Joško Popović, nekadašnji golgeter i jedan od najboljih napadača, ali i strijelaca u povijesti HNL-a. Bio je najbolji strijelac HNL-a u dresu Šibenika, a ukupno je četvrti na vječnoj ljestvici strijelaca s čak 111 pogodaka. Najbolji je strijelac lige ikada, a da nije igrao ni za Hajduk ni za Dinamo.

Malo je u HNL-u bilo klasnih napadača, napose onih koji su igrajući u klubovima izvan velike četvorke zabijali golove kao na traci. Jedan od njih je i Joško Popović (59), istinska legenda domaćih travnjaka. Sa 111 postignutih golova Popović drži 4.mjesto na vječnoj ljestvici najboljih strijelaca HNL-a. Ispred su samo Krstanović (123 gola), Igor Cvitanović (126) i nedodirljivi lider Vugrinec (145).

Lineker iz doline Neretve dugo je već izvan nogometa, ali ne i sasvim odvojen od zbivanja u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Rijetko je međutim u medijima, i bilo mu je baš drago kada smo ga nazvali za komentar lude završnice HNL-a.

“Dugo se nismo čuli, ni vidjeli… Lijepo je da ste me se sjetili” – dočekao nas je raspoloženi Joško, kojeg smo nakon prvog njegovog pitanja „Kako je u Šibeniku“, odmah u glavu pitali koga vidi kao novog prvaka Hrvatske.

“Po meni Rijeka sve drži u svojim rukama, računica je jasna. Ako dobiju obje utakmice bez obzira na učinak Dinama titula ide na Rujevicu. Mislim da neće propustiti tu priliku” – smatra negdašnji topnik.

Pitanje prvaka vjerojatno će se rješavati ovaj vikend na Poljudu, kada vodeća Rijeka ide na noge Hajduku.

“Ako Riječani dobiju na Poljudu ne vjerujem da će u zadnjem kolu kiksati i propustiti tu šansu koja im se pruža. Međutim, neće im biti lako u Splitu, dolaze između dva ogleda u finalu Kupa, bit će sigurno malo umorni od toga, a nemaju baš preširoki roster. Istina, leži im Hajduk, zadnjih godina najčešće prolaze dobro na Poljudu, i ove sezone su uspješniji, nisu ni jednom poraženi od Splićana, izbacili su ih iz Kupa.

Očito im leže. Ali, nemojte misliti da će Hajduk tek tako odigrati taj dvoboj. Bez obzira što su remijem protiv Gorice realno izgubili nade za titulu, da su psihološki pali, igrat će punom snagom. Ima tu i rivalstva, želje za revanšom…Ne vjerujem da će neke priče o kalkulacijama tu igrati ulogu. Igraju kod kuće, pobjedom i oni ostaju u igri još… Svašta se još može dogoditi u 180 minuta.”

Iako Rijeka ovisi samo o sebi, mnogi ipak kao favorita u utrci vide Dinamo?

“Dinamo neće kiksati do kraja, Lokomotiva i Varaždin su protivnici po mjeri rekao bih. Pobjedom za koju ne sumnjam da će biti nad Lokomotivom stavit će određeni pritisak na Riječane, a vidjeli smo ove sezone da sve momčadi iz vrha imaju tada problema.”

Kako je Joško vidio generalno ovu HNL sezonu?

“Nikad neizvjesnija, mnogi su smatrali da će Dinamo biti broj 1, uz Hajduk, ali Rijeka je sve iznenadila. Ugodno. Pa i mene, kada vidimo koga su sve prodali ove sezone, od Galešića, Smolčića, Hodžu, Pašalića, Ivanovića, Frigana, znači okosnicu momčadi, samo golmana nisu, a na 2 kola prije kraja su u borbi za oba trofeja. Svaka im čast, iako zadnje vrijeme ne igraju nešto uvjerljivo, lijepo, ali pobjeđuju, što je za njih najvažnije. I, ako osvoje oba trofeja to će biti baš ogromno iznenađenje, ali bilo bi sasvim zasluženo.”

Dinamo je prolazio katarzu, ali je tu, čeka krivi korak Rijeke da opet podigne trofej?

“Da nisu imali problema s ozljedama najboljih igrača  kroz sezonu ne vjerujem da bi tako oscilirali. Dinamo ima kvalitetu, imaju taj pobjednički mentalitet i kada se sjetimo gdje su bili prije 5-6 kola, svi su ih otpisali u borbi za naslov, a onda su u derbiju na Poljudu pokazali taj svoj gard.”

I na kraju u toj borbi stižemo do Hajduka, koji je najveći gubitnik završnice sezone?

