Došli smo i do toga da 'slavimo' poraze u rukometu jer eto hrabra Hrvatska je junački pala u Budimpešti protiv Danske.

Teško je bilo očekivati da će se Hrvatska ‘izvaditi’ protiv Danske nakon debakla prije dva dana protiv Crne Gore. Za razliku od utakmice s Crnom Gorom Hrvatska se danas odlučila pojaviti na terenu, što se i vidjelo na terenu, no Danska je za nas danas ipak klasa iznad. I imaju Mikkela Hansea i Nicklasa Landina. Dva igrača kakve Hrvatska trenutno nema.

I zato novo veliko natjecanje na kojem igramo, nakon SP-u u Egiptu, polufinalne dvoboje ćemo samo gledati na malim ekranima. Na Olimpijske igre nismo ni otputovali.

Novi poraz itekako je pogodio izbornika Hrvoja Horvata koji je ponovno alibi za poraz pronašao u koronavirusu, koji kao da ne pogađa i ostale reprezentacije.

“Pokazali smo veliko srce i začepili usta onima koji su govorili da se ne borimo”, oštar je bio Horvat nakon utakmice, da bi ga brzo poklopio Metličić u studiju RTL-a.

“Sve ekipe imaju problema. Mi ne pričamo o lošoj kvaliteti igre protiv Crne Gore, nego se nije borila. Onda pričamo nakon Danske. Danas smo zadovoljni jer smo bili dobri protiv Danske. Nama je najvažnija utakmica bila protiv Crne Gore. Ono je nedopustivo.”

Nakon prvog kruga zapitali smo se koliko je zapravo Hrvatska dobra… Jer u posljednjih 30-ak godina razmazili su nas rukometaši silnim medaljama koje su nosili s velikih natjecanja, pa nema sumnje kako je jedna medalja s posljednjih šest velikih natjecanja za ‘razmaženu’ naciju premalo.

Iako smo se nadali da bi se mogli potući za polufinale, prve dvije utakmice drugog kruga jasno su pokazale koliko je zapravo Hrvatska dobra, zapravo koliko danas nije dobra te koliko smo trenutno ipak daleko od svjetskog vrha.

Zašto se šest mjeseci nije zvalo Marina Šegu, zašto se nije zvalo Igora Karačića i Manuela Štrleka, kako to da je danas najbolji strijelac utakmice Marino Marić tek naknadno pozvan, zašto se zovu igrači koji su se davnih dana oprostili od reprezentacije, a ne neki mlađi ako se govori da je ovo projekt za budućnost hrvatskog rukometa, pitanja su na koja će izbornik morati dati odgovor.

Prije dvije godine slavili smo srebro, danas nakon dvije utakmice drugog kruga pakujemo kofere za povratak kući i ‘slavimo’ poraz od Danske jer smo bili borbeni. Ovo je strmoglavi pad hrvatskog rukometa. Talenta je uvijek bilo, pokazao je to i ovaj Euro, no samo to nikad nije bilo dovoljno za velike stvari.

Izbornik Horvat i drugu veliku priliku da pokaže da je taj nije iskoristio, iako nije propustio istaknuti da mu momčad vjeruje. No, prvo će morati odgovoriti na ranije spomenuta ‘vruća’ pitanja, a nakon njih ćemo tek vidjeti imali svog aduta za o(p)stanak na klupi i dobivanje nove prilike.