Iza nas je ligaški dio NHL sezone, a naš ekspert Nikola Hodalj izabrao je momčad sezone.

VRATAR – #31 Igor Šestjorkin (New York Rangers)

Iako su Andersen i Raanta, vratari Caroline, odnijeli naslov vratarskog tandema s najmanje primljenih pogodaka, iako je Jakob Markstrom predvodio ligu s 9 shutoutova, iako su Saros, Hellebuyck, Demko, Markstrom i Vasilevskij branili nevjerojatnih 60+ utakmica tijekom sezone, titula najboljeg u redovnom dijelu ipak mora ići 26-godišnjem Rusu iz Moskve, Igoru Šestjorkinu. U svojoj trećoj sezoni u NHL-u Šesti je doista nadmašio sve. Odigrao je 53 utakmice, od čega 52 startao. Među top 5 je po broju pobjeda (36). Prvi je u ligi po prosjeku primljenih golova (2.07) i postotku obrana 93.5% te treći po broju shutoutova (6). U prvoj polovice sezone činilo se da Rangersi pobjeđuju isključivo zahvlajujući njemu. Uz Andersena i Markstroma bit će glavni kandidat za Vezinin trofej, a spominjao se i kao mogući MVP sezone. Odavno se zna da Kralj Henrik Lundqvist, najveći vratar u povijesti kluba, ima dostojnog nasljednika.

BEK – #59 Roman Josi (Nashville Predators)

Iako je cijelu sezonu bio u vrhu po učinkovitosti među bekovima, ono što je švicarski dragulj i kapetan Nashvillea napravio od veljače do kraja sezone vjerojatno spada u najproduktivnija razdoblja u povijesti lige. Roman Josi jedini je bek koji predvodi svoju momčad po bodovima na kraju sezone (96) i prvi je bek u zadnjih 29 godina koji je upisao preko 96 bodova (zadnji je bio Phil Housley za Sabrese ’92./’93.). Josi je također prvi bek od Sergeja Zubova (’93./’94) koji je upisao 73 asistencije. Bio je i drugi strijelac među bekovima s 23 gola. Josi je praktički dominirao u svim braničkim kategorijama i bio glavnim motor i organizator igre Predatorsa. Najviše smo ga puta od svih igrača izabrali u našu momčad tjedna i sasvim je zaslužno da bude i u momčadi godine. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li Josi ove godine uzeti svoj drugi trofej Jamesa Norrisa (za najboljeg braniča lige) ili će mu ga preoteti slijedeći igrač na našem popisu?

BEK – #8 Cale Makar (Colorado Avalanche)

‘Ubojica dječjeg lica’ s plave linije Colorado Avalanche jedan je od najvećih, ne samo bekovskih, talenata koji se pojavio u NHL-u od možda Erika Karlssona. Za njegovu kombinaciju brzine i vještine vlastite majke bi mijenjali neki od najboljih svjetskih hokejaša. Osvajač titule rookieja godine iz 2020. ove je sezone uz Josija i Hedmana glavni kandidat za Norrisov trofej. Zvjezdani status koji ga prati otkako je debitirao za Colorado i koji iz utakmice u utakmicu sve više raste mogao bi mu donijeti prvu (sigurno ne i jedinu) titulu najboljeg braniča lige. Predvodio je sve bekove ove sezone s 28 golova (zabio jedan od najljepših golova sezone Chicagu 4. siječnja za pobjedu 4:3 u produžetku). Bez obzira na silno opasnu navalu Avalanchea, svaki njihov protivnik zna da Makar kreira igru s plave linije i da je u stanju sam donijeti pobjedu na utkamici, kao što je to nebrojeno puta pokazao. Sa samo 23 godine, samo je nebo granica za ovog fenomena.

