Borba za naslov prvaka u SHNL-u došla je do usijanja te prvi put nakon 30 godina zadnje kolo nudi bitku čak tri kluba za konačni cilj. Rijeka, Dinamo i Hajduk i dalje imaju veće ili manje šanse uzeti pehar, a pravi čovjek za prokomentirati ludo prvenstvo je baš sudionik onog posljednjeg slučaja iz 1995. godine. Dinamovac koji je Hajduku donio jedinu dvostruku krunu u povijesti te uz Čopa (87) najbolji strijelac u povijesti HNL-a koji je igrao i zabijao za oba najveća hrvatska kluba, Renato Jurčec.

Rijetki se mogu pohvaliti da su igrali za dva najveća hrvatska nogometna kluba, Dinamo i Hajduk, a samo se jedan čovjek može pohvaliti da je s oba kluba u samostalnoj Hrvatskoj osvojio dvostruke krune. Ujedno je i naš današnji sugovornik i najbolji strijelac u povijesti HNL-a, a da je neke od golova zabio baš u dresovima Hajduka i Dinama (uz Duju Čopa, 87 obojica). Nitko drugi od njegovih susjeda s liste TOP 10 strijelaca u povijesti nije imao tu čast.

Renato Jurčec je cijelu svoju karijeru proveo u HNL-u te je i dalje rekorder te jedini rasni strijelac koji je zabijao u čak 11 različitih prvenstvenih sezona zaredom. Svojih 87 pogodaka rasporedio je u dresovima Zagreba (17), Inkera (23), Hajduka (19), Dinama (8), Cibalije (5) te Slaven Belupa (25), a odigrao je impresivne 244 utakmice u najdražoj nam ligi.

S obzirom da je kao dinamovac svojim golovima pomogao donijeti Hajduku jedinu dvostruku krunu u HNL-u te mitske sezone 1994./95. te da je sudjelovao u posljednjem prvenstvu u kojem su se tri kluba u zadnjem kolu borila za naslov, pravi je sugovornik za prokomentirati aktualnu sezonu SHNL-a, ali i prisjetiti se kako je to izgledalo prije 30 godina.

Uhvatili smo ga dok odmara u sunčanom Senju, a na početku razgovora sam je dao viđenje aktualne SHNL sezone:

“Neizvjesnost koja ipak daje određenu čar, nešto na što nismo često navikli zadnjih 20 godina. Imao sam čast u Koprivnici uživo gledati i prvu utakmicu finala Kupa. Razne su tu sada kombinacije, dva kiksa protivnika čak i Hajduku daju izglednu šansu da uzme naslov. Slična je situacija kao prije 30 godina kada je u zadnjem kolu tada snažni Osijek dolazio na Poljud, Osječani su i dalje imali matematičke šanse za naslov pobjedom. Da je Hajduk kiksao, Dinamo bi bio prvak jer je slavio u Šibeniku tako da eto trebali smo čekati čak 30 godina da se ponovi sličan scenarij.”

“Dalo bi se tu dosta pričati o kvaliteti nogometa, za mene kao dinamovca koji je osvajao trofeje s Hajdukom, najviše naslov ipak zaslužuje Rijeka”, tvrdi Jurčec pa objašnjava “Đalović radi sjajan posao s momčadi koje je ipak deficitarna kvalitetom, ali i financijama Hajduku, a posebno Dinamu. Riječani imaju kadar koji je gladan uspjeha, novaca jer ipak u nisu toliko situirani kao igrači dva najveća kluba, igrači grizu i to se sada vraća Rijeci. Najveće zasluge definitivno ima Đalović koji u svojoj prvoj samostalnoj trenerskoj sezoni izvlači maksimum iz momčadi. Rijeka je definitivno zaslužila naslov, a Hajduk i Dinamo su ispod svake razine i kvalitete nogometa, ali i odnosa prema sportu te klubu u kojem igraju.”

Krenuli smo onda putem nekih ljepših vremena te Jurčeca upitali kako je u siječnju 1995. kao igraču Intera iz Zaprešića bilo doći na Poljud i u svlačionici zateći velikane poput Štimca, Asanovića, Vulića i ostalih. Dinamovac u srcu, a dolazi se za Hajduk baš protiv Dinama boriti za dvostruku krunu.

