio bih radije preskočio jer mi se jednostavno otvaraju rane na spomen Rukometnog kluba hrvatske mladeži Dubrovnik, kojeg više nema.“

U tom klubu radila su poznata trenerska imena kao što su Zlatko Saračević, zatim Silvio Ivandija, a jedno vrijeme radio je i Vlado Šola.

„Kad sam došao na nekakvu poziciju odlučivanja, pozvao sam Zlatka Saračevića. Poslije njega došao je isto tako izvanredan trener Silvio Ivandija, a potom i Vlado Šola.“

Posebna tema bio je upravo Zlatko Saračević jer je kod njega Zvonimir Srna, koji je u Dubrovniku proveo ukupno pet sezona, dobio prve seniorske minute i puno naučio od legendarnog igrača koji nas je napustio prije pet godina.

S tom dubrovačkom generacijom Saračević, koju je učio od temelja, uspio je iz Druge lige doći do plasmana u Premijer ligu. A dio te priče bio je i Zvonimir Srna…

„Ajmo kazati da je Zvone počeo igrati pod Saračem, prvo po tri-četiri minute, a onda sve više i više. Tako je postao stup naše igre, stup Dubrovnika koji je išao u Premijer ligu. Zvonimir Srna vrlo je brzo otišao u Zagreb te postao jedan od važnijih igrača u hrvatskoj reprezentaciji.“

Kako gledate na njegov uzlet i jeste li tada vjerovali da se radi o tako dobrom igraču?

„Naravno da smo vjerovali. On je došao u Dubrovnik studirati, ali nakon godine dana studiranja i treniranja rekao je da fakultet nije za njega i da će se posvetiti rukometu te da će napraviti karijeru. Evo, i dalje gradi karijeru, na hvalu svima nama koji smo mu pomogli. Zvone je igrač koji nije preskakao ‘skaline’. On je naučio rukomet u Metkoviću, ali je prvu seniorsku utakmicu odigrao u Dubrovniku. Tako da mogu kazati da je ovdje završio srednju školu, a fakultet u Zagrebu, i sada pokazuje sve što je naučio u Francuskoj, odnosno za hrvatsku reprezentaciju.“

Hrvatska reprezentacija osvojila je srebro na prošlom Svjetskom prvenstvu te nedavno broncu na Europskom prvenstvu. Koliko je to velik uspjeh?

„Naravno da je uspjeh! Pazite, mi smo sada ocijenjeni kao četvrta reprezentacija u Europi, a to znači da smo četvrti i u svijetu. Rukomet svakim danom postaje sve više hrvatski sport, sve više djece ga gleda i trenira. Iskreno, ja se ne bojim napretka i vjerujem da ćemo osvajati i sjajnije medalje nego što je ova brončana, makar je i ovo vrlo velik uspjeh. No, kao što smo pričali, možda bi medalja bila drukčija da je Srna bio zdrav. S njim bismo značajno pokazali bolju igru u polufinalu.

Što još mogu kazati o Zvoni? Zvone je vulkan energije koju pokazuje tijekom utakmice, a takav je bio i u Dubrovniku, da budemo načisto. Obranu igra onaj tko hoće, a napad onaj tko zna. A Srna je taj koji vuče u obrani, koji se ne boji kontakta, koji ulazi u kost, koji jednostavno dominira na poziciji trećega i drugoga. On je pravi obrambeni igrač, a možda bi bio još sjajniji igrač da igra na poziciji srednjega, za što se pripremao i što je igrao u Dubrovniku.“

Za kraj razgovora Dragić je, osim što je naglasio kako mu je najveća želja da Dubrovnik napokon dobije modernu sportsku dvoranu, rekao još nekoliko riječi o Zvonimiru Srni, koji je stasao u tom gradu:

„Svi znaju da je Zvone iz Metkovića, a nitko ne zna da je seniorski rukomet počeo igrati u Dubrovniku i da su ga trenirali vrijedni i sjajni treneri poput Saračevića, koji ga je učio šutirati, koji ga je učio rukometu i koji mu je usadio pobjednički mentalitet, a naučio ga je igrati i obranu. Trener Ivandija mu je pak toliko toga pokazao u taktičkoj disciplini da Zvone dan-danas igra u Francuskoj i u hrvatskoj reprezentaciji taktički vrlo zrelo i sa srcem.“