Nažalost, ništa nije funkcioniralo; smjena generacija nije odrađena i pokušavamo sami sebi pokazati kako smo još uvijek dobri, ali nismo. To je možda bit svega, jednostavno nismo dobri.

To je onaj trenutak kad sve stane. Kad ljudski osjećaj prevlada i slomi ideju. No, urednik je čekao…

Jednostavnim rječnikom rečeno; Hrvatska nije reprezentacija koja bi se trebala naći u osmini finala ovoga turnira. Nažalost, ništa nije funkcioniralo; smjena generacija nije odrađena i pokušavamo sami sebi pokazati kako smo još uvijek dobri, ali nismo. To je možda bit svega, jednostavno nismo dobri. I večeras sam strepio cijelu utakmicu. U 65. minuti utakmice poslao sam prijatelju poruku kako ne vjerujem da ćemo do kraja izdržati da ne primimo gol. Jednostavno, ne ide. Jednostavno, sve dođe na svoje. Kako kažu; vrč ide na vodu dok se ne razbije.

U Rusiji i u Kataru išli smo na vodu prečesto i imali puno sreće, nažalost, u Njemačkoj se razbio. Puno toga nakon ove utakmice treba promijeniti. Hrvatska ne može i ne smije igrati ovakav nogomet. Nema nikakvog smisla stajati tako nisko i prepustiti protivniku inicijativu u ključnim trenucima utakmice. Očigledno je kako je Hrvatska u ključnim trenucima bezidejna i, što je možda još važnije, nema igrača koji bi stao pred ostatak ekipe i preuzeo odgovornost. Ako je Luka taj, večeras je možda jedina utakmica u dosadašnjem tijeku prvenstva u kojoj je morao ostati u igri. Nije morao niti trčati, nije trebao ništa napraviti do kraja, osim biti na terenu i dati podstrek ostalima da izdrže.

Još nešto, kad sam nekad davno, kratko i neuspješno pokušao igrati ozbiljan nogomet trener bi mi rekao; kad je gusto i kad si pritisnut nabij loptu u ‘kuruzu’. Jedino što smo večeras trebali napraviti jest nabiti tu prokletu loptu u ‘kuruzu’, napraviti prekršaj za četiri žuta, u posljednjih osam minuta trebala su nam tri igrača biti isključena, no morali smo izdržati do kraja. I da, bez ikakve sumnje, Zlatko Dalić je zaslužio otići. Oprostite izborniče, ali debela gospođa je već otpjevala.