Nakon Francuske i Portugala, hrvatsku rukometnu reprezentaciju na kraju olimpijskog kvalifikacijskog turnira u Montpellieru čeka Tunis.

Pobjeda protiv Portugala odškrinula je Hrvatskoj vrata Tokija, premda o svojoj sudbini ne odlučuje sama. Ali da bi se imali čemu nadati, naši rukometaši moraju pobijediti Tunis, i onda čekati rasplet susreta Francuska – Portugal.

Tunis je po rezultatima i snazi druga afrička selekcija ovog trenutka. Ali uz dužno poštovanje svemu što su do sada napravili, Hrvatska s njima ne bi trebala imati nikakvih problema. U Francusku su stigli s dosta promjena u odnosu na Svjetsko prvenstvo u Egiptu u siječnju, gdje su osvojili 25. mjesto. Uspjeli su u prvom krugu odigrati neodlučeno s Brazilom 32:32, te kasnije u President kupu pobijediti Cape Verde 10:0 (bez borbe), Kongo 38:22, Angolu 34:29, i na kraju Austriju 37:33. Uglavnom su bili skromni u svojoj prezentaciji. Odmah nakon tog natjecanja, njihova prva zvijezda i najbolji igrač, jedan od najboljih pucača Afrike posljednjih desetak godina, Mosbah Sanai najavio je povlačenje iz reprezentacije zbog osobnih razloga. Za Tunis je dobro da se do olimpijskih kvalifikacija oporavio i priključio ekipi lijevi vanjski Oussama Boughanmi. U 158 nastupa za reprezentaciju on je postigao 723 pogotka i prvi je strijelac ekipe koja nastupa u Montpellieru. Sjajan je izvođač sedmeraca, i rijetko griješi. Vratari su Marouen Maggaiz (37 godina) koji je ujedno i kapetan te Sadri Mehdi Harbaoui (24). Prvi je član Club Africana iz Tunisa, drugi francuskog Selestata. Kombinacija iskustva i mladosti, a izbornik Sami Saidi obično ih rotira tako da svaki dobije po poluvrijeme.

Od tri kružna napadača, najbolji je Islem Jbeli, 23-godišnji igrač Hammameta , 193 cm/105 kg, ali s malo međunarodnog iskustva jer je odigrao tek šest utakmica u reprezentaciji. Možda upravo tu leži njegova snaga jer ga vrlo malo reprezentacija poznaje. Protiv Portugala je u pola sata igre imao realizaciju 3 od 4 i bio jedan od najboljih. Preostala dvojica su Ghazi Ben Ghali (21) koji obično počinje utakmice i Ryadh Souid (33). Prvi je član Etoile Sportive du Sahela, jednog od najpoznatijih tuniških klubova, drugi pak igra u francuskom drugoligašu Pontault-Combaultu.

Najbolji dio selekcije Tunisa su vanjski igrači. Dvojica su u europskim klubovima sa zapaženim ostvarenjima. Oba igraju na poziciji desnog vanjskog. Riječ je o Amine Bannouru (31) igraču bukureštanskog Dinama, odnosno Anouaru Ben Abdallahu koji nastupa za Tatran Prešov na čijoj klupi sjedi naš bivši izbornik Slavko Goluža. Odlični su skakači i strijelci.

Na mjestu lijevog vanjskog Tunis ima dva relativno nova imena. Protiv Portugala se više  istakao Jilani Mohamed Maaref (27 god., 195 cm, 111 kg), igrač bahreinskog Al – Ahlia. Drugi je Oussama Jaziri (28, 191 cm, 96 kg), također član Al-Ahlija, ali onoga iz Egipta.  Na pozicij i srednjeg vanjskog Tunis ima ovog trenutka vjerojatno svog najboljeg igrača. Riječ je o Mohamedu Aminu Darmoulu (23), izvrsnom kreatoru, ali i strijelcu. Jako voli igru jedan na jedan i naši će morati obratiti dosta pozornosti na to.

Tunis ima i vrlo dobra krila. Neke od njih znate od ranije iz susreta s Hrvatskom. Prije svih, već spominjani Oussama Boughanmi pa Ghassen Toumi, Ramzi Majdoub koji ima gotovo 500 nastupa u reprezentaciji. Četvrti član toga mini kluba je Issam Rzig (31), desno krilo s 30-tak igara u majici Tunisa.Ta je reprezentacija deset puta bila prvak Afrike.  Čak 15 puta sudjelovali su na Svjetskim prvenstvima. Najveći uspjeh im je 4. mjesto 2005. godine kada su bili domaćini natjecanja. Na olimpijskim igrama bili su četiri puta. Najdalje su dogurali u Londonu 2012. godine. Tu ih je zaustavila Hrvatska. Inače, s njima je Hrvatska igrala ukupno četiri puta i ostvarila četiri pobjede. U posljednjem susretu u Rio de Janeiru 2016. godine, bilo je plus 15 za Hrvatsku, 41:26. Na ovom turniru najprije su poraženi od Portugala 34:27, a zatim od Francuske 40:29.