Svjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoafričkoj Republici ostalo je upamćeno po mnogočemu – od neizbježnih vuvuzela do četiri južnoameričke reprezentacije u četvrtfinalu, ali prije svega po prvom svjetskom naslovu Španjolske.

U finalu je “Furija” pobijedila Nizozemsku 1:0 zahvaljujući nezaboravnom pogotku Andresa Inieste u 116. minuti.

No, dok su svi Španjolci slavili povijesni trenutak, jedan čovjek ostao je hladnokrvan – izbornik Vicente del Bosque. Poznati brkati strateg nije se predao euforiji, već je ostao uz klupu gotovo bez ikakve reakcije, tek diskretno stišćući šaku prije nego što je vratio ruke u svoju prepoznatljivu pozu. Njegova smirenost tada je iznenadila mnoge, a tek 15 godina kasnije otkrio je što ga je natjeralo da ostane sabran u ključnom trenutku.

Gostujući u podcastu Pasos Atrás Onda Cera, Del Bosque je priznao da mu je u glavi bila priča koju je čuo od tadašnjeg hrvatskog izbornika Slavena Bilića.

“U šali volim reći da sam pretjerao sa slavljem. Moj pomoćnik Toni prišao mi je i rekao da razmislimo tko će pucati penale. Ostale su četiri minute, a tada sam se sjetio jednog Hrvata, Slavena Bilića,” ispričao je Del Bosque, pa pojasnio:

“Na svom prvom sastanku kao izbornik Španjolske, zajedno s Luisom Aragonésom, slušao sam Bilića kako priča o Hrvatskoj na Euru 2008. Rekao nam je da su zabili za 1:0 protiv Turske i da je ludo trčao po terenu slaveći s igračima. No, tada je shvatio da je izgubio previše vremena grleći se, umjesto da pripremi momčad za obranu u posljednjim sekundama. Turska je brzo krenula s ruba kaznenog prostora, došla do ruba šesnaesterca i pogodila gornji kut. Sve je otišlo na penale, Hrvatska je ispala, a ja sam to savršeno zapamtio u tom trenutku.”

Nakon osvajanja Svjetskog prvenstva, Del Bosque je 2012. godine osvojio i Euro, u kojem je u odlučujućoj utakmici skupine nadigrao upravo Hrvatsku Slavena Bilića. Na klupi Španjolske ostao je do kraja Eura 2016., nakon čega se umirovio, držeći se ranijih najava.

Prije toga, kao trener Real Madrida, osvojio je dvije Lige prvaka, a bio je i izuzetno trofejan igrač “Kraljevskog kluba”. No, unatoč bogatoj karijeri, ostaje upamćen i po jednoj stvari koja ga je razlikovala od ostalih – mirnoći u trenucima kada bi većina drugih izgubila kontrolu.