Došao je tiho, kroz vrata za poslugu, a kao nitko tako brzo postao je maksimirska - legenda...

Zoran Mamić je spakirao kofer, njegov brat Zdravko ga je čekao pod križem, a Damir Krznar je pružio ruku Joseu Mourinhu. Nije ga zagrlio u kravatu kao Krznarov nekadašnji suigrač, ali je na travnjak, a da toga nije bio svjestan, kao što to nikada nitko i nije, poslao Mislava Oršića. U ludoj noći igrač s plavim brojem 99 će te večeri bezuvjetno priskrbiti status – Dinamove legende.

A ista ta legenda kaže da je samo Stjepan Lamza, u noći svoje najveće sreće, ali i tuge odigrao još bravurozniju utakmicu. Bila je to 1967. godina, a protivnik Eintracht iz Frankfurta. Suigrači su ga nosili na rukama, a one se nakon te pobjede toliko proveselio da je pao s balkona i gotovo izgubio život. Te noći je definitivno izgubio karijeru.

Tottenham je u Maksimir stigao s 2:0, a da je to, kako je znao Ćiro Blažević reći – najgori rezultat ispostavilo se u trenucima kada je Mislav Oršić odlučio biti – heroj! Sat vremena je to bila prava bitka, a onda je postala bajka. Prvi gol 62., pa ludi lov po drugi. I Oršić ga je zabio u 83. za produžetke. A u 106. je pokazao da nije običan igrač. Postigao je hat-trick kakav se dogodi jednom u životu. Ne samo da je zabio sva tri gola i tako ispisao povijest, već je i bez toga bio jedan od najboljih na terenu. Uz sedam udaraca, od kojih su četiri završila unutar okvira gola, Oršić je također upisao i pet uspjelih driblinga te četiri uspješna defenzivna starta na loptu. Da, odigrao je utakmicu za – 10!

U Maksimirskoj 128. igrali su Franjo “Mara” Wölfl, Draža Jerković, Slaven Zambata, Drago Vabec, Velimir Zajec, Marko Mlinarić, Zlatko Kranjčar, Zvone Boban, Davor Šuker, Robert Prosinečki, Luka Modrić, Eduardo da Silva, Mario Mandžukić i mnogi drugi, odreda bolji nogometaši od Mislava Oršića. Ali baš nitko nije uspio u jednoj noći donijeti tako veliku pobjedu. I priskrbiti si mitski status.

Mislav Oršić se na svom putovanju nije vozio prvom klasom luksuznog aviona, nekad niti ekonomskom, on je znao i ‘vlakom’ i ‘autobusom’ doći do Maksimirske 128. Inter Zaprešić, Spezia, Rijeka, pa posudbe u Celju i korejskom Jeonnam Dragonsu, koji ga je kupio. Pa Changchun Yatai i Ulsan Hyundai. I zrele godine za nogometaša, ali Mislav, koji je igrao i u Grabi na Trešnjevki i probijao se po zagrebačkim kvartovima trebao je četiri dobre godine da pokaže da je nekad sporiji put na koncu i uspješniji, nadasve slađi.

Odigrao je 214 utakmica, zabio 91 gol, osvojio sedam trofeja, bio je član momčadi koja je nakon četiri desetljeća donijela Dinamu europsko proljeće. Njegovi su golovi uglavnom bili lijepi ili prelijepi, njegov doprinos ogroman. Postigao je puno presudnih golova, ali je svojim lavovskim srcem i borbom uspio u konsenzus dovesti sve Dinamove navijače koji su ga jednostavno i bezrezervno – zavoljeli.

Ispod svih tih zastava
Što vijore svud oko nas
Ne postoji mjesto gdje mogao bi stati
Visoko dignuti ruke

Hvala za četiri nezaboravne godine! Odlazi Mislav Oršić, Dinamov šal od svile…