Lea Deak, naša je tehničarka koja nas je vodila prema sjajnom uspjehu - plasmanu u odbojkašku Ligu nacija...

Hrvatska u Ligi nacija! Dugi niz godina čekamo odbojkašku reprezentaciju na najvećoj smotri. Uvijek to želimo i curama i dečkima, no dame su nas u Zadru baš oduševile. Ulazak u elitno natjecanje, koje će početi 30. svibnja 2023. godine, a moći ćete ga gledati u programu Sport Kluba, jedan je od najvećih rezultata posljednjih godina. A mozak te ekipe je Lea Deak, 22-godišnja igračica švicarskog Volera.

Odbojku igra od šeste godine, a za sve je ‘kriva’ četiri godine starija sestra Iva.

“Odlazila sam na sve sestrine treninge i utakmice. Pa kad sam već tamo, pitali su me bi li probala i ja. Brzo mi se dopalo i sve ostalo je povijest”, počela je Lea, nakon što su se malo slegnuli dojmovi.

Uspjeh je velik.

“Sigurno. Nema nikakve dvojbe da nismo bile favoritkinje, no od trenutka kada smo doznale da se igra u Zadru, trener i sve igračice su vjerovale. Znam da se kod nas odbojka prati manje, ali mi smo već naprimjer protiv Turske znale igrati pet setova. A one su iz europskog vrha. Kada smo se kompletirale i počele naporno raditi, počele smo i vjerovati. Bez toga u sportu, ali i životu, nema uspjeha.”

Ove godine se dogodila i smjena na izborničkoj klupi. Otišao je nominalno veći trener – Talijan Danielle Santarelli (preuzeo Srbiju s kojom je osvojio broncu u Ligi nacija), a na klupu je sjeo turski strateg Ferhat Akbaš.

“Imale smo sreću da su nas vodila takva dva stratega. Savez je puno uložio, osjeti se razlika. Santarelli je sjajan strateg, ali meni osobno je Akbaš nekako draži. Često priča s nama, želi znati imamo li problema, nekako je socijalno osjetljiviji. A što se struke tiče, tu su obojica izvrsni.”

U Osijeku vas očekuju kvalifikacije za EP, a nakon toga i Svjetsko prvenstvo.

“Radno ljeto u kojem imamo privilegiju uživati. Vjerujem u uspjeh u Osijeku, a na SP idemo vidjeti gdje smo to mi na svjetskoj odbojkaškoj karti. Imamo dobru atmosferu, mlade smo, trener je super i zašto ne bismo bile sretne.”

Olimpijske igre su 2024. u Parizu, put je dug.

“Ako to doživim, onda ću reći – sve se ovo isplatilo. San je svake od nas.”

Igrate na poziciji tehničara, dizača, organizatora, kako sve već ne zovu ovu poziciju. Meni je ta pozicija posebno draga i interesantna.

“Da, mi nismo zvijezde kao cure koje igraju dijagonalu. Mi nemamo u statistici puno poena. Ali imamo strašnu odgovornost. Ne podignemo li loptu dovoljno brzo i točno, ništa ta dijagonala ne može učiniti. Mi nismo atraktivna pozicija, možda smo i malo nepravedno zapostavljene u očima promatrača, ali ja uživam u svojoj ulozi.”

Ima Lea i svoju omiljenu igračicu na toj poziciji.

“To je Maja Ognjenović. Jednostavno je čudesna, a tako jednostavno igra da je to prava uživancija. Već je pri zalasku karijere, ali nadam se da će još malo trajati.”

A kod muških tehničara:

“Možda Bruno Rezende. On mi je nekako igrač po guštu.”

Lea studira na Bernaysu PR komunikacije.

“Sada sam treća godina, još ne znam hoću li napraviti pauzu ili ne. Dosta je naporno. Imam još godinu dana ugovora u Voleru iz Züricha, pa ćemo vidjeti.”

Koju bi ligu voljela igrati, otkrila je bez razmišljanja.

“Italija. Naravno i Turska je super, ali privlači me Italija – zaključila je Lea Deak.