Mi smo peti u HNL-u, to je jednostavno nedopustivo

Predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić gostovao je u programu Radio Splita te se dotaknuo aktualnih tema.

– Najviše bih volio da nisam tu. Došao sam jer se ne skrivam. Predsjednik kada govori trebao bi nešto reći, a ja bih se mogao jedino ispričati. Mogao bih reći da me sramota gdje smo i gdje se nalazimo. Već sam 45 dana tu i čini mi se da je dovoljno loše da bi trebalo krenuti na bolje. Volio bih da su nas igrači malo više razveselili i da su zaželjeli sugrađanima malo ljepši Božić i da ja ne moram pričati, ali nažalost to se nije dogodilo. Vrlo sam pozitivan, otvoren, znam da će biti bolje. Imamo cilj, htio bih u vrijeme blagdana vratiti nadu navijačima koji željno iščekuju boljeg Hajduka. Došli smo do toga da želimo da nismo peti. Umjesto da se borimo za prvo mjesto. Svi misle da ne može gore, može uvijek gore. Utakmica s Rijekom je bila prekretnica. U tom momentu imaš situaciju da sve krene u drugom smjeru. Da smo dobili Rijeku, vjerojatno bi bilo drukčije u Varaždinu, ali bi problemi ostali – rekao je Jakobušić, a zatim se dotakao prijelaznog roka.

– To najviše zanima i ljude u klubu. Vrlo sam diskretan i unutar kluba. To ću ostaviti za nas. Imam dvojbe, isto kao i svi. Ali ne u kojem smjeru i kako. Možemo razgovarati o gospodinu Keku, gospodinu Biliću, gospodinu Juriću, gospodinu Leki. Svi očekuju trenere takvog kalibra. Kada bi došao netko lošiji od njih bilo bi razočaranje. To je jedan pritisak, ali ne želim pogriješiti. Ne mogu reći konkretno tko će biti trener. Dvije su mogućnosti. Prva je da odmah dođe trener kojeg svi skupa želimo. Ne toliko što nam treba. Ne treba nam za ovu godinu, ali nam treba za sve ostale. Volio bih trenera za četiri godine. Imamo još 22 utakmice, imamo Kup. Nažalost, nama je cilj i ambicija ući u Europu. S time se možemo zadovoljiti još ovu godinu. Niti ja imam vremena, niti Hajduk. Na ulazu u vaš studio mi je zaštitar rekao da potjeram sve. Nije stvar samo toga. Stvar je mentaliteta. Ušli smo u apatiju kao klub. Mi imamo veliki utjecaj i na raspoloženje ljudi u gradu. Puno je veća uloga nego što se možda vidi. Treba raditi na tome. Kao što je sad loše, tako će se i okrenuti. Pitanje je hoće li se okrenuti u prvom, trećem ili šestom mjesecu, ali sve radimo da se to okrene.

Kakva je situacija s pozicijom sportskog direktora?
Ja biram ne samo suradnike, već cijelu vertikalu. Bit će puno promjena unutar kluba. Sportskog direktora ćemo izabrati onog trenutka kada budem vjerovao u njega. On mora vjerovati u ono što pričam. Neki odmah odbiju, neke je teško dovesti, a neki koji dođu znaju način funkcioniranja. Kada budemo imali ime za trenera i sportskog direktora onda ćemo ga objaviti. Nemojte misliti da sam ovo priželjkivao. Volio bih da to bude do kraja godine. Ako ne bude, bit će početkom nove. Vrlo je bitno u novu godinu ući s očekivanjima, nadom, kao na kompjuteru stisnuti clean start. Došao sam ovdje nešto napraviti i siguran sam da će tako biti. Imam vjeru u Hajduk. Zajedništvo svih, pozitiva, vjera… Puno je ovdje teorija zavjere i puno će nam njih zakačiti nogu kada dođemo blizu jer je takvo podneblje. U tom trenutku klub se mora tome oduprijeti unutarnjim resursima. Imao sam dvije godine problema u Jugu. Kada nemaš uspjeha svakome smetaš. Ali, kada se dogodi uspjeh, onda je sve u redu. Problem je što 93% ljudi u klubu nije ništa osvojilo. Moje je da probudim to – zaključio je Jakobušić.