Hrvatska reprezentacija pobijedila je sinoć na prepunoj Opus Areni Poljsku s 1:0. Gol odluke zabio je u kontekstu vremena ipak neočekivani junak, najveći hrvatski sportaš u povijesti, Luka Modrić. Utakmica nam je pokazala da je izbornik Dalić konačno prestao biti improvizator te da je „nova“ Hrvatska pronašla pravi sustav te ideju koju tek do kraja treba implementirati. Vatreni su na pravom putu!

Ususret utakmici s Portugalom, izbornik Dalić najavio je da će u ovom mini ciklusu Lige nacija pokušati rotirati, odnosno prvo krenuti s trojicom pa sa četvoricom u zadnjoj liniji. Nakon iznenađujuće dobre predstave protiv Portugala s trojicom natrag, Dalić je bio dosta tajnovit, ali dao je naslutiti kako će se ipak držati ideje te na Poljake krenuti s četvoricom: „Vidjet ćemo u sljedećoj utakmici kojim ćemo sustavom igrati. Rezultat nam je važan. Imamo perspektivu, treba ovim mladim igračima dati šansu”.

Neki stariji Dalić ne bi se obazirao na potencijal koji je Hrvatska pokazala te na puls javnosti koji je bio ugodno iznenađen nakon Portugala. Išao bi sa zacrtanom promjenom sustava jer je i u prošlosti često bio improvizator, posebno onda kada ne ide. Najbolje se to vidjelo na Euru u utakmici protiv Španjolske, kada smo se totalno pogubili uslijed spleta krivih, improviziranih odluka. Ali, na greškama se uči!

Odustati od ideje s trojicom natrag samo zbog poraza kontra Portugala bio bi pucanj u vlastito koljeno. Svakoj ideji treba vremena da se implementira na pravi način, a Dalić je ovoj s trojicom natrag čini se konačno dao pravu priliku. Rijetko kada smo svi nakon poraza bili toliko oduševljeni te optimistični kao nakon Portugala, a čini se da je to osjetio i sam Dalić.

Teško se oteti dojmu da su i sami igrači upravo ti koji su pokušali promijeniti paradigmu i način kako bi Hrvatska trebala igrati. Žrtvovanje klasične Dalićeve Hrvatske sa sporijim, kontroliranim posjedom bez puno rizika prema naprijed na jednu potpuno novu Hrvatsku koja je uz sustav promijenila i osnovne postulate igre. Hrvatska sada na uzorku od dvije utakmice igra zabavan, moderan nogomet s puno više rizika u otvaranju. Možda sve to nekada izgleda i „divlje“, ali upravo je to nogomet koji priliči hrvatskom identitetu i osobinama igrača koje trenutno imamo.

Uzorak od 180 minuta nije velik, ali čini se kao da se većina igrača sjajno snalazi u sustavu s tri natrag te da on zaista može biti pravi put za ono što dolazi. Naravno da nije sve bilo savršeno i da neće biti još neko vrijeme, ali teško da smo prije 10-ak dana mogli zamisliti ovako prpošnu i uvjerljivu Hrvatsku.

Poljska je istini za volju klasu ispod i stare i „nove“ Hrvatske, baš kao što će to biti i Škotska. Ipak, napredak u igri i svemu ostalom ne treba podcijeniti već ga treba pošteno pohvaliti te na valovima uspjeha graditi još nešto konkretnije. Svaka ideja treba dosta vremena da se implementira, a Liga nacija je savršeno natjecanje da Dalić napravi upravo to.

Dalić je u prošlosti dosta dobro manipulirao s važnosti Lige nacija kako mu je i kada to odgovaralo, ali njegove ideje u prve dvije utakmice novog ciklusa zaista treba pohvaliti. Krenuo je u potpuno novi projekt primoran nešto mijenjati zbog oproštaja Brozovića i brojnih izostanaka. Napravio je to potpuno bezbolno za hrvatski identitet, a uz to ga je itekako unaprijedio te kvantitativno nadogradio s četiri ili pet potpuno novih igrača.

Stožer je sjajno detektirao dobre, ali i loše strane nakon Portugala. Nije se išlo na čistu improvizaciju već se zadržalo ono što je bilo sjajno (sustav), a uslijed (ne)važnosti natjecanja Dalić je imao i tu privilegiju promijeniti „ono lošije“ te isprobati druge opcije. Dao je tako od početka priliku čak petorici novih igrača. Nisu svi zamijenjeni „otpali“ zbog loše predstave u Lisabonu, već je Dalić promjenom otvoreno pokazao da poštuje širinu novog hrvatskog rostera te da vjeruje u Matanovića, Sučiće, Pjacu i ostale.

Ne treba pretjerivati s hvalospjevima nakon osvojena 3 boda u dvije 7/10 ozbiljne utakmice, ali zaista je jako puno pozitivnih stvari koji su donijeli nova „Dalićeva vizija“ i novi sustav. Sloboda koju Gvardiol ima u kreaciji i distribuciji, kvalitete Šutala koje maksimalno dolaze do izražaja, stil koji savršeno odgovara i Sosi te Juranoviću pa i Stanišiću koji će se vratiti. Novi Kovačić na šestici koji je očito savršen nogometaš, razigrani kapetan Modrić te vizija sustava koji bi trebao nagrađivati naše sjajne skakače poput Budimira, Pašalića pa i Matanovića.

Neću trošiti riječi na individualnu analizu sinoćnje utakmice, svi smo zasigurno vidjeli to sličnim očima. Prije Portugala sam pisao da je Modrić i dalje naša najbolja opcija na toj poziciji te da su deplasirane priče kako treba na klupu, ali da je to potencijalno i veliki problem za budućnost. Kapetan je eto na 39. rođendan još malo odgodio priče o budućnosti te nam pokazao da je jedan od zaista istinskih velikana ove igre. Bravo, kapetane!

Hrvatska je nakon dvije utakmice Lige nacija u savršenoj teoriji puno toga dobila, Dalić je imao dovoljno hrabrosti probati s nečim novim i to mu se čini se vratilo stostruko. Uz novi sustav, došli su i novi igrači, a oni su na malom uzorku pokazali karakter i klasu, ali i neočekivanu zrelost. Matanović je zaista nevjerojatna priča te sada Dalić ima slatke muke u toliko osporavanom hrvatskom napadu. Palac gore i za Jakića, Petra Sučića te Pjacu, kao i za povratnika Ćaletu-Cara koji bi u sustavu s tri također mogao pronaći „najboljeg sebe“.

Na kraju treba zaključiti da i dalje nije vrijeme za nikakvu euforiju, ali sada su optimizam i nada dobili pravo pokriće u viđenom. Dalić je u određenim odlukama pokazao zrelost i on je ključna figura koja će ovu Hrvatsku provesti kroz procese djelomične smjene generacija. Vizija u novi sustav je tu pred nama i tek je uspješno treba implementirati. Kako svakoj ideji treba vremena tako će trebati i ovoj Dalićevoj i samo se možemo nadati da od nje neće odustati. Početak je sasvim zadovoljavajući, Hrvatska je na pravom putu!