Imaju stanovnika kao pola Zagreba, deset klubova, bez infrastrukture, a igrali su ozbiljan nogomet. I pritom bili - simpatični

Argentinski nogometni izbornik Lionel Scaloni bio je vidno potresen nakon šokantnog susreta koji je ujedno bio i njegov jubilarni, 100. meč na klupi Albicelesta.

“Čestitam našim protivnicima nogometašima Zelenortskih otoka, kad kažete da nema lakih protivnika… danas su pokazali da su velika momčad”, izjavio je Scaloni za TyC Sports odmah nakon utakmice.

Ispred njega se loptala momčad iz zemlje, za koju, kladio bih se bez problema, mnogi nikada nisu čuli. I ne bi na zemljopisnoj karti mogli pronaći. I nisu su tu našli slučajno, natjerali su jednu od najvećih reprezentacija u povijesti da se napne do krajnjih granica da bi prošli dalje.

Država s tek nešto više od pola milijuna stanovnika, smještena usred Atlantskog oceana, napravila je nezapamćeno sportsko čudo. Danas, nakon što su se slegli dojmovi s Mundijala, njihova priča o Davidu i Golijatu ostaje upisana u anale svjetskog nogometa. Ova momčad, sastavljena uglavnom od igrača iz drugih i prvih liga Portugala, Nizozemske i Španjolske, funkcionirala je kao obitelj.

Prvo ime je vratar Vozinha dokazuje da nikada nije kasno za snove. Poznat je kao jedan od najboljih trenera odbojke na pijesku. Profesionalnim se nogometom počeo baviti tek u 25. godini života (2012. godine), što je iznimno kasno za vrhunski sport. Prije nego što je postao profesionalac, radio je kao električar i vozač autobusa kako bi preživio. Nakon toga je uslijedila nomadska karijera bez velikih klubova i glamura: branio je u Angoli, na Cipru, u Moldaviji, Slovačkoj te u drugoj portugalskoj ligi (GD Chaves). Trenutačno je na prvenstvo stigao kao slobodan igrač, bez ugovora s ijednim klubom.

Posebno su se društvene mreže naklonile 40-godišnjem Vozinhi. Na Redditu i drugim platformama navijači su ga nazivali “herojem prvenstva”, “najvećom pričom Svjetskog prvenstva” i vratarom koji je “natjerao svijet da zapamti gdje su Zelenortski Otoci”. Mnogi smatraju da bi, unatoč godinama, zaslužio ugovor u jačoj ligi nakon turnira života.

Izbornik Bubista nakon ispadanja nije skrivao ponos. Poručio je kako njegovi igrači nisu svijetu pokazali samo kvalitetan nogomet, nego i identitet svoje male otočne države. “Dali smo sve od sebe i učinili to hrabro”, rekao je, naglasivši da je reprezentacija dokazala kako i najmanje nogometne zemlje mogu ravnopravno parirati najvećima

Najbolji dokaz njihove jedinstvene kemije je kultna priča braniča Roberta “Pica” Lopesa. Rođeni Irac primio je prije nekoliko godina poruku tadašnjeg izbornika na LinkedInu. Isprva je mislio da se radi o internetskom spamu na portugalskom jeziku, a nekoliko godina kasnije našao se u situaciji da u šesnaestini finala Svjetskog prvenstva čuva ponajboljeg igrača svih vremena. Netko će reći da su odigrali četiri remija i ispali. I Italija je 1982. prošla dalje s tri remija, igrala negledljiv, ali funkcionalan nogomet i postala prvakom svijeta.

Deset klubova, sa skromnom infrastrukturom, gotovo bez ozbiljnije ideje kako da razvijaju nogomet pronašli su put do najveće nogometne smotre. Tu su bez ikakve konkurencije postali najsimpatičnija momčad i parafrazirat ću onu posprdnu rečenicu, u ovoj prigodi ipak meni prispodobivu – da sam od malih nogu navijao za Zelenortske otoke.