“Imali su sve u svojim rukama, i onda su u 6 kola osvojili 3 boda. Ponovila im se prošla sezona, nešto se tamo događa. Žao mi je zbog toga, u Splitu ima toliko dobrih, iskusnih nogometnih djelatnika, bivših igrača, legendi kluba koji znaju kako se osvajaju titule, i koji bi mogli pomoći Hajduku. Ovako očito ne ide, nešto moraju promijeniti.”

Popović je bio vrstan strijelac, lisica, što bi Englezi rekli Fox in the box, malo je takvih golgetera još na našim travnjacima. Ipak, vidi li u nekom od aktualnih igrača naših klubova napadača takvih karakteristika?

“Pa, nema baš izrazitih napadača, klasičnih špica „devetki“ koji bi zabili 20-25 golova. Više-manje sve su to igrači koji igraju na više pozicija. Meni se sviđa Fruk, koji je baš takav profil polivalentnog igrača, Livaja zna zabiti iz svih pozicija, Santini je tipični centarfor ali u Šibeniku igra sve, puno radi za momčad, i sigurno se jako troši pa pati realizacija…”

A tvoj „zemo“ iz doline Neretve Bruno Petković?

“Bruno je odličan igrač, dugo je već u Dinamu, možda se malo i zasitio, ali ozljede su ga omele ove sezone, ne znam točno o kojoj se ozljedi radilo ali dugo ga nije bilo, i falio je baš puno. Koliko znači Zagrepčanima vidjelo se u derbiju kada je u 45 minuta poljudskog susreta bio ključan igrač u pobjedi Dinama.”

Joško Popović u svojoj karijeri igrao je u matičnom Neretvancu iz Opuzena, u Veležu, Zagrebu u dva navrata, Šibeniku, Linzu, Kamen Ingradu. Ima 1 nastup za reprezentaciju Hrvatske, 1994. u prijateljskoj utakmici protiv Slovačke u kojoj je zabio gol…U 336 nastupa postigao je 122 gola. Iako je na Šubićevcu proveo samo dvije sezone, Šibenik se Opuzencu zavukao pod kožu, i sa puno emocija govori o tim danima.

“U Šibeniku samo bio svega 2 godine, ali kao da sam bio 10. Puno ljudi misli da sam ja Šibenčanin, i za taj klub, grad, te ljude me vežu najljepše uspomene. Stekao sam puno prijatelja s kojima sam i dalje vezan. Za 80.rođendan kluba zvali su me u šibensko Kazalište na proslavu, kao jedinog igrača koji nije iz Šibenika, što nešto znači…Ima nešto u vama Šibenčanima, nešto što vas razlikuje od drugih ljudi iz Dalmacije, svoji ste, ne date na sebe, imat izraženi dišpet, i to me odmah privuklo.”

Joško nam je još jednom ponovio kako je nakon Zagreba trebao završiti u Hajduku, ali izabrao je Šibenik. I pokazalo se to kao dobar potez jer je u sezoni 1998/99. bio najbolji strijelac HNL-a (21 gol).

“Uz Hajduk u igri je bio i Tirol koji je tada bio prvak Austrije. Zvali su me ljudi iz Šibenika, i prihvatio sam njihov poziv. Došao sam kao iskusan, gotov igrač, pojačanje i očekivali su da ću davati golove u svakoj utakmici. Međutim, u prvoj sezoni zabio sam samo 9, bili su malo nezadovoljni vjerojatno, i želio sam pokazati tim ljudima da nisu pogriješili. U drugoj sezoni u dresu Šibenika zabio sam 21 gol, imali smo odličnu momčad, karakternu.

Sjećam se da smo 3 kola prije kraja regularnog dijela, prije dijeljenja lige bili posljednji, a čekali su nas ogledi protiv Hajduka, Osijeka i Zadra. Dobili smo Hajduka na Šubićevcu, Osijeka također, u Stanovima remizirali, na kraju smo bili 2.iza Rijeke u Ligi za ostanak. Šteta da nismo zadržali tu ekipu, malo se pojačali jer bi iduće godine bili pri vrhu. Nažalost, čini se da je to sudbina Šibenika. Uvijek su neki problemi, uglavnom financijski, i prava je šteta da je tako. Jer kažem Šibenik je klub koji ima tradiciju, navijače, ljude kojima je stalo do svoga kluba.

Evo, sada opet 30 godina poslije, Šibenik se i dalje koprca u borbi za ostanak, nikako da se stabilizira i krene naprijed. Valjda će se to dogoditi jednom” – kazao nam je Joško, koji se nakon nogometnog umirovljenja bavi poljoprivredom i turizmom u rodnom Opuzenu, uzgaja mandarine, bavi se iznajmljivanjem apartmana…Ide mu dobro, baš kao na zelenim travnjacima na kojima je stekao status legende HNL-a…