Dug je put prešao Ivo Grbić od seniorskog debija za Hajduk prije šest i pol godina pa do premijernog nastupa u dresu hrvatske reprezentacije sinoć na Malti. Prvi mu je šansu na Poljudu pružio Goran Vučević kojeg smo tim povodom nazvali da se prisjeti tog vremena.

Bio je travanj 2015., Hajduk se nalazio usred kaotične polusezone. Svega dva dana prije nastavka natjecanja u zimu, trener Igor Tudor napustio je klub, uskočio je Hari Vukas, pa Stanko Poklepović, da bi se sredinom travnja i tadašnji sportski direktor Goran Vučević spustio iz kancelarije na klupu.

Hajduk je potonuo, zaostajao je tridesetak bodova za Dinamom, gotovo 20 za Rijekom i bio je tek četvrti u poretku. Atmosfera je bila turobna, a da stvar bude gora na Poljud je stizala Kekova jaka Rijeka. Vučević se odlučio za zaokret pa je na vrata poslao debitanta Ivu Grbića, a prve su nastupe upisali još Fran Tudor i Josip Juranović.

“Naš je stav tada bio da 65-70 posto igrača mora biti iz naše omladinske škole. Budžet nam je bio nula kuna i držali smo se tih načela. Kratko sam bio trener u tom razdoblju, ali sam bez ustručavanja dao priliku Ivi u dogovoru s trenerom vratara Tončem Gabrićem. Iako smo izgubili, navijači su nam skandirali ‘Ovo je Hajduk’. To puno govori. Vodili smo 1:0 i onda u finišu izgubili 2:1”, javio nam se Vučević iz Saudijske Arabije gdje od prošlog mjeseca radi kao tehnički direktor Al Nassra, jednog od najvećih klubova te države.

No vratimo se priči o Grbiću.

Prvi je vratar Hajduka tog proljeća 2015. bio Lovre Kalinić, ali je otpao za nastup protiv Rijeke zbog ozljede. Bili su tu još iskusni Slovenac Marko Ranilović i Dante Stipica, no prednost je dobio Grbić, momak koji s očeve strane korijene ima u Trpnju na Pelješcu.

“S Ivom smo bili potpisali novi ugovor još prije tog debija. Gledali smo ga kao projekt kluba, budućeg prvog vratara. Ranilovića smo doveli kako Ivo ne bi sjedio na klupi kao rezerva, već da bi branio za našu drugu momčad”, objašnjava Vučević.

Grbićev talent od rane je dobi bio vidljiv. Visok 196 cm i krakat, bio je idealno građen za vratara. Čak je i čuveni Vladimir Beara, vidjevši ga na djelu jednom prilikom, uzviknuo da će taj mali biti njegov nasljednik.

“Imao je sjajne fizičke predispozicije. Usprkos visini, znao je dobro igrati nogom, bio je 12. igrač. Imao je preciznu dugu loptu.”

Međutim, Grbić je na Poljudu ostao na epizodnoj ulozi, a nije se ni Vučević dugo zadržao na klupi. Nakon poraza od Rijeke ispao je u Kupu od Splita pa se vratio na kat, a ostatak utakmica te sezone odradio je Vukas.

Do kraja sezone 2014./15. i sve do ljeta 2018. nastupio je Grbić još u samo šest ligaških utakmica. Uvidio je da za njega na Poljudu nema mjesta te je kao slobodan igrač sreću potražio u Lokomotivi. Ondje je bio standardan te je u sezoni 2019./20. dao veliki obol u osvajanju drugog mjesta u HNL-u.

“Uvijek mi je teško kada naša djeca, igrači iz domaćeg pogona, ne dobiju priliku u Hajduku. I danas se vidi da mladi igrači jednostavno moraju činiti većinu prve postave”, smatra Vučević.

Sjajnim predstavama u momčadi iz Kranjčevićeve Grbić je izborio transfer u Atletico Madrid iz kojeg je ovog ljeta prešao u Lille na posudbu.

“Teško je u Atleticu mogao dobiti šansu pored Oblaka. Sad igra u Ligi prvaka, dohvatio je reprezentaciju i uhvatio zamah. Nikad mu nije bio problem čekati šansu. Sad je na najjačoj sceni i za sve se izborio radom. Uvijek govorim da trener ne može stvoriti igrača, već da igrač sam sebe stvara.”

Drago mu je, veli, gledati kako nekadašnji repci, tići i grdelini izrastu, napuste gnijezdo i počnu letjeti slobodno, kamo god požele. Naravno, nakon tog debija Grbić je sam zaslužio sve što je postigao, ističe to i Vučević, ali će ipak ostati zapisano kako ga je baš on prvi gurnuo u vatru.

“U slučaju Ive Grbića ne mogu se hvaliti da sam pretjerano zaslužan za daljnji razvoj njegove karijere, ali mi je svakako satisfakcija što sam u njemu prepoznao potencijal. To je u onom trenutku bilo najvažnije. Proteklih je godina jako napredovao, ali ovo je samo početak. Čeka ga još dug put”, zaključuje Vučević.

Na Malti nije bilo previše posla za Grbića, čemu svjedoči i grafika njegova učinka s te utakmice, no u nedjelju protiv Rusije sigurno će biti druga priča. Dalić je najavio da će Ivo opet biti prvi izbor i prilika je to splitskom vrataru da se dobrom partijom možda izbori i za status ‘jedinice’ hrvatske reprezentacije.