Danas igra Hrvatska, jedna velika nogometna momčad! Za grb u koji su svo svoje znanje i muku ugradili nogometni entuzijasti, volonteri, nogometni znalci, sami roditelji. Protiv Engleza koji su nam podarili ovu čarobnu igru. I budite sigurni - nisu spavali mirno.

Vatreni (srijeda, 22 sata – Dallas: Hrvatska – Engleska) kreću na još jedno veliko putovanje. Kao jedna od deset najuspješnijih reprezentacija svijeta u posljednjih tridesetak godina, Hrvatska ponovno ulazi u krug momčadi od kojih se očekuje nešto veliko. Netko je ovih dana na društvenim mrežama napisao da će najsretniji čovjek sljedećih deset dana biti premijer Andrej Plenković jer neće biti svakodnevna prva vijest. Tu će ulogu preuzeti Zlatko Dalić i njegova reprezentacija. Nakon Rusije i Katara, hrvatski navijač ponovno sanja ono što je nekada zvučalo kao znanstvena fantastika – naslov svjetskog prvaka.

POVEZANO

Procurio sastav Engleske za okršaj s Hrvatskom?

FIFA World Cup

14:48 0

FIFA World Cup

14:48 0

Da mi je netko 1993., kada sam počinjao novinarsku karijeru, rekao da će Hrvatska 2026. biti među reprezentacijama koje se ozbiljno spominju u kontekstu osvajanja Svjetskog prvenstva, teško bih mu povjerovao. Ne zato što nismo imali talent, nego zato što je put od tada do danas bio sve samo ne jednostavan. I možda se baš zato priča o hrvatskoj reprezentaciji najbolje može ispričati kroz jedan detalj koji često ostaje u sjeni. Kroz rezervni dres.

Crveno-bijele kockice postale su globalni brend, kakvih je vrlo malo u odnosu na zastave i simbole mnogih državnih zastava. No neke od najvećih hrvatskih pobjeda nisu ostvarene u tom dresu. Dogodile su se u plavom. Ili crnom. U plavom dresu Hrvatska je 1998. pobijedila Njemačku 3:0 u Lyonu i otvorila vrata bronci koja je promijenila povijest hrvatskog sporta. U plavom je Luka Modrić 2018. podigao momčad protiv domaćina Rusije u četvrtfinalu. U tamnim kombinacijama padali su Englezi u Moskvi, Brazilci u Dohi i mnogi drugi favoriti.

Kao da je rezervni dres uvijek nosio neku posebnu simboliku. Nije bio prvi izbor, baš kao što ni Hrvatska dugo nije bila prvi izbor u nogometnim prognozama. Ali kada bi došao trenutak najvećeg izazova, upravo bi tada pokazivao svoju vrijednost. A hrvatska reprezentacija od samog je početka živjela između dva svijeta. Između velikih uspjeha i velikih kontroverzi. Nakon prve službene utakmice 1990. i međunarodnog priznanja Hrvatske, reprezentacija je postala mnogo više od nogometne momčadi. Bila je simbol države koja se tek stvarala. Bronca iz Francuske 1998. pretvorila je generaciju Šukera, Bobana, Prosinečkog, Jarnija i Štimca u nacionalne heroje.

No istovremeno su počele i prve velike rasprave o odnosima unutar Saveza, o utjecaju politike, o načinu upravljanja hrvatskim nogometom. Godinama kasnije reprezentacija je prolazila kroz različite faze. Od razočaranja u Japanu i Koreji 2002., preko euforije pod Slavenom Bilićem, pa sve do turbulentnih godina kada su se navijački prosvjedi, sukobi s HNS-om, slučaj “svastika” na Poljudu, sudski procesi protiv Zdravka Mamića i podjele u društvu često činili većom temom od samog nogometa. Malo koja reprezentacija na svijetu živjela je s toliko unutarnjih sukoba, a pritom ostvarivala takve rezultate.

Dok su jedni ratovali oko Saveza, drugi su stvarali generaciju predvođenu Lukom Modrićem. Dok su naslovnice bile pune optužnica, izbora predsjednika HNS-a i sukoba navijačkih skupina, reprezentacija je igrala finale Svjetskog prvenstva. Dok su mnogi tvrdili da je hrvatski nogomet pred raspadom, Vatreni su osvajali srebro u Rusiji i broncu u Kataru. To je možda najveći paradoks hrvatske reprezentacije. Nikada nije postojala u idealnim uvjetima. Gotovo nikada nije imala potpuno jedinstvo oko sebe. Uvijek je negdje postojao sukob, prijepor, politička ili društvena podjela. Ipak, na terenu je redovito pronalazila način da bude veća od svega toga.

Zato rezervni dres nije samo alternativna garnitura. On simbolizira cijelu hrvatsku nogometnu priču. Priču o zemlji koja je često igrala protiv većih, bogatijih i organiziranijih. Priču o reprezentaciji koja je rijetko bila favorit, ali je često završavala među najboljima. Od Šukera do Modrića. Od Bobana do Gvardiola. Od brončane generacije do srebrne i brončane generacije 21. stoljeća.

Tri desetljeća kasnije Hrvatska više nije iznenađenje. Više nije autsajder. Više nije mala nogometna priča koja povremeno zablista. Postala je nogometna sila. A možda će i na ovom Svjetskom prvenstvu, baš kao toliko puta ranije, neku od svojih najvećih utakmica odigrati u rezervnom dresu. Dresu koji podsjeća da se najveće hrvatske pobjede često događaju onda kada ih najmanje očekujemo.

Danas igra Hrvatska, jedna velika nogometna momčad! Za grb u koji su svo svoje znanje i muku ugradili nogometni entuzijasti, volonteri, nogometni znalci, sami roditelji. Protiv Engleza koji su nam podarili ovu čarobnu igru. I budite sigurni – nisu spavali mirno.