U četvrtak je gost novog podcasta Sportkluba bio Tomislav Ivković, legendarni golman i aktualni trener zaprešićkog Intera

Neven Cvijanović i Josip Juraj Pajvot razgovarali su s Tomislavom Ivkovićem o aktualnoj situaciji Intera i ostalih klubova HNL-a, ali i prisjetili se njegovih vratarskih dana s posebnim naglaskom na dva legendarna skinuta jedanaesterca Maradoni. 

CVIJANOVIĆ: Je li sve u redu (korona), preuzeo si Inter iz Zaprešića…

IVKOVIĆ: Bilo mi je dosta teško. Sve se zakompliciralo zbog izolacije. Dobio sam poziv od Ljaljka da su zainteresirani i da bi htjeli razgovarati. Naveo sam svoju viziju i složili smo se. U ponedjeljak 27.4. smo krenuli s treninzima po propisima Civilne zaštite. Nitko ne zna hoće li početi prvenstvo i kada.

CVIJANOVIĆ: Je li prilika da to što je Hrvatska manja, pa da razvoja korone nema kao u većim zemljama, možemo li to sve početi brže odostalih? Druga liga se neće igrati…

IVKOVIĆ: To se još ne zna. Hvatamo se Švedske da nam bude uzor po načinu na koji se ponašaju i rješavaju problemi koronavirusa. Mi moramo poštovati pavila Civilne zaštite. O drugoj ligi još nije odlučeno. Može se dogoditi da proširimo ligu na 12 klubova i da uđu dva prva kluba iz druge lige. Vjerujem da ćemo početkom šestog mjeseca ipak igrati, s obzirom na situaciju. No, svi bi morali imati barem tri tjedna do prve utakmice. Jer ne treba zaboraviti da ima stranaca koji se trebaju vratiti u klubove.

PAJVOT: Koliko će igračima smetati sve skupa za nastavak sezone, posebno Inter, što možete napraviti po tom pitanju?

IVKOVIĆ: Imam 14 igrača i 2 golmana na treningu. Imam nešto iskusnih igrača, ali uglavnom su tu mladići 2000. ili mlađe godište. No, dosta je igrača u izolaciji i treba vidjeti kako raditi s njima, dok će ovi koji su na treninzima biti u dobroj fizičkoj smjeni. Radimo oko osat vremena dnevno, ali intezitet je na visokoj razini. Ovo će biti veliki izazov zbog igrača u karanteni.

PAJVOT: Koliko ste pratili Inter dok ste bili na odmoru?

IVKOVIĆ: Gledao sam nikad više nogometa, tako da igrače Intera poznam jako dobro, osim novih igrača koji su došli u zimskom roku. Oni igrači koji su vrlo bitni i koji imaju kvalitetu su tu, ali Inter ima vrlo kvalitetne igrače, bolje od Varaždina i Istre. Nema alibija, uvijek treba dati sve od sebe i uz malo sreće rezultat je tu. Moram razmišljati o najboljoj 11-orici jer nema vremena za provjere igrača. To moramo dogovoriti jer ne smije biti ljutnje i nezalaganja, nezadovoljstva. Sad razmišljamo o bodovima, a kasnije o razvoju igrača.

CVIJANOVIĆ: Koliko je otegotna okolnost igranje po ljeti?

IVKOVIĆ: Igrao sam u Italiji na SP-u gdje je bilo 45 stupnjeva. Ne razmišljaš o tome nego daš sve od sebe. Psiha je vrlo bitna. Pružiš koliko možeš u tom trenutku, bitno da je odigrano maksimalno koliko se može.

CVIJANOVIĆ: SP 1990. 1/4 finale, obranio si penal Maradoni, ranije si mu u KUP UEFA obranio penal također, kladili ste se?

IVKOVIĆ: Bio je KUP UEFA 1989. Maradona ušao 15 minuta prije kraja. Tada nije mogao ništa iako se strijepilo u prvoj utakmici. No u uzvratu u Napulju čvrsto 0:0 i došlo je do penala. Nisam imao rukavice. Dobio sam ih tek pred zagrijavanje. Odlučujući penal jer ako Maradona zabije oni prolaze. Prišao sam mu i rekao ‘hoćeš se kladiti da nećeš zabiti gol u 100 dolara?’. rekao je ‘u redu’. Obranio sam mu. Dao mi je dres i 100 dolara. Na SP-u su me pitali što će biti ako opet dođe do penala. Rekao sam da ću obraniti. Maradona je odbio okladu unaprijed jer se htio koncentirati na utakmicu. Na utakmici tijekom penala ja ga zovem kažem ‘znam gdje pucaš’. Pokazao sam mu stranu gdje će pucati. Nadmudrio sam ga i praktički mi je dodao loptu. Nije me htio pogledati u oči prije penala. To je psiha najboljih igrača. Oni moraju uvijek zabiti.

CVIJANOVIĆ: Niz klubova si prošao, tijekom 80-ih Zvezda, kako je to izgledalo?

IVKOVIĆ: Imao sam konflikt s Ćirom. Nisam htio nikog moliti da ostanem u Dinamu, pa sam otišao u Vinkovce na posudbu, ali sam imao dogovoren transfer u Crvenu zvezdu. To je bio najbolji klub u Jugoslaviji u to vrijeme, ali u Hrvatskoj klubovi i navijači to nisu dobro gledali. No, gledao sam samo u vidu sporta. Bio sam dosta zbunjen. Mislio sam da su pripreme u Zagrebu, a kažu mi nisi više tamo, sad si u Beogradu, prvi dio priprema je u Beogradu. Tamo se znao red. Igraču je mjesto samo u svlačionici i terenu. Zato su i bili to što jesu.