“Tu jesen bio sam najbolji strijelac lige u dresu Intera i onda sam dobio poziv Hajduka. Katalinić je inzistirao da me treba i na tome sam mu i dalje jako zahvalan. Baš smo se sad okupili na toj 30. godišnjici velikog četvrtfinala Lige prvaka i žao mi je što tu obljetnicu nije organizirao Hajduk već Slobodna Dalmacija. To je zbog svojevrsnog antagonizma nekih od tih igrača i sadašnjeg vodstva kluba”

Jurčec upravo u tome vidi veliki problem Hajduka posljednjih godina.

“Odnos Hajduka prema svojim legendama je van svake pameti, kao da se ja kao dijete odreknem svojih roditelja koji su me napravili ovim što jesam. To je problem koji Hajduk mora riješiti. Uvijek volim doći u Split i prisjetiti se ulice gdje sam živio te sresti suigrače, ali prije svega prijatelj s kojima sam igrao godinu i pol.”

Kako je Split tada prihvatio jednog dinamovca koji oblači bijeli dres?

“Nije bilo lako, moji su mi gore govorili da me neće prihvatiti jer je Dinamo ipak najveći i jedini rival. Na kraju je sve bilo idealno, prihvatili su me sjajno i Štimac i Asanović, pokojni Gabrić, gledali su me kao jednog od svojih. Bili smo tada sličnih godina (senatori momčadi i Jurčec), a mislim da sam to poštovanje i zaslužio s tih 19 golova koliko sam zabio u prvenstvu za Hajduk u sezonu i pol.”

“Dinamovac” Jurčec svojim je golovima upravo donio naslov Hajduku u tom posljednjem kolu i troboju s Dinamom i Osijekom.

“Zabio sam dva i asistirao jedan pogodak u toj 3:0 pobjedi nad Osijekom u posljednjem kolu. Fenomenalno iskustvo i slavlje na punom Poljudu. I da nisam igrao u Hajduku, nisam tip koji bi mrzio Hajduk, iako sam dinamovac. Veliki je to klub. Neshvatljivo mi je ovo što se danas događa s tim klubom, mislim da je to odraz kulture i odrastanja. Puno je tu loših razmišljanja i toksičnosti. Meni nije problem reći što mislim, na kraju sam sretan i ponosan jer sam igrao za dva najveća hrvatska kluba.”

Vjerujem da znate da ste baš vi najbolji strijelac u povijesti HNL-a koji je igrao za dva najveća hrvatska kluba, ovi iznad vas nisu imali tu čast, igrali su za jedne ili za druge.

“Nisam znao za taj podatak, ali lijepo je čuti i ponosan sam na takvu činjenicu. Lijepo je kada te nekada i drugi hvale, a ne uvijek sam sebe (haha), da se malo našalimo”

Imali ste čast i istrčati na teren u Amsterdamu, na toj velikoj utakmici četvrtfinala Lige prvaka. Kakav je osjećaj i je li taj Ajax ipak bio nepobjediv kao budući prvak Europe?

“Prvu utakmicu odigrali smo 0:0 i uvijek se nadaš bez obzira s kim igraš. Ipak, kada sagledamo objektivno, mislim da je to bilo blizu nemoguće misije. Po meni najveća europska momčad ikada uz možda ovu Barcelonu kasnije koju je vodio Guardiola. Van der Sar, Blind, Reiziger, braća De Boor, Rijkaard, Litmanen, Kluivert, Overmars, Seedorf, Davids… Strašna ekipa i izuzetna čast, čak sam imao i jednu priliku, ali je obranio veliki Van der Sar.”

Imali ste ogromnu konkurenciju u napadu, Vučević, Mornar, Erceg, Rapaić, ali ste pogocima u HNL-u odmah dokazali da ste zasluženo dovedeni. Imali ste čast sudjelovati u jedinoj Hajdukovoj dvostrukoj kruni otkako je Hrvatske. Danas se dosta u kontekstu Hajduka priča o pritisku, teškom dresu, toksičnoj sredini. Hajduk je tada upisao sedam pobjeda u sedam posljednjih kola te 12 pobjeda i tri remija u posljednjih 15. Je li tada bilo pritiska?

“Uvijek je bilo pritiska i uvijek je to Hajduk. Mislim da je sredina bila zdravija. Navijačima svaka čast, ali oni su tu da navijaju, a ne da kroje klupsku politiku. Tadašnji igrači predvođeni Štimcem ne bi sebi dozvolili postrojavanje ispred bilo kojih navijača. Mislim da bi radije dobili batine nego plesali kako navijači sviraju. Ljudski odnosi su bili zdraviji. Dinama smo tada u tjedan dana pobijedili tri puta, jednom u prvenstvu te dvaput u Kupu. Tada smo pokazali da smo najbolji i da zaslužujemo sve, a Dinamo je tada bio sjajan. Takve tri utakmice te tri pobjede se nikada nisu dogodile niti će se vjerojatno više ponoviti.”

