Gost podcasta Sportkluba u četvrtak bio je sjajni hrvatski košarkaš Krunoslav Simon.

Jako lijepa karijera je za 35-godišnjeg Krunoslava Simona još u tijeku, a član je turskog velikana Efesa i godinama dio hrvatske reprezentacije. 

Naš komentator Josip Juraj Pajvot razgovarao je s Krunom o situaciji u Efesu, prošli su kroz njegovu respektabilnu karijeru i dotakli se stanja u hrvatskoj košarci i reprezentaciji. 

Kad se može očekivati povratak košarci?

Prije tri mjeseca smo odigrali zadnju utakmicu, a igračima je dopušteno da se vrate kućama. Trebao bih ostati u Efesu i sredinom osmog mjeseca bih trebao biti u Istanbulu.

Kako gledati na situaciju kad sve ide fantastično kao Efesu, a onda se sve izbriše?

Ovako nešto je jako rijetko. Osjećali smo se sjajno na terenu i nije nam lako palo. Da se nastavila sezona, bili bi jedni od najvećih favorita čak i za Euroligu. Ali sama odluka da sve završi je i realna jer da se i nastavilo sve bi se završilo puno drugačije nego inače, pa ne bi bilo pravednije od ovoga.

Kako provodite vrijeme u ovoj situaciji?

Sve ovo je donijelo više vremena za obitelj i kćeri, a oni su mi najvažniji. S te strane je dobro.

Koliko vam bolje dođe ova pauza s obzirom da imate 35 godina?

Nije lako s 35 godina. Treba malo više za hvatanje forme. Uvijek moram razmišljati o kondiciji i formi. Kad si mlađi, vratiš se puno brže. U mojim godinama pad forme donosi i ozljede, ali treba se prilagoditi.

Kakav je dogovor bio Efesa s igračima s obzirom na sve?

Pred potpisom sam produljenja ugovora na još jednu sezonu. Svi bi trebali ostati, koliko sam informiran. Trebala bi ekipa biti potpuno ista ili gotovo ista kao i do sada. Nema razloga za promjene s obzirom na igru.

Koliko je Efes pogođen s financijske strane?

Svaki klub će izgubiti s te strane. Nemam točne informacije koliko će se štedjeti sljedeće sezone, ali moramo biti spremni na manje plaće nego prije.

Finale Eurolige lani, odigrao si sjajno, ali CSKA je ipak osvojio naslov?

U klupskoj karijeri to mi je najljepši trenutak nakon OI i pobjede nad Italijom u Torinu. S 34 godine doći u najbolja četiri, stvarno sjajno. Igrali smo odlično to finale. Odlučili su detalji. Rado se sjetim tog iskustva bez obzira na poraz.

Što se dogodilo da od posljednje momčadi sezonu prije, dođete do finala?

Ataman ima najveće zasluge jer je sam birao igrače. Samo tri igrača su ostala od te zadnje ekipe, a među njima i ja. A sve koje je doveo je pogodio.

Kakav odnos imaš s Atamanom?

Sjajan odnos i odličnu suradnju. Ima odlične odnose s iskusnim igračima. No, on je autoritet i njegova je zadnja bez obzira na sve. Dvije i pol godine smo zajedno, a vjerujem da ćemo i produžiti za koji dan.

Pet stranaca je pravilo u Turskoj za jednu momčad. Je li to problem stalno mijenjati?

Nije to toliko bitno. Jako je puno utakmica u Euroligi i svi su fokusirani na to. U ligi je jako mali broj kvalitetnih ekipa i nije im u interesu igrati to natjecanje. Problem je za kup utakmice i on uvijek bira istih pet, ali se svi tome prilagode i stignu se izrotirati.

Nakon 10 godina naslov, jeste li proslavili?

Da, u ovom klubu je obiteljska atmosfera i svima klub doista znači, tako da je jedna od najljepših sezona ikad za Efes. Znaju to Turci proslaviti.

Kakvi su derbiji s Fenerom?

Ljudi su u zadnjih 10 godina navikli na Fenerovo osvajanje. Sad smo to okrenuli i redovito ih pobjeđujemo u zadnje dvije sezone. Cilj je i igrati takve utakmice. Bude napeto i dosta tenzija, ali uživam u tome i najdraže su mi te utakmice.

Je li Fener pao?

Imaju daleko veći budžet od nas, ali imaju dosta igrača koji odu u NBA i slično pa treba nadomiještati. Obradović je fantastičan stručnjak i njega i Fener ne treba nikad otpisivati.

Larkin?

Odličan dečko i uživa igrati za ekipu. Bitno mu je da se pobjeđuje i da ekipa igra dobro. Na početku nije izgledao dobro. A u formu je ušao tek kad se počelo pričati da bi mogao otići.

Bio si u Zagrebu 10 godina, kako ti je sad viđenje na to?

Ne znam što se događalo nakon Eurolige. No, Zagreb nije to ni mogao nikad. Nema te mogućnosti. Nažalost, Zagreb je ugašen klub. Ipak, moji najljepši trenuci vezani su uz Zagreb i Trnsko.To će ostati u najljepšim sjećanjima. Niz igrača iz kluba je postigao veliku karijeru.

Sudjelovanje u Euroligi, koliko je to utjecalo na tvoju karijeru?

To mi je bio izlog. Odigrao sam dvije sjajne utakmice protiv Unicaje. Za mene kao igrača to je bilo idealno jer sam bio u godinama za odlazak u inozemstvo, za korak više. No, za klub je to bilo jako loše.