CENTAR – #97 Connor McDavid (Edmonton Oilers)

Kako još ishvaliti igrača koji petu od ukupno sedam svojih sezona prelazi brojku od 100 bodova? Sigurno bi imao preko 100 u svih sedam da ga nisu zaustavile ozljede (čini se jedino što mu može stati na put). Četvrti puta osvaja trofej Arta Rossa za najučinkovitijeg igrača sezone (123 boda u 80 utakmica – do sada najviše bodova koliko je skupio u karijeri). Gledati McDavida na djelu je poput slušanja savršene simfonije, poput gledanja Oskarom nagrađene glume. Niti jedan igrač u ligi nema takvu kombinaciju brzine klizanja, razmišljanja i vještine. Kada krene u jedan od svojih karakterističnih prodora, gol ili asistencija gotovo su zagarantirani. McDavid je svakako igrač generacije, netko tko preuzima palicu od Sidneya Crosbya i Alexa Ovječkina. Za odlazak u legendu treba mu naslov prvaka, a možda će to ostvariti baš ove sezone.

LIJEVO KRILO – #11 Jonathan Huberdeau (Florida Panthers)

Nitko više nikada neće podcijeniti Jonathana Huberdeaua. Najbolje lijevo krilo sezone i uz Sašu Barkova najbolji igrač u povijesti Florida Panthersa. Ove je godine oborio sve osobne i mnoge klupske rekorde. Na kraju sezone bio je izjednačen na drugom mjestu po učinkovitosti u ligi s lijevim krilom Calgarya (Johnnyem Gaudreauom). Huberdeau je imao 115 bodova, od čega 30 golova i 85 asistencija – najbolji asistent lige. Svojim je kreacijama oplemenjivao najučinkovitiju momčad sezone i mogli bi smo s pravom reći da igra Floride s njim i bez njega ne bi bila ista. Ove je sezone postao prvo lijevo krilo u zadnjih 29 godina s preko 70 asistencija i prvi igrač u povijesti Pantera koji je u jednoj sezoni prešo 100 bodova. Uz Austona Matthewsa, Connora McDavida i Igora Šestjorkina najveći je, možda i glavni, kandidat za Hartov trofej koji se dodjeljuje najkorisnijem igraču sezone za svoju momčad (MVP).

DESNO KRILO – #34 Auston Matthews (Toronto Maple Leafs)

Drugu sezonu za redom najbolji topnik lige i to u kakvom stilu. Samo su dva igrača dva puta za redom osvajala titulu najboljeg strijelca sezone: Aleksandar Ovječkin i Pavel bure. U našem izboru momčadi godine morali smo ga malo ‘prešaltati’ s pozicije centra koju inače igra u Torontu, na mjesto krila, no to je samo tehnikalija. Matthews je ove sezone zabio 60 golova! Zadnji igrač koji zabio toliko bio je Steven Stamkos za Tampu prije deset godina, a samo je još Ovječkin u moderno doba zabio više (65). Tim učinkom postao je prvi Amerikanac u povijesti lige koji je toliko zabio, a ujedno oborio klupski rekord Maple Leafsa po postignutim golovima u jednoj sezoni. Matthews je ukupno imao 106 bodova (60 golova i 46 asistencija), njegova najučinkovitija sezona u karijeri. Sa svega 24 godine, u 6 sezona koliko je u ligi, uspio je 3 puta zabiti 40+ golova, 2 puta 30+ i ove sezone 60 te se tako profilirao u možda i najnadarenijeg golgetera svoje generacije. Tko zna što nam u budućnosti sprema Matthews, nastavi li ovim tempom ovo mu sigurno neće biti jedina sezona sa 60 golova, a mogao bi se približiti i rekordu koji drži ‘The Great One’, 92 gola.

*Izbor momčadi sezone temelji se na učinku pojedinih igrača te ulogama koje su imali u svojim momčadima i na svojim pozicijama u odnosu na ostatak lige. Naravno, bilo je tu još sjajnih kandidata. Gotovo svaki igrač koji je ove sezone prešao 100 bodova (Leon Draisaitl, Johnny Gaudreau, Kirill Kaprizov, Steven Stamkos, Matt Tkachuk) ima razloga biti u momčadi sezone, a svakako činiti paralelno najbolju postavu. No, odabrani su učinili nešto više, bili za jedan faktor posebniji i zato zasluženo nose titulu najbolji od najboljih.