Kakva je bila podrška u to vrijeme, Hajduk je ove sezone srušio sve rekorde posjećenosti?

“Podrška je bila sjajna, nije stadion uvijek bio pun. Kada bi igrali protiv momčadi sa začelja, znalo je tu biti i oko 5 tisuća ljudi, ali bi tih 5 tisuća ljudi uvijek napravilo sjajnu atmosferu koja nas je nosila. Zašto sada ta publika “koči” igrače da igraju ispod svog nivoa kvalitete, nije mi jasno. Danas nema tog hajdučkog, uraganskog početka u kojem bi publika sama zabila prvi pogodak”

Nakon financijskih problema koji su zadesili Hajduk tijekom te sezone 95./96. prešli ste kratko u Zagreb ponovno, a onda se javio Dinama. Nakon zvjezdane momčadi Hajduka uslijedila je zvjezdana momčad Dinama, tadašnje Croatie?

“Goca Jurić i ja smo u Zagrebu u paketu otišli u Croatiju. Slična atmosfera i slična dominacija kao i u Hajduku 1995.. Imao sam čast biti dio ekipe u onom poznatom dvomeču protiv Partizana. Tu nažalost nisam igrao jer su prednost imali Viduka i Cvitanović, a ja bi ulazio kad njih nije bilo. Uvijek je ljepše kada sam sudjeluješ u sjajnim uspjesima, u Hajduku sam ipak više igrao i zabijao, ali je i ovo bilo odlično iskustvo. Znala se hijerarhija, znala se okosnica momčadi”

Važno je ipak imati i takvog asa s gotovo 100 golova u ligi da može ući i riješiti utakmicu, Hajduk na primjer ove sezone nije imamo nikakvu napadačku opciju uz Livaju.

“Tako je, što se tiče Hajduka, mislim da je bilo logičnije ostaviti Antunovića i staviti ga ispred Trajkovskog jer bi učinak sada bio isti ili bolji, a iduće godine bi imao i možda top igrača.”

Nakon Dinama, Cibalia, Inter i Slaven Belupo. Kako je izgledalo mitsko finale Kupa 1999. protiv Osijeka? Je li Cibalia tada uopće imala šanse na terenu s obzirom na događanja van terena?

“Odmah se znalo sve, nismo imali nikakve šanse. Kada se vidjelo tko sudi i kako se sve to odvija na terenu, ubije te u pojam. Dva isključenja, gol u nadoknadi. Bilo je to baš ružno.”

Rekorder ste HNL-a po broju sezona u kojima ste zaredom postizali pogodak u ligi, čak njih 11. Teško će se to danas ponoviti s obzirom da igrači ipak više teže inozemstvu. Nekada je uz vaše ime na listi vječnih strijelaca stala brojka 87, sada je to 85, što se dogodilo s ta dva ukradena pogotka?

“Došao sam do zaključka da je to krivotvoreno. Neću nikoga imenovati, ali nismo ludi, sve je zapisano i snimljeno. Netko se jako potrudio, dva igrača su bila iza mene i ne igraju već 20 godina, a sada su ispred mene. Ali dobro, ako je njima to toliko bitno, neka im ostane. Drago mi je da je netko iz medija to primijetio jer su meni dva gola nestala i ja to znam već dvije godine. Ne da mi se s tim zamarati, netko je očito htio biti u vječnih top 10, nema veze.

Idemo malo i na sadašnjost, tko vam se kao rasnom strijelcu najviše sviđa od današnjih napadača i koga bi usporedili s mladim Jurčecom?

“Livaja mi je zasigurno broj 1, nema tu spora. Najbolji je igrač lige i velika šteta što je završilo s reprezentacijom tako kako je završilo. Mogao je sigurno dati veliki doprinos još nekoliko godina. Meni se dopada i Kulenović, ima okomitost koju volim. Malo teže zabija golove, ali dosta se on potroši. Nema svježine kada dođe u završnicu, ali zabio je itekako ključne golove za Plave.

