Izbornik hrvatske juniorske reprezentacije Davor Dominiković dobiva sve više simpatija nakon sjajnih rezultata na SP-u. No, situacija u kojoj se nalazi danas podsjeća na onu u kojoj se našao prije 12 godina na Svjetskom seniorskom prvenstvu u Njemačkoj...

Za vas koji živite rukomet vjerujemo da nije potrebno ništa dodati. Eventualno ćete zahvaliti što smo vas podsjetili. Ili ‘zahvaliti’…

Hrvatska je na tom SP-u, mnogi će to reći i danas, igrala najbolji rukomet ikad. Prošli smo kroz skupinu sa čistih 5:0, a za nagradu u četvrtfinalu dobili za protivnika – najgoreg mogućeg. Francusku…

Oni koji su bili dovoljno blizu da vide, posvjedočili su kako su Ivano Balić i još jedan mladić u poluvremenu posljednje utakmice u skupini, one protiv Španjolske, natjerali suigrače da poginu u nastavku, preokrenu osjetan zaostatak i DRČNO dohvate to prvo mjesto koje nikome tada nije baš mirisalo. Znalo se tko čeka i da Francuska, iako slaba u grupi, uvijek predstavlja visoku prepreku…

Taj drugi mladić, koji je inzistirao na pobjedi tog pokazat će se, kobnog dana bio je – DAVOR DOMINIKOVIĆ!

Svašta se napisalo o toj odluci, o toj utakmici. O tom prvenstvu. Kauboji su izgubili tada jednu jedinu, sve ostale dobili. Baš tu, četvrtfinalnu, najvažniju.

Balić i Dominiković, navodno, nisu htjeli birati, nisu htjeli niti putovati u udaljeni Hamburg. Htjeli su ostati u “svom” gradu uvjereni da su bolji od Francuske…

Danas, 12 godina kasnije, Dominiković će imati obranu magistarskog rada pod imenom “I ja mogu biti izbornik hrvatske seniorske reprezentacije – i to najbolji”.

Kako će se nositi protiv onih koji su i njega i suigrače godinama ‘zlostavljali’, počesto i taktički… Protiv reprezentacije, iako sačinjene od mladića koji su tada išli u osnovnu školu, ali momčadi u kojoj ima dosta bivših igrača iz tih i nekih prijašnjih vremena…

* * *

No, Dominiković je već sada pokupio strašne simpatije, sigurno će uskoro biti prvi kandidat za glavnu klupu. Posebno se taj dojam pojačao nakon sinoćnjeg time-outa protiv Portugala. Ali u Dominikoviću je prepoznat trener davnih dana

  Sjajni rezultati mladih hrvatskih rukometaša gurnuli su u prvi plan izbornika Davora Dominikovića. Svidio se način na koji slavni bivši hrvatski reprezentativac vodi ove mladiće, a posebno način na koji ih usmjerava tijekom pozvanih minuta odmora. Njegov autoritet je neosporan, ali isto tako i taktički i analitički pristup utakmicama, što se vidi i u načinu na koji to igrači pirmjenjuju na parketu. 

Iako sjajna karijera, posebno reprezentativna, Davora Dominikovića po mnogima čeka još uspješnija trenerska. Nešto o tome govorio je i sam Dominiković, navodeći kako su mu trenerske ponude dolazile usred igračke karijere. 

– Prvi put to mi se dogodilo kad sam bio u Španjolskoj, u Portland San Antoniju. Vidjeli su u meni trenera i zato su mi, kad sam trebao produžiti ugovor, nudili opciju po kojoj bi još malo igrao, a onda postao trener. Odbio sam to, nisam želio s 29 godina još ići tim putem. 

Potom je stigla ponuda iz PSG-a, ali ne onakvog u kakvog se zadnjih godina pretvorio. 

– Da, bilo je to vrijeme prije nego što su šeici ušli u klub. Trener je dobio otkaz, nije sezona išla po planu, i mene pozovu u ured i kažu mi: ‘Slušaj, želimo da ti preuzmeš momčad, da budeš igrač-trener’. Nisam ni na to mogao pristati, imao sam 32 godine i želio sam još neko vrijeme biti potpuno posvećen igranju. I na kraju je ispalo da smo do kraja sezone funkcionirali tako da sam ja igrač i pomoćni trener.

Zadnju ponudu tijekom igračke karijere dobio je tijekom boravka u HSV-u. Međutim, odbio je zbog želje za tim da se napokon malo odmori od svega i vrati kući.

– I u Hamburgu su mi nudili da uz igranje vodim njihove juniore, ali odbio sam i tu ponudu. To je podrazumijevalo da ostanem živjeti u Njemačkoj, a to nisam želio. Dosta mi je bilo inozemstva, želio sam se vratiti kući- zaključio je Davor. 

Suđeni put očito je morao početi sa svojom reprezentacijom i svojom zemljom. Nadajmo se barem dijelom uspješnom reprezentativnom učinku kao onom dok je bio stup obrane u igračkim danima.