Onoga dana kada svi u ovom gradu shvatimo da je Dinamo samo nogometni klub, ostat ćemo bez jedne institucije u kojoj po principu gemišta miješamo i mućkamo koješta, ali ćemo dobiti nešto iznad toga - igru, pobjede, poraze, kratkotrajne ushite, provale bijesa, zabavu

Svojedobno je jedan sentimentalni kroničar proglasio nogometni klub Crvena zvezda pogledom na svijet.Nogometni klub Dinamo, s nešto manje zanosa, proglasio bih cijelom jednom filozofijom utjehe. Zahvaljujući tom klubu postoji netko kome ide lošije nego vama. Krenete li nedjeljom u maksimirsku šumu, između baterije ciničnih šankova na kojima počinje predigra, doživjet će te uvijek istu stvar. Pobjedi li kojim slučajem modra momčad, već će se netko naći netko tko će vas uvjeravati da je to kurupcija ili spačka;izgubili pak, čak će te i sami zaključiti da je to logičan i zaslužen poraz. Ako je prosječan Zagrepčanin sretan dva puta u životu – onda kada se ženi i razvodi, onda je Dinamo njegovo među vrijeme. Budući da živi u skepričnom gradu, koji sumnja u svaki uspjeh, on njeguje image razočaranih filozofa.Iz vlastitog iskustvo zna da mu je rodbina pokuša zagorčati svaki sretniji trenutak u životu.

Detalje i informacije o fan zonama za navijače uoči utakmice Europa lige Dinamo – Spartak Trnava, 8.11. potražite na https://t.co/Oymtn69FzC ⚽️??? Organizirano gledanje utakmice u fan zoni kod bacača diska za sve koji nisu uspjeli kupiti ulaznicu! ??️? #DZG #UEL #zagreb pic.twitter.com/T2ibRKjcja

— GNK Dinamo (@gnkdinamo) November 7, 2018

Je li mu krenulo nabolje, svi su ga optuživali kako se prodao i postao etablirana nula i karijeristički nikogović. Čim je, pak, nagrabusio, svi su ga okruživali pažnjom i tapšali po ramenu. Zato on i dalje tvrdi da nije navijač Dinama nego “dinamovac”, pogubio je tolike utakmice i tolike bodove da mu se čini kako mu je život jedna velika borba za ostanak u provincijskoj ligi. Neuspjesi nisu iznimke u povijesti ovog kluba, negu uspjesi. Pažljivi pratilac maksimirskih dilema i polemika više nije siguran žile se više pražina oko današnjih Dinamovoh pobjeda ili nekadašnjih modrih poraza. Budimo isreni i ne! U Zagrebu praktično nećete nači čovjeka od uspjehha i perspektive koji navija za Dinamo, ako i navija, to skriva kao zmija noge. Direktori, urednici i komentatori uglavnom bučno drukaju za Hajduk, a kako im se ne da juriti portire, kurire, čistačice, zahodare, perače prozora i ine “dinamovce”, bacaju se poput lavova na mene. Što vi zapravo uopće hoćete? Da kažem! Hoćemo osvojiti prvenstvo prije pet godina. Svi se bore za bolju prošlost, zašto ne bi i Dinamo.U tom Dinamovom prolazu kroz “vremenska vrata” na nostalgične tratine prošlosti, kako bi se jednom naknadno prvenstvo osvojilo, vidim novu dimenziju u filozofiji sporta. Dosad smo takve stvari čitali u SF prozi i stripovima, a sada je i nogomet, dakle sport, pomaknuz iz sfere fizičkog u sferu duhovnog, da ne kažem imaginarnog. Filozofski nastrojen , dinamovac, već sanja spektakularan događaj o voj Orwellovoj godini. Dinamo osvaja prvenstvo i istodobno ispada iz lige. U tom slučaju bi njegova fizička varijanta preselila u Drugu ligu, a njegova imaginarna varijanta bi se natjecala u Kupu europskih prvaka, kao balkanski lider.

Posljednji trening na Maksimiru uoči utakmice Dinamo – Spartak ??⚽️ #DZG #UEL @EuropaLeague pic.twitter.com/3npMpkkmk4

— GNK Dinamo (@gnkdinamo) November 8, 2018

Uzmemo li da Dinamove akcije bolje stoje u prošlosti, možemo se zapitati zašto promatarmo klub samo kada mu loše ide, a ne i onda kada dobro stoji. Dinamoje važan psihološki u kulturološki fenomen ovog grada. Ne ide li vam u životu onako kako ste zamislili, imate se s kime identificirati, ide li vam, pak, u životu iznad očekivanja, Dinamo vam je dobra mjera da vidite što ste sve izgubili. Budući da taj klub pripada tzv. velikoj četvorki, najvijanje za nj, otkriva aristokratsku žicu u vašem biću, a njegova žalosna batrganja u sadašnjosti ilustriraju sudbinu velikih stvari i ideja u sitno doba. Može se reći da su Dinamovi navijači diplomirali, pa bogme i doktorirali, svoj predmet: više nitko ne govori o lošim sucima, trenerima i urtoama protiv modrih. To je jedini klub kojes svi hvala da je dobro igrao kada – izgubi. A ruku na srce kada Dinamo pobjeđuje to donosi toliko nacionalnih problema i mučnih razgovora da se te pobjede sa dnevnog stajališta – ne isplate! Zagreb je i meni najdraži grad na svijetu ali znam da nema ničeg opasnijeg nego stremljenja prema uspjehu. Tom nedostojnom i vulgarnom uspjehu ovdje ovdje streme samo neobavješteni, sirovi i nedinstigvirani ljudi. Poznajem umjetnike koje je uspjeh natjerao da odu živjeti na kraj svijeta. Onoga dana kada svi u ovom gradu shvatimo da je Dinamo samo nogometni klub, ostat ćemo bez jedne institucije u kojoj po principu gemišta miješamo i mućkamo koješta, ali ćemo dobiti nešto iznad toga – igru, pobjede, poraze, kratkotrajne ushite, provale bijesa, zabavu.

Dijelovi teskta Veselka Tenžere, objavljneog u Vjesniku, 2. travnja 1984. godine.
Objavljni su i u knjizi Veselka Tenžere “Zašto volim Zagreb”.