Ja nisam bio baš klasična devetka, nisam imao tu dozu egoizma. Svi su sa mnom voljeli igrati, znali su da ću ih iz trka pogoditi ‘u trepavicu’. I Erceg u Hajduku i Dodik u Slavenu. Uvijek sam prvo gledao na asistenciju. U jednom intervju su Katalinića pitali zašto igraju Erceg i Jurčec, a ne Mornar i Rapaić. On je rekao ‘zato što oni zabijaju golove”

A tko je najsličniji vama?

“Ako bih morao jednog rekao bih Mateo Lisica. Ima tu prodornost i brzinu, teško mi je to ovako na prvu. Sjajan igrač i mislim da je zaslužio priliku u Dinamu, dosta se već o tome pisalo”

Idemo sada na ono što ljude najviše zanima, aktualna sezone HNL-a. Je li kvaliteta nogometa najlošija ikada ili je porasla kod ovih “manjih” ekipa. Što se to dogodilo ove sezone pa i dalje imamo borbu za naslov kolo prije kraja?

“Mislim da se kvaliteta nogometa digla, ali samo kod ovih ekipa sa začelja i sredine ljestvice, a na vrhu je to loše. Klubovi u borbi za naslov bi trebali igrati uvjerljivije i osvajati više bodova, sve se to ove sezone neočekivano izjednačilo”

Dinamo krenuo furiozno s četiri pobjede u prva četiri kola i ulaskom u Ligu prvaka, gdje je onda zapelo?

“Dinamu je svake sezone otegotna okolnost to igranje Europe, ali ove sezone se to posebno osjetilo. Izgledalo je kao da se igrači prečesto čuvaju u nekim utakmicama. Dinamu je nedostajalo konstante, puno su se čuvali, ali i ozljede su ih malo uništile.”

Rijetko se u HNL-u dogodi ono što ste vi uspjeli te 1995. godine, da igrač dođe iz takozvane “male momčadi” u Hajduk ili Dinamo te onda nastavi dominirati i igrati slično kao i prije. Zadnji primjer je Šego kod Hajduka, ali ima ih koliko hoćete u dva najveća kluba.

“Idemo uzeti primjer Šege, igrao je u Varaždinu, većina lopti je išla na njega, imao je tu određenu sigurnost i podršku. Kada dođeš u Hajduk, tu je ipak puno kvalitetnijih igrača na sličnom ili višem nivou. Ako ne kreneš dobro, ako te navijači ne podrže na pravi način, ako ne osjećaš podršku, onda se dogodi taj pad i ispada da Šego i mnogi drugi nisu dali onoliko koliko se očekivalo i koliko su ‘morali”.

Dinamo više ne pobjeđuje lagano, devet poraza od svih momčadi u ligi osim Šibenika i Varaždina. Što je najveći problem ove momčadi i kako kao trener vidite na česte trenerske smjene, Dinamo su vodila čak četvorica trenera ove sezone?

“Ako se u županijskoj ligi promijene četiri trenera to nije dobro i ne može donijeti se napraviti ozbiljan rezultat. Pogotovo u Dinamu koji si to nije smio dopustiti. Mišljenja sam da prvo Bišćan pa onda i Jakirović nisu dobili prave šanse, smijenjeni su prerano. Loši su to potezi uprave, na kraju krajeva to je i rezultat pokazao. Boban će to vjerujem promijeniti i klub će usmjeriti prema pravom putu”.

Rekli ste da Rijeka zaslužuje naslov najviše odmah na početku, Mišković je smanjio ulaganja, prodavao igrače, kako to objasniti? Kako gledate na taj fenomen Rijeke?

“Sve je jednostavno, u Rijeci se zna tko je gazda i zato stvari funkcioniraju. Svidio mi se način na koji je Mišković odgovorio na napade navijača oko prodaje glavnih igrača, jednostavno treba isplatiti plaće i novca je toliko koliko je, a u tim uvjetima radi se sjajan posao”

Može li u konačnici jedan “manji klub” (budžetom i po broju navijača) jednog šefa pobijediti dva velika, narodna kluba?

“Nogomet je toliko interesantan baš zbog toga. Objektivno slabija Rijeka u odnosu na Hajduk i Dinamo se sada nametnula i ovisi sama o sebi”.

Kako vam se sviđa ostatak lige osim tri momčadi u borbi za naslov. Tko vam se najviše svidio te koga bi voljeli vidjeti u europskim kvalifikacijama?

