Dinamo i Hajduk odigrali su na Maksimiru najveći derbi hrvatskoga sporta. Splićani su kao gosti iznenađujuće slavili s 0-1 pogotkom najboljeg igrača lige, Marka Livaje. Derbi nam je još jednom ponudio jako malo od uzbudljivog i kvalitetnog nogometa, ali dosadno na kraju ipak nije bilo. Pobjeda discipliniranih igrača i trenera Gattusa posvećena SD-u na odlasku, Nikoli Kaliniću te poraz koji je za Dinamo stigao vjerojatno u najbolje moguće vrijeme.

Buran tjedan u splitskom klubu došao je čini se kao svojevrsna pozitivna šok terapija za nogometaše Hajduka. Sve ono što je kroz karijeru kao igrač donosio, a što sada kao trener predstavlja Gennaro Gattuso, sve je to djelomice bio Hajduk sinoć. To je ujedno i ono što je sada već bivši sportski direktor, Nikola Kalinić tražio od igrača i što je isticao kada je tek stigao na tu poziciju. Disciplina, odgovornost, taktička zrelost, požrtvovnost i borbenost. Sve je to jučer Hajduk imao i zato im zaista treba čestitati.

Kvaliteta ove momčadi Hajduka donekle je upitna, barem kada se pogleda širina kadra te par igrača koji zaista ne mogu parirati onim Dinamovima (Diallo, Kalik i pretanka klupa). Ipak, narativ koji su nakon ispadanja iz Europe servirali u samom Hajduku, a koji je nekako opće prihvaćen u široj javnosti bio je očita „pila naopako“. Narativ je to kako će Dinamo zasigurno biti prvak te kako imaju puno bolju momčad te da Hajdukov domet nije realna borba s najvećim rivalom.

Dinamo je uistinu kvalitetniji i ne treba bježati od toga, ali žongliranje s ovim činjenicama bio je pokušaj gašenja požara nakon ispadanja od skromnih Slovaka te vidjeli smo jučer očita „pila naopako“. Gattuso je od početka isticao kako se s Dinamom teško mogu boriti, a onda je došao u Zagreb i pokazao da nije baš toliko loš trener kako se također već naveliko priča u nogometnoj javnosti.

Zna nešto o nogometu ipak intrigantni Talijan koji je poslije utakmice jasno stao na stranu bivšeg sportskog direktora, legende kluba, Nikole Kalinića te mu posvetio pobjedu. Isto je napravio i sigurni vratar Lučić pa na prvu izgleda kako imamo svojevrsni rat trenera i igrača protiv uprave kluba, točnije predsjednika Bilića i Nadzornog odbora.

Talijan je otišao vjerojatno i preko neke granice pa je njegovo petominutno izlaganje o situaciji u klubu samo još potpirilo vatru koja Hajduku sada nikako ne treba. Stvorene su očito dvije „zaraćene“ strane i o tome bi se dalo pisati još 10-ak dana, ali i meni i Hajduku je pametnije da se sad to nekako pusti po strani te da se okrenu nogometu i aktualnoj sezoni koja je sada opet „uskrsnula“ pobjedom u velikom derbiju. Gattuso bi možda zbog sinoćnjeg izlaganja u neka druga vremena dobio i otkaz, ali lukavi Talijan zna da bi to u ovom trenutku izazvalo „građanski rat u Dalmaciji“, ali i da Hajduk jednostavno nema financijskih sredstava za njegovu otpremninu.

Sinoćnja utakmica probudila je nadu u konkurentno prvenstvo, ali ne treba ići predaleko s očekivanjima već treba ostati na zemlji. Činjenica da Hajduk preko tjedna igra utakmicu u Grubišnom Polju, a Dinamo otvara novu Ligu prvaka gostovanjem u Muenchenu kod Bayerna dovoljno govori o tome gdje su trenutno dva naša najveća kluba. Oksimiron je to sinoćnje pobjede, ali i pokazatelj koliko je trenutno Dinamo ispred.

Hajduk mora prije svega smiriti ludilo oko kluba, prestati s pričama o modelu upravljanja i svađama između ključnih ljudi te nastaviti ozbiljno raditi na terenu. Dinamu je s druge strane ovaj poraz došao vjerojatno u savršeno vrijeme. Bio je to hladan tuš za pretjeranu euforiju u Zagrebu i vjerojatno će donijeti puno toga pozitivnog umjesto negativnog. Shvatit će u Maksimiru da nisu bogom dani i da utakmice treba igrati i pobjeđivati, a iako je momčad itekako ozbiljna i kvalitetno selektirana, slično se budimo realni moglo dogoditi i protiv Qarabaga.

