Vratarka Tea Pijević je rekla da je ženski rukomet u Hrvatskoj konačno živ. I zaista je, jer cure su osvojile brončanu medalju u Herningu!

Godina završena na prekrasan način. Jedna od najvećih priča u povijesti hrvatskog ženskog sporta. Izabranice Nenada Šoštarića osvojile su brončanu medalju. Kada Dansku ostavite bez gola 18 minuta u drugom poluvremenu, onda vam je sve jasno. I to na domaćem terenu, da se ne zaboravi napomenuti.

Obrana je bila na fantastičnoj razini cijelo vrijeme, Pijević je branila sve i svašta. Ispraćene bez nekih očekivanja, a sada se iz Herninga vraćaju s medaljom oko vrata. Čudo u Danskoj, sve je bilo vrhunski posloženo. Krenuvši od izbornika Šoštarića pa sve do igračica koje su maestralno odigrale cijeli turnir.

Velike zasluge idu izborniku Šoštariću. Čovjek koji je bio smiren od početka do kraja turnira. Hladan kao špricer, nije ni u jednom trenutku dopuštao igračicama da se opuste. I minutu i pol prije kraja protiv Danske zvao je timeout da im objasni neke stvari. Malo se i on nasmijao ipak na kraju, bilo je tu i suza radosnica. Ali, neka tako se rađaju pobjednice i neka se ovakva priča nastavi i na sljedećem natjecanju, u prosincu iduće godine u Španjolskoj.

Ovakvu bajku ne bi napisao niti Hans Christian Andersen. Ono što je od svega najvažnije cure su vratile vjeru ljudima. Opet će se naći tu i tako koja sitnica, neki će reći da su slučajno uzele medalju. Jedino što se može naći loše je to što dočeka sutra neće biti, prokleta korona. No, mali rezime protiv Danske.

Ovaj put puno čvršći prvi dio za razliku od one katastrofe protiv Francuske kada smo zabili samo pet golova u prvom poluvremenu. Lijepo je izgledao semafor uvodne tri, četiri minute kada smo poveli 3:0.

No, u nastavku Danska je nametnula onaj skandinavski stil, bez puno dodavanja, puno trke i brzim realizacijama došle su do vodstva 7:4. Šoštarić je morao zvati minutu odmora, a onda nakon toga naše su dobile krila. Probudila se Pijević na golu, skupila par obrana, ostavile su ih skoro devet minuta bez gola i cure su povele 8:7. Gol za golom igrao se do poluvremenu, a onda je drugo poluvrijeme bila rapsodija.

Ništa Dankinje nisu mogle, naše cure su tukle, Pijević je branila, Jensen je pokušao s mijenjanjenm golmana, ali ništa im nije pomoglo. I na kraju stigla je ta zaslužena medalja.

Slavite cure večeras, zaslužile ste. Ovo će ostati upisano u povijest hrvatskog sporta.