“Kako sam igrao u Slavenu tri godine, najviše bih volio da na kraju to bude Belupo. Igrao sam s Kovačevićem i napravio je sjajan rezultat. Istra igra fenomenalno, Varaždin je čvrst. Sve tri momčadi su ugodno iznenadile.

Mislite li da će vaš bivši suigrač Kovačević malo rotirati i čuvati momčad za uzvrat finala Kupa ili će s najjačim snagama odmah i u prvenstvu na Rujevicu?

“Ići će obje utakmice najjačim sastavom. Pokušat će odmah kroz prvenstvo osigurati Europu i ne smije se kalkulirati. Uvijek se ide na 100%, nema tu kalkulacija. Ljute me priče o dogovoru koje se provlače kroz medije, toga zaista ima jako malo ili uopće nema, svi ti momci daju sve od sebe u svakoj utakmici”

Tko vam se kao treneru svidio najviše od ove trojke koja se istakla, Carević, Garcia i Kovačević? Kako će se snaći ako dobiju priliku u Hajduku i Dinamu?

“Treneri su sigurno pokazali kvalitetu i mogu uspjeti u velikom klubu. Ali istaknuo bih da je ipak daleko najvažnija igračka križaljka za iduću sezonu. Trener je bitan, ali bez dobro posložene, kvalitetne momčadi ne možeš ništa. 

Kako ste vidjeli sami dolazak Gennara Gattusa, potez Nikole Kalinića da ga dovede u jednom teškom trenutnu na prijelazu sezone, kada je momčad trebala disciplinu? Vidite li uopće bilo što pozitivno kod talijanskog stručnjaka?

“Gattuso se ipak još nigdje nije etablirao kao ozbiljni trener. U tom trenutku njegov dolazak imao je smisla, ali genetski kod Dalmatinaca i Hajduka nije taj da se igra takav defanzivni nogomet orijentiran samo na jednog igrača. Igrao je nekakve taktičke igrice i često se povlačio, a Hajduk tako ne smije igrati. Bijeli moraju igrati napadački. Bilo bi sjajno da imaju kostur od sedam ili osam domaćih igrača uz još par pojačanja sa strane i to bi trebao biti temelj pravog Hajduka”.

Je li Gattuso ipak najveći krivac, osjećaj je da bi bilo tko od nas stavio igrače na svoje najbolje pozicije i da bi to bilo dovoljno za naslov?

“Mislim da je, da je Hajduk smijenio Gattusa prije pet ili šest kola, sada bi slavili naslov prvaka. Da je bilo tko došao umjesto njega. Svaka čast njemu na njegovom duhu, poklonima igračima i toga što će se odreći “otpremnine” za sporazumni raskid ugovora, ali nogometno nije bilo dobro.”

Je li Hajduk svojom igračkom kvalitetom mogao i morao bolje, gdje je najveći igrački problem ove momčadi?

“Najveći problem je vezna linija, tu su uglavnom igrali slični tipovi igrača, “nepokretni”, bez tempa. Rakitić i Krovinović. Zanemarili su Pukštasa kojem su smanjili vrijednost, trebali su ga više forsirati. Uz to su jako razočarala i krila koja apsolutno ništa nisu dali”.

Priča se da bi se Hajduk iduće sezone ipak mogao vratiti nekim od svojih legendi, tu se prije svega spominje vaše bivše suigrače Vučevića i Skoku. Je li to pravi potez za budućnost kluba?

“Definitivno, svi spomenuti su sjajni ljudi i stručnjaci. Znamo kakva je situacija s Igorom Štimcem, ali on bi za mene bio najveći dobitak. Očito je to danas nemoguće u tim odnosima. Nadam se da će svojim iskustvom legende pomoći klubu i da bi u naredne dvije ili tri sezone konačno mogao do tog naslova”.

Za kraj, kako vidite rasplet zadnjeg kola? Ima li prostora za još jedno ludo kolo puno iznenađenja ili će ipak svih troje favorita pobijediti?

“Mislim da će i Rijeka i Hajduk i Dinamo slaviti u zadnjem kolu te da će prvak biti Rijeka koja je i najviše zaslužila”

Kup? Rijeka će ako osvoji naslov doći ipak malo “opuštenija” na taj uzvrat?

“Teško je reći, Rijeka će sigurno proslaviti ako dođe do naslova i možda tu leži šansa za Slaven. Ja bih takav scenarij i volio, da Rijeka osvoji prvenstvo, a da onda Slaven Belupo osvoji Kup.”