Kad si odlučio da je vrijeme za odlazak?

Nikad nisam gledao financije, što sam možda i pogriješio zbog obitelji, zbog djece. Tada nisam htio otići samo zbog potpisa ugovora jer volim Zagreb. Htio sam otići samo ako to bude pravi klub. Moj veliki prijatelj Luka Žorić je bio u Unicaji i preporučio im da me pogledaju malo. I tako je sve krenulo.

Kako je bilo otići nakon 10 godina u nešto sasvim novo i dosta veliki klub?

Super sam se snašao za prvu sezonu u inozemstvu. Ali već sam bio dovoljno zreo s 26 godina. Žorić mi je puno pomogao u svemu tome. Igrao sam u sjajnim klubovima i jako sam zadovoljan.

Kako je bilo u Rusiji?

Odlično sam igrao u Kubanu iako mi nije bilo lako otići tamo iz Unicaje. Oni su te godine osovojili Euro cup i tako sam s njima mogao odmah igrati u Euroligi. Samo su me iscrpila putovanja. No, život i ljudi tamo su  sjajni.

Vrijeme u Italiji?

Kuban me htio zadržati, ali supruga je bila u drugom stanju pa sam htio biti bliže kući. Repeša je došao kao trener u Milano i to je opet olakšalo, dogovorili smo se za dvije minute. Iako u Europi nije bilo bajno, naša suradnja je bila sjajna. Lijepe dvije godine. Uživao sam.

Efes?

Prva sezona mi je bila u rangu debakla. Otkad igram Euroligu to su mi bile najgore utakmice. Ali s Atamanom smo uzeli kup i krenulo je sve naprijed. On je od prvog dana imao respekt prema meni i odlučio me zadržati što mi je godilo. Sve je krenulo bolje.

Reprezentacija?

Nakon dobrog rezultata 2013. je pao kamen sa srca jer rezultati nisu bili bajni. A baš tad je bila ekipa od koje se najmanje očekivao neki veći uspjeh. Pripreme su bile tragične, ali jedna lopta na prvenstvu protiv Gruzijaca je sve promijenila. Pobjeđivali smo puno bolje od nas i krenula je euforija. Izgorili smo u ¼ finalu i izgorili u najbolja četiri jer nije prošlo ni 24 sata između susreta. Tu smo izgubili utakmicu protiv Litve jer smo se pregrijali.

OI Rio?

Kad bi gledao individualce Srbije i Hrvatske u Riju, mi ne bi trebali imati nikakve šanse. Ja sam igrao taj susret ispod svake razine. Babo nas je vukao i do olimpijade i u toj utakmici iznad svih. Ali podbacio sam ja i još nekoliko igrača, a svi smo morali igrati cijelu utakmicu odlično da bi dobili Srbiju. Ovako nismo mogli. No, od Torina uz cijelu Rio najbolji dio karijere. Šteta za tu Srbiju.

Kakva je atmosfera sad u reprezentaciji?

Nisam bio unutra, pa ne mogu reći iz prve ruke. Očito je da stvari idu nabolje. Žao mi je zbog otkazivanja, ali ima i dobrih strana. Bogdanović zbog operacije ni bi igrao da se igralo sada. Teško da bi bilo jednostavno bez najboljeg igrača proći na tom turniru.

Koji je razlog za izostanak rezultata?

Mi nismo objektivan narod. Imali smo ekipu koja je među 7, 8 u Europi. Nekad se moglo poklopit, ali nije da dođemo do medalja. Puno toga je kumovalo tome. No, ako si svako prvenstvo u ¼ finalu ne možeš reći da smo loši u tom sportu. Nama igračima je najteže što nije bilo medalja, ali smo gubili od jačih ekipa. Ali ponekad i od lošijih. Previše se precjenjujemo.

Slovenija s mladim Dončićem do vrha?

Imali su kemiju i otvorilo im se. Kemija u našoj reprezentaciji nikad nije bio problem. Bila bi ludost govoriti da je to problem kod nas. Na prvenstvu koje su osvojili Slovenci nije bilo puno najbolji igrača iz najboljih reprezentacija. Tako da im se tu otvorilo. Dončić i Dragić su igrali vanserijski i to je najopasnije za protivnike.

Možemo li mi napraviti neki rezultat s obzirom na igrače u NBA-u?

To je ekipa koja je dobra, ali nismo mi u top 3 ili 4. Treba nam se poklopiti. Imat ćemo šansu, to je sigurno. Osim tih Čeha, sve smo izgubili na loptu ili dvije. Dobro je da dolaze mladi igrači željni dokazivanja. Imamo kvalitetu, mješavinu iskustva i mladosti. Nadam se da će biti uskoro i medalja.

Koliko je problem vezan uz hrvatsku klupsku košarku?

Individualce ćemo uvijek imati. No, ako nemaš financijsku moć, klub ne može izdržati. Stojko Vranković pokušava svim silama stabilizirati stanje, ali to je borba s vjetrenjačama. Lakše bi bilo da su klubovi financijski bolji i da imamo klub u Euroligi.

Voliš pratiti nogomet i našu reprezentaciju…

Bio sam gotovo na svim utakmicama SP-a u Rusiji, samo smo Nigeriju i Dansku propustili. To je gušt i jako mi je drago biti uz sve naše reprezentacije. Možda i najbolja tri tjedna uz sport ako se ne tiču samo mene. Pratim reprezentaciju na svim natjecanjima.