Dinamo je tako u dva derbija (s Rijekom i Hajdukom) upisao samo jedan jedini bod uz dosta skromne predstave na terenu. Momčad je puno jača nego prošle godine i zaista se u idealnom scenariju mogu nadati čak i plasmanu među 24 u Ligi prvaka. Kvalitetu ipak ne treba olako shvatiti pa će sinoćnji poraz, ljudi u klubu, ali i najvažniji akteri na terenu sigurno znati iskoristiti za ono što slijedi. Dinamu trebaju pouke i uvijek popularna poniznost, a pravi ispit za to već je Bayern u utorak.

O utakmici sinoć ne treba previše trošiti riječi jer i nismo vidjeli bog zna kakav nogomet. Dinamo je ušao oprezno kao u većinu derbiju s mišlju da će već nekako zabiti gol te da će kvaliteta doći do izražaja. Hajdukova predstava primjer je vrhunske taktičke i defanzivne discipline momčadi, koja je tako potpuno neutralizirala napadačku moć Dinama. Posebno se u Hajdukovoj obrambenoj četvorci istaknuo sjajni Dominik Prpić koji je dominirao u duelu i skoku, a savršenu predstavu upotpunio je majstorskom asistencijom za Marka Livaju.

Dinamu je nedostajala konkretnost te zadnji pas iako je većinu utakmice imao inicijativu i posjed, ali vidjela se ta očita nemoć u brzoj tranziciji. Hajduk je svjesno odabrao igru na kontre i čekanje pogrešaka, bez značajnijeg presinga znajući da Dinamova igra neće biti dovoljno brza i precizna zbog izostanka Josipa Mišića. Ključni igrač veznog reda Dinamu bi donio toliko izostalu brzu promjenu ritma i strane te otvaranje dubine. Hajdukova obrana bila je kompaktna i disciplinirana, s naglaskom na neutraliziranje brzonogih Pjace i Cordobe, kao i ideja da se uvijek stoji blizu Petkoviću s loptom. Splićani su savršeno detektirali Dinamove mane te su ih u par navrata savršeno i eskploatirali.

Na kraju skromne utakmice treba zaključiti da je pobjeda Hajduka zaslužena te da je plod obrambene i taktičke organizacije, kao i strpljenja, ali i sreće u ključnim trenucima. Dinamo je kontrolirao utakmicu i imao je svoje šanse, ali na kraju su odlučile nijanse, odnosno kvaliteta finishinga dvojice igrača imena Marko. Livaja je svoju jedinu priliku znalački, jednim dodirom iskoristio pokazavši tako još jednom da je najbolji igrač lige. S druge strane Dinamo je preko Marka Roga imao dvije sjajne prilike za izjednačenje, ali bratić Daria Melnjaka nije bio dovoljno koncentriran.

Za kraj treba reći da je derbi, kao i njegov epilog vjerojatno savršeno došao i jednoj i drugoj strani. Hajduk je pokazao disciplinu i taktičku zrelost te pobjedom kupio barem malo mira u uzburkanom moru u i oko kluba. Pobjedom su „pokazali zube“ i tako odbacili priče o već potrošenoj sezoni i završenom prvenstvu. Sada Hajduk ima motiv i sve preduvjete da se barem bori do kraja, iako će to biti gotovo pa nemoguća misija s obzirom na razliku u kvaliteti, ali i na već opjevani Dinamov pobjednički mentalitet.

S druge strane Dinamu je poraz, iako to zvuči glupo, vjerojatno došao baš kada im je to trebalo. Plavi su u dosadašnjem tijeku sezone pokazali kvalitetu i nogometnu raskoš dovedenih pojačanja, ali nije to bilo toliko savršeno kako se na prvu činilo. Poraz od najvećeg rivala došao je kao hladan tuš i na silu ih je spustio na zemlju, a to je ovoj momčadi vjerojatno trebalo više od svega da malo smanji nekontroliranu euforiju, ali i da ih pripremi za sve ovo što dolazi u Ligi prvaka.

Dinamo će ponovno biti prvak, ali to ipak treba pokazati na terenu. Hajduk sada ima optimizam koji ih u ovom slabašnom HNL-u uz kvalitetu koju zasigurno posjeduju može zadržati u borbi barem do sredine proljeća uz onu klasičnu nadu kako će Dinamo i dalje gubiti bodove zbog Lige prvaka.