CVIJANOVIĆ: Portugalske godine…Kakve su u odnosu na ranije razdoblje?

IVKOVIĆ: U Sporting sam došao kad su zapali u krizu i došlo je do niza transfera. Njihovi navijači imaju nevjerojatnu ljubav prema klubu. Tamo sam živio 16 godina. Benfika je najveći klub, pa Porto po rezultatima. Benfika je narodni klub, 60% navija za njih, 35% za Sporting kao gospodski klub, a za Porto 5% kao radnički klub. Stadioni su bili puni, iako su tereni i svlačionice bili iznimno loši. Za vrijeme EP 2004. infrastruktura je buknula. Kad te tamo prihvate, doista te prihvate.

PAJVOT: Međimurje, prvi klub, kakvi su utisci o toj sezoni, ispali ste iz lige

IVKOVIĆ: Došao sam kad su već bili gotovo sigurni drugoligaši. Bilo je zanimljivo, ali tad već igrači nisu mjesecima dobijali plaću. Ljudi koji su vodili klub imali su svoje igrače i bili specifični. Zbližili smo se, pa su htjeli da ih i dalje vodim, ali zbog financijske situacije nije moglo biti daljnje suradnje.

PAJVOT: 2012. drugo mjesto u prvenstvu s Lokomotivom, finale kupa, poraz od Hajduka, bi li vam karijera išla gore da se sve posložilo?

IVKOVIĆ: Finale kupa ne mogu prežaliti jer smo bili bolja momčad od Hajduka. Bili smo bolji u obje utakmice, ali Sušić je odigrao utakmicu života. Dobili smo nesretan gol i koliko god smo pokušavali, nije išlo u drugom poluvremenu. Da smo uzeli kup možda bi moja karijera išla nekim drugim smjerom. Ali ne mislim da bi to dovelo do treniranja Dinama. No, pokazao sam da smo spremili i pripremili ja i moja ekipa niz igrača na kojima je Dinamo zaradio podosta.

PAJVOT: Je li Bjelica morao otići? Tko je odgovoran?

IVKOVIĆ: Puno smo sličnih scenarija vidjeli. Ljudi koji imaju uspjeh i jaki karakter završavaju kao Bjelica i Halilhdžić. Isto su zavšavali i pitomiji, ali na drugačiji način. Čudno je da trener s takvim uspjehom ne nastavi trenirati Dinamo, bez obzira na sve. Preemotivno su reagirali svi u klubu i s jedne i s druge strane. Normalno je da igrači na prvu ne žele smanjivati plaće, ali sve je uništila klupska objava tog odbijanja u novinama. Dosta je ljudi razočarano, ali ovo nije ni prvi ni zadnji put u Dinamu. Sumnjam da će novi ljudi koji su došli napraviti isti rezultat.

PAJVOT: Kako vidite Jovićevića, koji će se ciljevi staviti pred njega?

IVKOVIĆ: Svi misle da Dinamo pliva u novcima, ali to nije realna situacija. Zato se i smanjuju plaće. Najveća zarada im je od Lige prvaka. Dinamu sljedeće dvije sezone će biti vrlo izazovne jer će morati razmišljati drugačije. Bit će zastoja i oko novca od transfera. Kakva će razina cijena biti igračima nakon korone, sve je to izazovno i upitno. Jovićević može razviti mlade igrače, ali maksimum trojicu jer pritisak je rezutata. Europa mora biti tu, mora se ući ili u Ligu prvaka ili Europsku ligu.

CVIJANOVIĆ: Kakva je situacija u Interu i slabijim klubovima?

IVKOVIĆ: Svi klubovi su u nekim problemima, ali pokušavaju zatvoriti budžet do početka nove sezone. Traži se izlaz. Možda neka isplata ili HNS-a ili FIFA-e ili UEFA-e, možda od Dinamova uspjeha od Lige prvaka. Svi žive od prodaje igrača. Nikome neće biti jednostavno. Belupo ima bogatiji grad i firme koje financiraju klub. Hajduk je u problemu jer ako ne proda igrača za nekoliko milijuna, bit će poteškoća. Svima je velika kriza.

CVIJANOVIĆ: Bio si trener vratara u hrvatskoj reprezentaciji, koliko je plus odgoda EP-a?

IVKOVIĆ: Mislim da ne možemo biti u minusu. Imamo godinu dana da se napravi dodatna selekcija, da se momčad dodatno pomladi i uigra. Uz igrače poput Modrića, Vide, Lovrena koji će im pomoći, bit će još bolje. Realno je da poslije velikog uspjeha dođe do pada, osim ako nemaš kvalitetu i momčad za ponavljati te uspjehe. Modrić može odigrati taj Euro i želi za razliku od nekih drugih i on će voditi te mlađe igrače. Bit je profilirati igrače, proći grupu, ali cilj je natjecanje iza toga. Modrić i Rakitić su neupitna kvaliteta, ali predugo se produžuje priča Rakitić bi ili ne bi, je ili nije za reprezentaciju. Rakitić mora biti taj koji će reći hoću li ili neću igrati. Svašta je prošao da bi igrao za reprezentaciju. Dalić i Rakitić moraju sjesti i odlučiti. 

CVIJANOVIĆ: Tko je najbolji golman svijeta?

IVKOVIĆ: Alisson Becker, ali i Jan Oblak.